

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Posle više od decenije na vlasti, Aleksandar Vučić prvi put više ne diktira političke procese već reaguje na njih. I to loše, u svakom smislu: niti dobro podnosi, niti se dobro snalazi. Njegov govor u Nišu to vrlo jasno pokazuje
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se okupljenim pristalicama u Nišu u subotu, 17. maja. No, pitanje je šta je u tom govoru bilo upućeno njegovim pristalicama, a šta protivnicima. Takođe, nakon odluke Apelacionog suda u Novom Sadu da troje novosadskih aktivista prebaci iz zatvora na Klisi u kućni pritvor, predsednik se u utorak telefonom uključio direktno u program Televizije “Informer”. Pitanje je sada može li se njegov niški govor tumačiti mimo ključa koji je zadao tokom gotovo sat vremena telefonske tirade na “Informeru”.
OSVETA ZA MART
“Dvadeset i prvog marta neki su pokušali da ukinu pravo na slobodu okupljanja, govora, drugačijeg mišljenja, pokušali su da ukinu demokratiju, da uvedu zauvek teror u našu zemlju”, počeo je obraćanje predsednik Srbije. “Pokušali su, obračunavajući se sa ljudima koji su im bili krivi samo zato što se politički nisu saglasili sa njihovim stavovima, da se obračunavaju surovo. Ne samo da ih tuku, nego i da ih ponižavaju. Nije ih bilo mnogo briga. Iživljavali su se, misleći da je nešto najbolje i najlepše da terorišu druge ljude. Oni nisu razumeli da je te večeri konačno njihova obojena revolucija došla do kraja. Sve je bilo organizovano sa jednim ciljem – da Srbija bude srušena”.
Rekao bi čovek da su 21. marta u Nišu neki razulareni manijaci sekli i pekli neistomišljenike. Vreme u Srbiji teče brže nego inače, pa nam se 21. mart čini kao nešto što je bilo u prošloj deceniji. Podsetimo se, tog dana su predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić i premijer u ostavci Miloš Vučević zapucali u Niš. Građani i studenti u blokadi, revoltirani i još pod svežim utiskom upotrebe zvučnog oružja na protestu u Beogradu 15.marta, zasuli su jajima lokalne funkcionere. Ubrzo se iz okoline Niša, tačnije iz hotela “Nais”, javio i sam Vučić, koji je “zapretio” da će uskoro doći u Niš. I evo ga, gotovo dva meseca kasnije, pretnju je ostvario. To jest, došao je. Da preti još malo.
MISAONI TOK POMRAČENOG UMA
Aleksandar Vučić ne razume, ili se pravi da ne razume, prostu činjenicu – u Srbiji postoje ljudi koji ga više ne žele na vlasti. Lakše mu je da veruje u obojene revolucije, strani uticaj, ale i bauke, nego u prostu opštepoznatu stvar: ne može se na vlasti biti doveka. “Sad ću da vam objasnim, da biste razumeli zašto su morali da ruše Srbiju. Kada su videli pre nekoliko godina da se Srbija najbolje snalazi u vreme kovida, da najbrže raste i u vreme i posle kovida, i kada je svima njima u Evropi i svetu postalo jasno da to ide tako, naročito nekima u regionu, zašto bi to njima odgovaralo? Menja se balans na koji su svi oni naučili. Dugo je operacija rušenja Srbije pripremana, dugo je ulagano, ne u naše škole i univerzitete već protiv njih, a unutar našeg sistema. I protiv našeg pravosudnog sistema, tužilaštva, mnogo dugo i mnogo novca je ulagano i u medije u Srbiji koji su postali prava platforma stranog uticaja za rušenje Srbije, ogroman novac, milijarde evra su ulagane u rušenje Srbije.”
Sve navedeno je izgovorio Vučić. E sad, problem u unutrašnjoj logici ovog izlaganja jeste taj što Vučić ne može da se odluči ko je dao te imaginarne milijarde. Naime, optužuje USAID, a hvali se sredstvima koje je Srbija dobila od Evropske unije za izgradnju puteva i bolnica, a onda kaže da je Evropa ljubomorna na nas jer smo se mnogo dobro snašli tokom pandemije kovida. Od evropskih para, kaže, u Nišu će biti izgrađeno najbolje porodilište u zemlji, da nam se žene ne porađaju u nehumanim uslovima. Ovog meseca navršilo se trinaest godina vlasti Srpske napredne stranke, pa je umesno pitati što tek 2025. prave porodilište i šta su čekali do sad. Ali Vučić to ne pominje, nego podseća da su “oni prethodni” doveli u ovaj kraj Srbije samo jednog stranog investitora, fabriku “Beneton”, i taj se investitor ove godine povukao, a njegovi svi ostali, pa eto kako je on super. Ali strani faktor je ljubomoran i hoće da ga sruši.
MALO SU DECA, A MALO SU ANTIHRISTI


On za studentske zahteve više neće da čuje. Zahtevi više ne postoje. Umesto zahteva, dobiće studenti izbore na kojima će ih on počistiti.
Ovaj deo govora izuzetno je zanimljiv i višeslojan jer zapravo sadrži i poneku istinu. Naime, on zaista za zahteve neće da čuje, jer zahtevi njemu nisu ni upućeni. Sada vidimo da ga je poruka studenata u blokadi da za ispunjenje zahteva nije nadležan zaista pogodila do srži i da ga još pogađa. Oprostio bi on, a verovatno i jeste, svako jaje bačeno ka lokalnim funkcionerima SNS, svaki grafit, povik, svaku blokadu. Ali to da on za nešto nije nadležan, to mu pada teže nego išta.
I tu imamo prvu tačku preseka između niškog govora i uključenja na “Informer”, u kom je ponovio da zahtevi ne postoje i da za njega postoje samo oni zahtevi koje je on lično isporučio 11. aprila na mitingu u Beogradu. Ne zna se kome, nije naglasio, ali ti se zahtevi svode na to da tužilaštvo radi kako on kaže i da RTS izveštava kako on kaže.
No, suština svega je da se sada bacaka i dreči kao razmaženo dete na podu prodavnice jer mama neće da mu kupi čokoladu. Razlika je u tome što je dete bezopasno. Sličnost, osim u ponašanju, ogleda se u tome što su i Vučić i dete u reakciji, a to je jedna od većih pobeda protesta koji u Srbiji traju od novembra 2024. godine. Aleksandar Vučić, naime, posle više od decenije na vlasti, prvi put više ne diktira političke procese, već reaguje na njih. I to loše, u svakom smislu: niti dobro podnosi, niti se dobro snalazi.
A to da zahtevi više ne postoje, istinito je i u još jednom smislu. Onog trenutka kad su studenti u blokadi zatražili vanredne parlamentarne izbore, poručili su: ova vlast opsturira ispunjenje zahteva i zato mora da bude promenjena na izborima. Tu Vučić ostaje opet korak iza studenata i u reakciji na njih – zahteve su po strani ostavili oni, a ne on. Naime, studenti su prvi rekli da (privremeno) odustaju od prvobitna četiri zahteva, jer nema ko da im ih ispuni.
JAHANJE NA RADIKALSKOM TALASU
“Vuk je zimu preživeo, ali je dobro zapamtio ko je Srbiju hteo da ruši! Sledi pitanje odgovornosti i za jedne i za druge i od te odgovornosti nećete moći da pobegnete. To što ste uništavali Srbiju možda bismo mogli da vam oprostimo, a to što ste nam uništavali decu nećemo vam ni oprostiti ni zaboraviti. Za to ćete da odgovarate, dobro vreme Srbije tek dolazi. Za odgovornost nema sklanjanja pogleda u stranu, nema i neće ga biti”, reči su kojima je Vučić završio govor.
Ako ima nekoga ko se pita da li je ovo pretnja, hajde da mu razjasnimo: jeste, pretnja je, i te kako.
E sad, vuk nije jazavičar pa da laje u prazno. Ovaj zna na šta zavija. Vrlo je precizno imenovao profesore univerziteta kao “neprijatelje”:
“Nećete dobiti ni dinar dok ne počnete da radite. Nazad na fakultete, pa kad zaradite – biće vam plaćeno. Možete i da plivate preko Atlantika, ali para nema.” I još o univerzitetskim profesorima: “Neću večeras o njima ništa ružno da govorim, a sve najgore bih rekao za te profesore što dolaze da pregovaraju kod predsednika Vlade Đure Macuta. Njemu odajem izuzetno poštovanje za ogroman trud i za to što može da ih sluša.”
Dakle, rat Aleksandra Vučića protiv univerziteta uveliko traje, a predsednik ga zaoštrava. U utorak je “vuk” dobio novog neprijatelja: pravosuđe. Zato u ovom kratkom tekstu stalno pominjemo i predsednikovo uključenje u TV “Informer”. Osim što je skinuo rukavice u ratu koji je poveo protiv univerziteta, predsednik Srbije podržao je i predsednika Srpske napredne stranke Miloša Vučevića da pristalice vladajuće stranke od ponedeljka blokiraju Apelacioni sud u Novom Sadu, isti onaj koji su do utorka blokirali studenti i građani. Razlog – da četvorica batinaša koji su u januaru palicama polomili vilicu studentkinji budu takođe pušteni iz pritvora.
Sve ovo je vrlo ludo. Taj napad je bio formalni razlog da Miloš Vučević u januaru ove godine podnese ostavku na mesto premijera i da padne vlada. No, luđe je to što predsednik Srbije u utorak najavljuje blokadu suda za ponedeljak. Valjda dok potkupe i okupe dovoljno lažnih pristalica, jer se prave osipaju.
Kuda posle Niša? Vučić je najavio Kragujevac i druge veće gradove u Srbiji. Da li su se on i njegov režim konsolidovali? Ne, zapravo, sebi ne dolaze, ali utoliko su opasniji. Ukratko: oni jesu gotovi, ali svi drugi treba da ih se paze.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve