Međunarodni odnosi
Evropska turneja predsednika Sija: Rizik je ne sarađivati sa Kinom
Pre ugodne posete Srbiji, kineski predsednik Si Đinping imao je teške razgovore u Francuskoj. Na talonu su ogromna tržišta, novci, a možda i svetski mir
Osvojena je srebrna medalja na Svetskom prvenstvu u košarci, reprezentativna košarka opet u modi. Timska igra i posvećenost naših reprezentativaca ispale su zarazne. Da li bi ovaj tim imao istu hemiju da su se svi košarkaši odazvali pozivu Svetislava Pešića? Ipak, direktan plasman na Olimpijske igre koje se sledeće godine održavaju u Parizu možda je i važnija stvar za našu košarku od osvajanja medalje. Najbolji igrači iz Srbije igraju u NBA ligi i Euroligi i obično su sprečeni da učestvuju na kvalifikacionim turnirima
Tim u koji niko nije verovao osvojio je srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu u košarci. Van svake sumnje – bez najmanje četiri igrača svetske klase – ovo je najveći uspeh srpske košarkaške reprezentacije, a moguće čak i reprezentativnog sporta uopšte. Šta je ovog puta bilo drugačije u odnosu na poslednjih šest godina u kojima nismo osvajali medalje? Možda upravo to što u ovaj tim niko nije verovao, a ponajmanje u Svetislava Pešića kao trenera.
Reprezentacija je otišla na Svetsko prvenstvo bez Nikole Jokića, najboljeg igrača na svetu, bez Kalinića i Lučića, sjajnih odbrambenih igrača, i Vasilija Micića, najboljeg plejmejkera u Evropi u poslednjih nekoliko godina. Pešić je uradio ono što je jedino mogao u ovim okolnostima: red, rad i gvozdena disciplina. Time je usadio našem timu veru da jedino timskom igrom imaju šta da traže na ovom prvenstvu. Svako je znao šta je tačno njegovo zaduženje i, osim u par slučajeva tokom turnira, sve je funkcionisalo onako kako je i zamišljeno.
Nije nimalo čudno da su se u finalu Svetskog prvenstva našle reprezentacije Nemačke i Srbije. Prvi put je Nemačka postala prvak Evrope 1993. godine, kada je Pešić bio selektor. I dan-danas ga smatraju za najzaslužnijeg trenera za razvoj košarke u Nemačkoj.
Zemlja sa nešto malo više od šest miliona stanovnika je za manje od tri nedelje postala druga na svetu u košarci, peti put zaredom prvak Evrope u basketu 3×3; odbojkašice su teško razočarane drugim mestom u Evropi posle svetske i evropske titule koja je do sada bila u njihovom vlasništvu; odbojkaši su u četvrtfinalu Evropskog prvenstva (u trenutku kada se piše ovaj tekst). Ivana Vuleta je svetska šampionka u skoku udalj. Čak nas i fudbalska reprezentacija ne sramoti previše. Jedno sjajno sportsko leto.
Postoje godine kada nam u sportu ne ide onoliko dobro koliko očekujemo, ali zato je Novak Đoković uvek tu – sedamnaest godina zaredom osvaja teniske turnire. Današnja generacija mladih ljudi u ranim dvadesetim zna za Novaka od kada zna i za sebe. Teško je bilo šta novo reći o Novaku Đokoviću a da to nije napisano i ispričano nebrojeno puta.
Sportski fenomen koji u 37. godini života uspeva da tokom jedne kalendarske sezone uđe u finale sva četiri najveća turnira na svetu – takozvani Grend slem turniri (Australijan open, Rolan Garos, Vimbldon i US open) i usput osvoji tri.
Sada se već može reći da Novak Đoković igra tenis samo jer još uvek može. Već je vlasnik gotovo svih rekorda u tenisu. Najznačajniji rekord su 24 titule na Grand slem turnirima – ostalo je teško i prebrojati. Zvanično je najbolji teniser u istoriji ovog prestižnog sporta, a ako ga zdravlje posluži (izgleda da godine samo na njega nemaju uticaja), nastaviće i dalje da nalazi nove izazove.
Mediji koji više nisu u stanju da superlativima opišu karijeru ovog sportskog fenomena (ne samo naši), pripisuju mu u poslednje vreme titulu “najvećeg sportiste svih vremena”.
Kako li će izgledati život u Srbiji kada se Novak Đoković jednog dana penzioniše? Zvuči smešno, ali navika je čudo. Biti na karti sveta toliko godina u jednom tako gospodskom sportu je nenadoknadiv gubitak. Možda najbolju poruku o značaju Novaka Đokovića za Srbiju napisao je Vladeta Janković u “Vremenu” br 1593:
“Na današnju Srbiju, Novak Đoković uglavnom ima terapijsko dejstvo. Za deo njenih građana on svakako predstavlja podsticaj, ali za veliku većinu, pa i više od toga, deluje kao uteha, kao neka vrsta kompenzacije. U krilu nacije koja je, istorijski gledano, u svakom pogledu na silaznoj putanji, pojava i opstanak jednog autentičnog pobednika lekoviti su i razlog za praznovanje. Pritom je Đoković bez ikakve sumnje globalna pojava i za njega znaju milijarde ljudi, pa i oni koji doskora nisu bili sigurni jesu li Srbija i Sibir isto. U sredini u kojoj se iz dana u dan, na svim mestima i na sve moguće načine, laže, preteruje, zataškava, prikriva i krade, gde cvetaju hohštapleraj i mediokritetstvo, gde se plagirani doktorati brane pred sudom, gde ulizice prave karijere, gde se obogaćene lopuže smeju u lice poštenom svetu, a neuravnoteženi vođa neumorno naduvava balon svoje lažne veličine, u takvoj sredini pošten, blistavo čist i moćan nastup jednog pravog izdanka ovog naroda je za neke okrepljujući, a za neke bi, slutimo, mogao biti i zabrinjavajući.”
Evropa je po drugi put zaredom imala dve ekipe u finalu Svetskog prvenstva. U četvrtfinalnim utakmicama Evropu je predstavljalo šest reprezentacija. Čast ostatka sveta su branile SAD i Kanada. Dogodilo se ono što je neminovno. Svi najbolji igrači van Severne Amerike završavaju u NBA ligi – u poslednjih pet godina titulu najboljeg igrača NBA lige dobijaju evropski igrači.
Velika razlika u kvalitetu sada je svedena na nijanse. Amerikanci ne priznaju Svetsko prvenstvo kao važno takmičenje, prvak NBA lige je za njih prvak sveta. Razlika na kojoj američki timovi insistiraju su FIBA pravila po kojima se igraju sva velika košarkaška takmičenja. Američki košarkaši nisu navikli na ta pravila. Da budemo iskreni – ne odgovaraju im pravila isključivo kada ne postanu prvaci sveta i Olimpijskih igara.
Ipak, SAD na Olimpijske igre šalju svoje najbolje igrače. Još uvek postoji arogancija prema košarci van američkog kontinenta, ali budućnost neminovno pripada ostatku sveta. Videćemo da li će već sledeće Olimpijske igre biti prekretnica u igri koju su Amerikanci predstavili svetu pre više od 140 godina.
Pre ugodne posete Srbiji, kineski predsednik Si Đinping imao je teške razgovore u Francuskoj. Na talonu su ogromna tržišta, novci, a možda i svetski mir
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve