foto: screenshot / društvene mrežeKo je toliko hrabar (ili lud) da puca na Milana Ostojića Sandokana, rezidenta Ćacilenda i saradnika naprednjačke vlasti
“Činjenica je da je Sandokan, kao i drugi akteri političkog života sa kriminalnom istorijom, pod mentorstvom predsednika Srbije Aleksandra Vučića”, kaže za “Vreme” bivši gradonačelnik Šapca i član predsedništva Demokratske stranke Nebojša Zelenović. “Da nije bilo njega, SNS ne bi uspeo da obezbedi pobedu ni na jednim izborima od 2018. godine, kada je pušten iz zatvora. Postoji ozbiljan Ostojićev uticaj na politički život u Šapcu”
Jednom je slučajnost, a drugi put je namera, kaže narodna mudrost. I zaista, ubistvo Aleksandra Nešovića Baje u restoranu na Senjaku možda može da se posmatra kao izolovan slučaj, u kojem je stradao istaknuti član srpskog podzemlja koji je povezan sa vladajućom Srpskom naprednom strankom (SNS). Mada se to nije dešavalo baš često u poslednjoj deceniji – nije nečuveno da se u svetu kriminala ovako rešavaju divergentni interesi. Poslednjih deset godina karatkeristično je po tome što su u mafijaškim obračunima obično stradale sitne ribe, dok su ljudi bliski stranci na vlasti mogli da završe u zatvoru samo ako baš preteraju, kao Veljko Belivuk i njegova all star navijačko-kriminalna ekipa.
Međutim, onog momenta kada je u Šapcu teško ranjen Milan Ostojić zvani Sandokan, poznat kao šef “šabačke grupe” i nosilac stanarskog prava u neformalnom šatorskom naselju pristalica vlasti vis–à–vis Skupštine Srbije, mnoge obrve su se podigle u znak čuđenja i pitanja koja kriminalna struktura je dovoljno jaka da udari na ljude iz prve SNS ekipe.
Ko je toliko hrabar (ili lud) da svesno udari na vrlo ozbiljne i opasne ljude koji svoje dugove boginji Justiciji otplaćuju u ratama, služeći u prvim redovima borbe protiv cvetnaje? Ili je možda reč o nekom drugom procesu, koji podseća na period između završetka NATO bombardovanja i 5. oktobra 2000. godine, kada je u uličnom ratu u Beogradu palo više kriminalaca nego u čitavoj poslednjoj deceniji 20. veka do tada.
Čitalac do sada već zna da je Ostojić (51) teško ranjen 8. jula u Šapcu, kada su ga dvojica muškaraca napala vatrenim oružjem. Navodno je u napadu dobio više ustrelnih rana, a motiv napada nije poznat. Nakon ranjavanja u leđa prebačen je prvo u bolnicu u Šapcu pa odmah zatim na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) u Beogradu (ovaj detalj je važan, vratićemo se tome).
Zbog pokušaja ubistva, svega dan i po kasnije, uhapšeni su U.M. (32) i M.M. (32), obojica sa Uba, pa se bez preterivanja može reći da je policija u tom slučaju zaradila svoju platu. Možda će neko ko se bavi time jednom ispitati zbog čega ta služba nije jednako efikasna i u nekim drugim slučajevima, ali mi ćemo samo zapisnički konstatovati te činjenice i odmah preći na Ostojićevu biografiju.
KO JE MILAN OSTOJIĆ SANDOKAN
Ostojić je u stručnoj javnosti važio za osobu koja je tumačila jednu od glavnih uloga u kriminalnoj “šabačkoj grupi”, koja se u mnogim slučajevima povezivala sa trgovinom drogom, razbojništvima, krađama automobila i ubistvima.
Mediji navode da je u Beloj knjizi organizovanog kriminala, koju je sačinilo Ministarstvo unutrašnjih poslova nakon demokratskih promena 2000. godine, on prvi put pomenut kao član kriminalne organizacije iz Šapca na čijem je čelu bio Uglješa Arnitović i čiji su članovi imali “poslove” razgranate od Beograda preko Republike Srpske do Crne Gore.
Ostojić je 2013. godine osuđen za podstrekivanje na ubistvo izvesnog Siniše Kromeka, dok je oslobođen optužbi za zločinačko udruživanje i trgovinu drogom. Iako je prvobitno osuđen na 20 godina zatvora, apelacija mu je kaznu prepolovila, a na kraju je odslužio pet godina i na slobodu je izašao 2018. godine.
Dospeo je u žižu javnosti jer je o njemu govorio tadašnji gradonačelnik Šapca Nebojša Zelenović, koji je još pre nekoliko godina Ostojića označio kao osobu koja “sejanjem straha” obezbeđuje da nijedan kapilarni glas ne umakne šabačkim naprednjacima.
Zelenović sada za “Vreme” kaže da je Ostojić jedan od najuticajnih ljudi SNS-a iz sive zone u Šapcu i da u tom gradu nijedno kadrovsko postavljenje u opštini ili javnim preduzećima nije moguće obaviti bez njega. Takođe, tvrdi da Ostojić ima uticaj i na rad drugih organa, a da SNS u Šapcu ne bi mogao da pobedi ni na jednim izborima u poslednjih nekoliko godina da upravo on sa svojom ekipom nije prethodno “pripremio” izbore i dan glasanja.
“Činjenica je da je Sandokan, kao i drugi akteri političkog života sa kriminalnom istorijom, pod mentorstvom predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Da nije bilo njega, SNS ne bi uspeo da obezbedi pobedu ni na jednim izborima od 2018. godine, kada je pušten iz zatvora. Postoji ozbiljan Ostojićev uticaj na politički život u Šapcu”, tvrdi Zelenović.
Za razliku od Aleksandra Nešovića Baje, koji je sa SNS-om bio povezan indirektno, preko supruge koja je sa sestrom vodila agenciju koja je angažovala ljude za kol centar SNS-a pred izbore, Ostojićeva veza sa vladajućom strankom bila je mnogo direktnija i brutalnija.
Očevici tvrde da je organizovao i predvodio grupu nasilnika koji su u novembru 2023. godine na mostu u Šapcu napali građane u blokadi. Oni su tada na ljude krenuli bagerom i motkama, ali je napad zaustavio jedan od građana koji se popeo na vozilo i pesnicama neutralisao vozača.
U skorije vreme, mediji su objavljivali fotografije na kojima Ostojić boravi u takozvanom Ćacilendu, a na jednoj od slika bio je u šatoru u kojem je ispred parlamenta (bog te pita više zbog čega) štrajkovao poslanik vlasti Uglješa Mrdić.
Poslednja javna aktivnost Ostojića pre ranjavanja primećena je 19. maja, kada je u blizini beogradskog Trga Slavija ušao u verbalni sukob sa okupljenim građanima, nakon čega se suočio sa jednim neobično hrabrim studentom, koji očigledno nije znao koga ima ispred sebe.
Student je kasnije dobijao pretnje, a obavešten je i da je Ostojić navodno nudio novac svojim saradnicima koji mu pomognu da pronađe tog studenta. Slučaj je prijavljen i policiji, ali do javnosti nije stigla informacija dokle se stiglo sa tim.
Za razliku od tog slučaja, koji nije dobio sudski epilog, Ostojićeva tužba protiv Zelenovića iz 2020. godine završena je negativno po tuženu stranu, koja je osuđena da plati 100.000 dinara za povredu ugleda i časti.
“U tom parničnom postupku obavezan sam da platim 100.000 dinara, zato što je sud odlučio da sam mu prouzrokovao duševne bolove. Naime, na jednoj konferenciji za štampu nabrojao sam postupke i presude koje su protiv njega izrečene. Tako je kako je”, rekao je nedavno Zelenović u izjavi za list “Danas”.
foto: mupBRZOPOTEZNO HAPŠENJE: Osumnjičeni za ranjavanje Ostojića
VLAST IZGUBILA KONTROLU
Sagovornici “Vremena” upućeni u problematiku kriminalne scene slažu se u oceni da sve češći napadi čije su žrtve ljudi bliski SNS-u ukazuju na to da je vlast izgubila kontrolu nad kriminalnim klanovima.
Advokat Ivan Ninić rekao je za “Vreme” da ranjavanje Ostojića nije izolovan incident i kafanska čarka, već logična posledica metastaze sistema u kome je granica između izvršne vlasti i organizovanog kriminala potpuno izbrisana.
“Kada država godinama koristi pravosnažno osuđene šefove kriminalnih grupa za prljave terenske poslove, od gušenja protesta i zastrašivanja građana na ulicama pa sve do kapilarnog ceđenja glasova po Šapcu, ona svesno preuzima ulogu njihovog garanta bezbednosti. Međutim, ta bezbednost je samo privid. Činjenica da su u poslednje vreme žrtve mafijaških obračuna sve češće ljudi bliski vladajućoj strukturi ne svedoči o tome da vlast gubi autoritet, već da gubi kontrolu nad Frankenštajnom kojeg je stvorila”, rekao je on.
Ninić je dodao da unutar tih struktura raste nervoza jer neki smatraju da nisu namireni onoliko koliko zaslužuju, pa tu razliku pokušavaju sami da naplate.
“I oni sami vide da ovaj naprednjački Titanik tone. Kreiran je sistem bez kontrole. Kada kriminalcima date resurse, logistiku, paražandarske uloge i imunitet od krivičnog gonjenja, vi zapravo uništavate institucije. Onda kada unutar tog kartela dođe do presipanja novca, uticaja ili neispunjenih obećanja, sukobi se više ne rešavaju u institucijama, jer one ne postoje, već na asfaltu. S druge strane, filmska brzina policije u hapšenju napadača na Sandokana jasna je poruka režima da se napad na njihove terenske jurišnike tretira kao direktan udar na samu državu, dok obični građani i aktivisti ostaju potpuno nezaštićeni”, dodao je Ninić.
Uglješa Bokić, novinar lista “Danas” i nekadašnji policijski inspektor, rekao je za “Vreme” da vlast veoma greši kada veruje da je u stanju da kontroliše kriminalnu scenu.
“Ne bih rekao da je vlast izgubila autoritet kod kriminalaca, ja mislim da je izgubila kontrolu, jer ih je previše. Vlast je prisvojila kriminal i nema nikoga ko je u tim strukturama a da nije na neki način povezan sa režimom. Pošto je već tako, onda dolazi do sukoba interesa koji kriminalci rešavaju na ovakav način. Oni drugačije ne znaju”, rekao je Bokić.
Bokić je dodao da se iz činjenice da je Ostojić posle ranjavanja prebačen na VMA u Beogradu vidi da je on veoma važan vlastima, jer se radi o tretmanu na koji ne može da računa baš svako.
“Vlast, međutim, greši kada misli da kriminalce može da kontroliše. I zato se može očekivati da će ovakvih situacija biti još. Kada je sam kriminal pod jednom kapom, to ne može drugačije da se završi”, smatra on.
Govoreći o tvrdnjama u javnosti da porast kriminalnih aktivnosti u srpskom podzemlju podseća na ono što se dešavalo u poslednjoj godini vladavine nekadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića, Bokić je rekao da ima nekih sličnosti, a da je najveća ta što su i tada svi istaknuti kriminalci imali neku konekciju sa ondašnjim vlastima.
I advokat Ninić smatra da je paralela sa tim periodom “potpuno opravdana i istorijski tačna”: “I tada smo, kao i danas, svedočili fenomenu u kom podzemlje počinje da proždire samo sebe jer je ekonomska i politička baza režima počela da puca. Kriminal je uvek lakmus-papir društvenih promena. Kada mafija oseti da politički pokrovitelji slabe i da je pritisak javnosti i građana na ulicama sve veći i da se menja društvena klima, u tim krugovima dolazi do panike, a ta se panika uvek meri brojem ispaljenih čaura. Ovo što danas gledamo jeste kasna, terminalna faza svakog autokratskog režima koji je sklopio pakt sa đavolom. Kada država postane najveći poslodavac podzemlju, onda ulica postaje jedini sud, a Sandokanovo ranjavanje je krunski dokaz da se ta kula od karata ozbiljno urušava”, rekao je Ninić.
To što se u ovoj situaciji istorija turobnih devedesetih možda ponavlja ne znači da je javnost načisto s tim šta bi mogli biti motivi za porast kriminalnih aktivnosti. U proteklih nekoliko meseci mnogi lokali i splavovi čiji su vlasnici dovođeni u vezu sa establišmentom goreli su po Beogradu, a počinioci mahom nisu uhvaćeni niti je policija objavila šta je motiv tih napada.
Ostaje nada da nećemo opet morati da čekamo da nam se posredstvom Jutjuba obrati neko od odbeglih crnogorskih ili osuđenih srpskih kriminalaca, i objasni ko je i zbog čega upucao Ostojića, s obzirom na to da se oni očigledno mnogo bolje razumeju u te stvari od domaćeg pravosuđa, tužilaštva i policije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.