O ishodima ove krize za sada postoje samo želje učesnika. Studenti u blokadi bi hteli da i protest u nedelju, 21. decembra pomogne da “isteraju svoje” – da se promeni uprava, da se promeni način na koji se bira uprava, da se uradi kompletan reset univerziteta. Oni koji sada upravljaju nadaju se da će sve ostati po starom i da će eventualna promena na mestu rektorke biti jedna vrsta kompromisa sa kojim može da se živi
Pred najavljeno novo protestno okupljanje u Novom Pazaru u nedelju 21. decembra, na koje su pozvali studenti u blokadi Državnog univerziteta u tom gradu, pod sloganom “Ili Oni ili Mi”, za posmatrače onoga što se tamo dešava i dalje ostaje mnogo nejasnoća. Pobunjeni novopazarski univerzitet koji je u nekom protestu duže nego što traje protest studenata u Srbiji, našao se u položaju da će možda biti ugašen ili će se stanje na toj visokoškolskoj ustanovi nekako normalizovati (čitaj: studenti će “odblokirati” glavnu zgradu i vratiti se u klupe).
foto: milica vučković / fonetZADIVILI SRBIJU: Studenti koji su pešačili od Novog Pazara do Novog Sada 1. novembra 2025.
LEPŠA STRANA SANDŽAKA
Studentkinja koja je u poslednjih godinu dana postala jedno od lica pobune novopazarskih akademaca, Emina Spahić, u izjavi za “Vreme” kaže da se oni, pobunjeni studenti, spremaju za protest u nedelju uprkos najavama da bi Zana Dolićanin, “ozloglašena” rektorka, mogla biti smenjena dok vi čitate ovaj tekst, u sredu ili četvrtak: “Mi tražimo smenu celog rukovodstva, uvođenje prinudne uprave. Trenutno čistimo prostorije i pumpamo dušeke da bismo primili one koji će sa strane doći da nas podrže”. Ova studentkinja sa odeljenja za hemiju upisala je godinu tako što je svojoj mami ostavila punomoć pre odlaska na pešačku rutu od Novog Pazara do Novog Sada u oktobru ove godine. “Mnogi nisu stigli da se pojave baš tog jednog dana koji je bio određen za upis, i sada je gotovo 200 studenata ostalo bez prava na studije”, kaže Emina. Ona nam prenosi da su i ona i njene kolege umorni od protesta, ali da će istrajati jer veruju da je Novom Pazaru potrebno da ima pravi univerzitet i zato što je u protekloj godini i ostatak Srbije mogao da vidi lepšu stranu tog dela Srbije.
Emina je jedva bila rođena kada se Državni univerzitet u Novom Pazaru stvarao i otvarao. To je bilo 2005, 2006. godine, u vreme kada je u Srbiji na vlasti bila vlada Vojislava Koštunice, koja nije želela da dozvoli da se u Novom Pazaru, u to vreme omraženi muftija Zukorlić, tada samo verski lider Bošnjaka u Srbiji, bavi visokim obrazovanjem na “Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru”, kako se u to vreme zvala ustanova koju je osnovao. Koštuničinoj vladi bilo je važno da pokaže kako postoji briga za taj deo Srbije i kroz osnivanje visokoškolske ustanove uprkos tome što nije bilo lako naći prave predavače i profesore i organizovati kredibilnu akademsku nastavu.
Muftijin univerzitet i danas postoji, kao što postoje i drugi privatni univerziteti i fakulteti u Srbiji, pa je čak profitirao od pobune na državnom univerzitetu jer su studenti počeli da se “prebacuju”. Međutim, DUNP se u poslednjih godinu dana, od kada se pridružio protestima svojih kolega sa velikih univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, na neki način proslavio i dao Srbiji priliku da vidi drugo lice Sandžaka, ono koje veći deo Srbije, pritisnut neznanjem i propagandom, nije ni znao da postoji. Prelomna tačka bio je veliki skup u aprilu ove godine na kome se okupilo ljudi “više nego na Dinu Merlinu”, kako su tada u Pazaru govorili. “Studenti su zapalili iskru ljubavi u Srbiji”, reči su otpuštenog asistenta Emira Ugljanina koji je “pao” u borbi zajedno sa još svojih kolega – baš onih koji su podržavali studente, bili neposlušni i nisu zbog toga mogli da napreduju u akademskoj karijeri.
REKTORKA I NJENA FAMILIJA
Srbija je saznala, kad je već pogledala u pravcu Novog Pazara, da tamo postoji univerzitet koji ima modernu integrisanu strukturu (za razliku od skupa fakulteta u Beogradu i Novom Sadu), da ima pametne mlade ljude koji računaju na Srbiju i koji nisu opterećeni verskim razlikama. Oni koje je žar studentske vatre jače ogrejao videli su u svemu i neverovatnu promenu – pomirenje većinske Srbije sa svojim sugrađanima Bošnjacima, neku vrstu priznanja da i oni postoje, da nisu neprijatelji i da su ravnopravni građani Srbije. DUNP nije doneo samo raznolikost i otvorenost, nego i probleme koji su istrajno mučili ovu akademsku zajednicu zbog nepotizma i iskrivljenih kriterijuma koji su prevladali na univerzitetu. Srbija se upoznala sa Zanom Dolićanin, rektorkom, koja je za razliku od ostalih svojih kolega ostala od prvog dana uz vlast i na liniji vlasti, i bila toliko lojalna da je postala redovna posetiteljka tzv. Ćacilenda i događanja u njemu. Na stranu njena politička afilijacija, zameralo joj se da je preuzela sve u svoje ruke, da je činjenica da je njen otac bio osnivač i dugogodišnji rektor DUNP-a znak nepotizma, da je zaposlila sve svoje rođake i da samo oni mogu da napreduju na akademskoj skali univerziteta. I zaista, lako je videti na sajtu DUNP-a da je među predavačima najčešće prezime Dolićanin, što od ove familije može da čini jednu od akademski najznačajnijih koje je Srbija imala. I u danima kada njen mandat na mestu rektorke ističe i kada se najavljuje da će nova rektorka biti Tanja Soldatić sa odeljenja za hemiju, u Pazaru proterani nastavnici, isključeni studenti i studenti u blokadi govore da to neće mnogo značiti jer su Senat i Savet univerziteta napravljeni po modelu Zane Dolićanin, što znači da će i dalje voditi glavnu reč sa svojim ljudima i svojom rodbinom.
U sredinama kao što je Novi Pazar, u mestima gde “svako svakoga poznaje u glavu”, lako sve neprilike pređu iz profesionalnog na lični nivo. Ko god bi sa strane pokušao da razmrsi šta se sve “tamo dešava”, ko su čiji igrači, zašto bi uopšte vlast menjala Zanu Dolićanin kada je dokazana lojalistkinja, da li je Rasim Ljajić i dalje najmoćnija i najvažnija politička i društvena figura u Pazaru – samo bi se upleo i ne bi mogao da se izvuče iz svih veza zasnovanih na višedecenijskim odnosima i promenama.
ELIMISANJE NEPODOBNIH
Ono što imamo danas, a što se jasno vidi, jeste činjenica da postoje studenti DUNP-a koji traže da univerzitet dobije prinudnu upravu, da se restrukturira, e da bi se omogućilo da se na njemu akademski život razvija na način primeren akademskom životu i akademskim pravilima. Slično učenicima Pete beogradske gimnazije, studenti DUNP-a traže od ministra prosvete Dejana Vuka Stankovića da primeni svoja ovlašćenja i omogući da se obrazovni sistem i univerzitet postave na zdravije osnove. Razlika je u tome što je Zana Dolićanin osoba koja ima neka zvanja stečena u sistemu visokoškolskih ustanova Srbije i jeste deo zajednice, dok je v. d. direktorka Pete gimnazije samo lojalistkinja na zadatku gušenja jednog od simboličkih centara pobune. Jedini odgovor koji je dosad stizao od ministra jeste da im ne da ni dinara dok se ne vrate na nastavu u punom, a ne hibridnom onlajn formatu.
Pazarski univerzitet, smešten u lepom delu grada ispod čaršije i sazidan kao neka vrsta malog kampusa, izgubio je tokom nekoliko proteklih godina veliki broj predavača, pa samim tim i akreditovanih programa. Zbog toga se i desila pobuna, jer em više nije moglo da se upisuje na pojedine smerove, em nije bilo razvoja za one koji su radili na odeljenjima. Glavna poenta njegovog postojanja počela je da se topi: da se u sredini koja je sa najvećim brojem “omladine” u Srbiji napravi univerzitetski centar kako bi se promenila lična karta grada i cele regije, poznate od ranije po trgovini, švercu i brojnim radnjama za proizvodnju tekstila i obuće. Novi Pazar je ipak uspeo u periodu posle 2000. godine da od prašnjave kasabe postane grad koji ima neku fizionomiju, možda poslednjih godina previše promenjenu megalomanskim građevinskim projektima, ali neka je infrastruktura sređena, neki su uslovi za život poboljšani, a da se nije insistiralo na tradicionalnoj priči: ako imaju univerzitet, status grada, okrug, fudbalski klub i “svoju religiju” – mogli bi da pomisle da se otcepe od Srbije.
Sada je to dovedeno u pitanje jer se stvara atmosfera u kojoj bi pobunjeni studenti koji su pešačili iz solidarnosti prema žrtvama pada nadstrešnice, trebalo da budu eliminisani i da njihova akademska karijera bude prekinuta jer se taj čin ne dopada rektorki. Posebno kada se zna da su se stvari u Pazaru dodatno zakomplikovale proteklog leta kada je Zana Dolićanin sa privatnim obezbeđenjem ušla u zgradu univerziteta, što je umalo dovelo do krvavih obračuna u Pazaru.
LOJALNOST IZNAD SVEGA
Pored toga, poslata je poruka akademskoj javnosti, predavačima, da DUNP možda i nije pravo mesto za njih ukoliko – da skratimo – nisu “lojalni”. Iako je rektorka “optuživala” studente da je ono što rade politizacija koja nije dozvoljena na univerzitetu, čini se da je sve ono što se na njemu dešavalo, još od osnivanja, čista primena različitih politika, da nije bilo akademskog otklona na pravi način i da se to sada radikalizuje na takav način što se od profesora i istraživača traži da budu verni sledbenici jedne politike.
O ishodima ove krize za sada postoje samo želje učesnika. Studenti u blokadi bi hteli da i protest u nedelju 21. decembra pomogne da “isteraju svoje” – da se promeni uprava, da se promeni način na koji se bira uprava, da se uradi kompletan reset univerziteta. Oni koji sada upravljaju nadaju se da će sve ostati po starom i da će eventualna promena na mestu rektorke biti jedna vrsta kompromisa sa kojim može da se živi. Oterani i otpušteni profesori podržavaju svoje studente i traže više akademizma, a manje nepotizma, više stručnosti, a manje porodičnih, političkih i drugih veza kao osnove za rad na univerzitetu.
Oni koji upravljaju budžetom i Srbijom ništa ne govore, ali se osećaju neka pomeranja koja bi mogla da nam nagoveste šta bi moglo da bude rešenje za DUNP, o čemu se sve više govori. Naime, zbog činjenice da će univerzitet u kosovskoj Severnoj Mitrovici teško da se uklopi u obrazovni sistem Kosova kao nezavisne države, možda je rešenje da on bude premešten u Novi Pazar i da na taj način DUNP dobije novi oblik i identitet. A možda je i to samo deo nadanja onih koji, u nedostatku pravih informacija, pokušavaju da učitaju nešto što ih zabrinjava i plaši, a u realnosti za to nema mnogo osnova.
Ako krenete put Pazara za vikend da podržite studente DUNP-a, jedno je sigurno – videćete jedan zanimljiv deo Srbije, gostoljubive ljude i u ovo doba poprilično zagađen vazduh zbog hiljada kuća koje se i dalje greju na drva i ugalj. Razrešenje na DUNP-u ćemo verovatno videti uskoro, ali taj dim iznad grada još će dugo ostati. Da bi se razvejao, potrebna je prava politika i akcija države.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Vlast pokazuje da ne poštuje ni sopstvene odluke, niti sama zna šta hoće i šta radi. Kada kažu da će se baviti isključivo Generalštabom iz druge polovine 20. veka, a ne i kasarnom Petog puka ili starim Generalštabom, jasno je da im se ne može verovati. Niko ne može da garantuje da će ijedan objekat u tom obuhvatu ostati zaštićen i sačuvati svoj spomenički integritet. Spremni smo da se borimo na civilizovan način. Postoji i potreba, koju je deo javnosti jasno iskazao – tražeći i podršku od nas kao struke, na šta su neki od nas i pristali – da, ukoliko počne rušenje, objekte branimo i fizički... U svakom slučaju, naši naredni koraci zavisiće od poteza vlasti. Mi poznajemo zakonske okvire, ali znamo i da se vlast ne drži zakona”
U zemlji u kojoj se politički problemi često rešavaju tako što se proglašavaju nepostojećim, studenti su uradili nešto radikalno jednostavno: imenovali su problem i pokušali da ga izmere. A kad smo kod imenovanja, nemojmo zanemariti ni šta je tih 400.000 građana uradilo. Stali su iza zahteva za izborima imenom i prezimenom, adresom i brojem telefona
Na Kosovu su, nakon gotovo jednogodišnje blokade institucija, 28. decembra održani vanredni parlamentarni izbori. Kakvi su izborni rezultati i šta je na njih uticalo? Šta za Srbe s Kosova može značiti još jedna vlada Aljbina Kurtija?
“Ključno je da se rešenje za NIS postigne u prvom kvartalu 2026. godine, posebno imajući u vidu širi geopolitički kontekst. Početak 2026. već je obeležen geopolitičkim potresima u Iranu i Venecueli. Obe zemlje su naftne sile i članice OPEC-a, ali su ograničene u slobodnoj prodaji nafte usled OFAC-ovih sankcija. Geopolitičke tenzije sa ovakvim zemljama imaju značajan uticaj na cene nafte i sirovina, pa postoji realan rizik da treće zemlje snose posledice”
Razlika između zemalja sa razvijenim medicinskim sistemima i Srbije u kojoj se sistem održava još samo na entuzijazmu predanih lekara i predanog osoblja, ravna je razlici između neba i zemlje. U srećnijim zemljama nije lakše samo živeti, nego i mreti
Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?
Predsednik SAD Donald Tramp naredio je vojni napad na suverenu Venecuelu i otmicu njenog predsednika Nikolasa Madura. Neka se pripremi Gustavo Petro u Kolumbiji
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!