Ceo tiraž nedavno objavljene Glavolomke, kompleta od četiri knjižice za predškolce na srpskom i na romskom jeziku, poklonjen je deci u vrtićima Srbije i Crne Gore – kao novogodišnji poklon Švajcarske direkcije za razvoj i saradnju
Deca zapuštene generacije…
Dekada obrazovanja Roma, kojoj upravo ističe prvi mesec, pokrenuta je u Evropi s namerom koja je jasna iz naslova akcije. Savet Evrope je proglasio 2005. godinu godinom uvođenja građanskog društva kroz obrazovanje s jednim od glavnih ciljeva – jednake šanse za sve, što je cilj i Dekade obrazovanja Roma.
Prvi doprinos su nedavno objavljene Glavolomke, komplet od četiri knjižice za predškolce na srpskom i na romskom jeziku, koje su napisale i objavile Olivera Todorović i Željka Martinovski. Prevodilac je Koko Ljuan. Ceo tiraž, 12.000 primeraka, poklonjen je deci u vrtićima Srbije i Crne Gore – novogodišnji poklon Švajcarske direkcije za razvoj i saradnju (SDC). Od toga, 4000 knjižica bilo je na romskom.
Knjiga za predškolce nema dovoljno, među njima je tek po neka na romskom, pa se zato važnost i dragocenost ovog izdanja podrazumeva. Inače, Glavolomke su prvo izdanje objavljeno na romskom istovremeno kad i na srpskom jeziku. Autorke kažu da im Dekada obrazovanja Roma nije bila povod. „Htele smo da napravimo knjigu za svu decu između pet i sedam godina, bez obzira na to kojim jezikom govore njihovi roditelji“, kaže Željka Martinovski, a ideja da se knjige prevedu na romski rezultat je njenog rada u Odeljenju za razvojne programe, oglede i demokratizaciju obrazovanja pri Ministarstvu prosvete i sporta Srbije. „Cilj nam je bio da podstaknemo decu da nauče da razmišljaju, da ih na taj način pripremimo za školu kako bi kasnije mogli i u drugim disciplinama da koriste logičko razmišljanje i kritički način mišljenja, što je odlika građanskog društva“, kaže Olivera Todorović, pozivajući se na svoje iskustvo autora udžbenika iz matematike, profesora i roditelja. „Možda će neko kazati da je osnova naših zadataka matematika, ona jeste matematička, ali osnova je ipak razmišljanje, podstrek deci da misle kroz igru.“
…i knjiga kao poklon
Glavni junaci Glavolomki, Jeca i Neca, igraju se sa čitaocima – svojim vršnjacima: stablima pripajaju koren koji im je odvojen, traže put do sladoleda, crtaju krušku u plavom krugu, ali tako da nije u crvenom koji seče plavi, pa zatim na isti način ali u crvenom krugu i jabuku, zatim leptira izvan krugova, i na kraju cvet u zajedničkom prostoru, traže šare po kojima se razlikuju dva leptira, smeštaju tri životinjice u vagončić raspoređujući ih svakog puta na drugi način… Svi ti problemi su atraktivno vizuelno predstavljeni (autor ilustracija je Zdravko Zupan), što decu podstiče da ih rešavaju.
Dragica Pavlović-Babić iz Instituta za psihologiju sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, objašnjava da ove knjižice „demonstriraju različite matematičko-deduktivne modele mišljenja, a to je blisko deci. Zadaci se oslanjaju na dečje iskustvo, ali tako da ga rešavajući ih oni obogaćuju. Autorke nisu vodile računa o nivou znanja romske dece u odnosu na srpsku, već samo na znanje koje imaju sva deca u tom uzrastu. A deca mogu slobodno da iskoriste onaj materijal iz knjižica koji im je tog momenta po volji, koji je dragocen njihovom trenutnom nivou obrazovanja. Zadatke mogu da rešavaju sama ili sa vršnjacima ili uz pomoć odraslih.“
Radmila Gošović, načelnica Odeljenja za razvojne programe u Ministarstvu prosvete, kao prednost Glavolomki navodi romski prevod. „Romska nacionalna manjina je izuzetno ugrožena kad je obrazovanje u pitanju. Ključ rešenja je u predškolskom obrazovanju. Romska deca ne znaju čak ni romski jezik a kamoli srpski. Srpski im je neophodan zato što treba da se uključe u obrazovni sistem koji je uglavnom na srpskom, a romski im je neophodan kako bi sačuvali svoj nacionalni integritet, kulturu. Zato mislim da ne treba posebno isticati koliko je 1000 kompleta Glavolomki na romskom bitan napredak u obrazovanju romske dece. Vrlo je verovatno da su mnogoj deci to prve knjige u životu.“
Od trenutka kada je Švajcarska direkcija za razvoj i saradnju prihvatila da finansira projekat Olivere Todorović i Željke Martinovski pa do momenta kada je subotička Birografika završila štampu celog tiraža, odnosno kada je počela distribucija, prošlo je samo 20 dana. Švajcarska direkcija je zadovoljna saradnjom sa ovdašnjim partnerima u ovom projektu, i efektom celog posla. Po informacijama iz vrtića kojima su darovane Glavolomke, poklon je bio – pravi. SDC, organizacija koja u Srbiji od 1995. godine nastoji da pomogne privatni sektor u programima koji koordiniraju sa vladinim programima, pomogla je ovaj projekat zato što ga smatra delom evropske akcije i evropskog načina razmišljanja. „Švajcarska je vrlo stara i multietnička zemlja, pa smo odavno spoznali da poređenja među ljudima po poreklu počinju još u vrtiću. A deca, pa znači i budući ljudi, treba da imaju iste mogućnosti u razvoju“, kaže Pjer Maurer, generalni menadžer SDC-a.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!