

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Ako je suditi prema trenutnim najavama, kampanja za lokalne izbore u Kragujevcu proteći će u miru i slozi među nekada žestokim protivnicima


Bude li zaista tako, pomiriteljski faktor između trenutno vladajuće organizacije Zajedno za Kragujevac (ZZK) sa jedne i Demokratske stranke sa druge strane, biće partija G17 plus koja u trenutnom sazivu kragujevačkog parlamenta nema nijednog odbornika. Naime, G17 plus dogovorio je predizbornu saradnju na svim nivoima i sa trenutno vladajućim ZZK i sa Demokratskom strankom. Lideri G17 plus i ZZK Mlađan Dinkić i Veroljub Stevanović potpisali su koalicioni sporazum krajem decembra prošle godine, prilikom Dinkićeve posete Kragujevcu, a u subotu 15. marta Demokratska stranka i G17 postigli su dogovor o koaliciji i za lokalne i za republičke izbore.
Međutim, ovo ne znači da će se ZZK i DS u Kragujevcu naći na istoj izbornoj listi. Prema rečima Dragana Planića, predsednika Gradskog odbora DS-a u Kragujevcu, odluke centrale nisu obavezujuće za lokalne ogranke stranke. Ipak, formiranje lista odborničkih kandidata planirano za protekli vikend Demokratska stranka u Kragujevcu odložila je za nekoliko dana, dok se na centralnom nivou ne okončaju pregovori sa svim potencijalnim koalicionim partnerima.


S druge strane, u kragujevačkom ogranku G17 plus kažu za „Vreme“ da je njihova odbornička lista već gotova i da će na lokalnim izborima nastupiti zajedno sa ZZK, pošto je koalicioni sporazum sa njima potpisan mnogo pre onog sa Demokratskom strankom. Što se tiče saradnje sa DS-om, nju odlažu za posle izbora. Na republičkim izborima ZZK će biti na istoj listi sa Demokratskom strankom, jer će njihovi poslanički kandidati ući u kvotu G17 plus.
Ovo znači da će se na parlamentarnim izborima na istoj listi naći ljudi koji su na lokalnom nivou donedavno bili najljući politički oponenti. Lokalnu vlast u Kragujevcu od 1996. vršila je Koalicija Zajedno, koju su činili Demokratska stranka i Srpski pokret obnove, kome je sadašnji gradonačelnik Veroljub Stevanović tada pripadao. Iako se Koalicija Zajedno praktično raspala još 1997, u Kragujevcu su stvari dobro funkcionisale gotovo do samog kraja mandata tadašnje lokalne garniture.
Međutim, lokalni izbori 2000. godine izazvali su sukobe čije posledice i danas igraju veliku ulogu u političkom životu Kragujevca. Gradski odbor DS-a tada se podelio oko toga treba li ići u koaliciju sa Stevanovićevim SPO-om ili, kao što je u ostatku Srbije bio slučaj, na listi Demokratske opozicije Srbije. Usred izborne kampanje raspušten je odbor DS-a u Kragujevcu, a dobar deo čelnih ljudi napustio je stranku i na lokalne izbore izašao sa Stevanovićem, na listi Zajedno za Kragujevac. Pobeda DOS-a na lokalnim izborima u Kragujevcu 2000. godine, iznenadila je i tadašnje lokalne čelnike DS-a i sam tadašnji politički vrh stranke, koji je, ne nadajući se pobedi u Kragujevcu, ovaj grad iskoristio za podmirivanje apetita koalicionih partnera unutar DOS-a. Zahvaljujući tome, Nova demokratija Dušana Mihajlovića nigde nije imala toliko odbornika i funkcionera u lokalnoj vlasti kao u Kragujevcu.
Nakon narednih lokalnih izbora 2004, odnos političkih snaga sasvim se preokrenuo. Na izborima za gradonačelnika Veroljub Stevanović odneo je u drugom krugu ubedljivu pobedu nad kandidatom DS-a Dragutinom Radosavljevićem. Ipak, formiranje gradske vlade Stevanovićev ZZK nije mogao da izvede bez podrške još neke političke grupacije. S obzirom na atmosferu u kojoj je protekla predizborna kampanja, nikoga nije iznenadilo kada je ta vrsta podrške stigla iz redova Socijalističke partije Srbije, a ne od Demokratske stranke. Moglo bi se reći da je prva polovina Stevanovićevog mandata bila veliko razočarenje za njegove birače. Umesto obećanog povećanja stranih investicija, smanjenja nezaposlenosti i ulaganja u komunalnu infrastrukturu na gradskoj periferiji, koja je u zaista katastrofalnom stanju, usledile su čistke po javnim preduzećima i hiperprodukcija krivičnih prijava protiv kadrova DS-a. Ogromna većina krivičnih prijava, mada ne sve tada podnete, ubrzo je odbačena.
Gradonačelnik Stevanović i vladajući ZZK u poslednje vreme donekle uspevaju da poprave ukupan utisak, s obzirom na to da su obećani investitori počeli da pristižu, pri kraju je izgradnja Merkatora na koji Kragujevčani čekaju još od jula 2003. kada je ona dogovorena, a uskoro treba da počne izgradnja objekata još nekoliko poznatih evropskih trgovinskih lanaca. Ne bi trebalo zanemariti ni značaj dogovora između Srđana Đokovića, oca Novaka Đokovića, o izgradnji kompleksa teniskih terena baš u ovom gradu.
Za razliku od prethodnih izbora, kada je bilo kakva vrsta dogovora između ZZK i DS-a bila apsolutno nezamisliva, nakon 11. maja, sudeći prema rečima lokalnih čelnika ove dve organizacije, sasvim je moguća. Iako nema šanse za predizbornu koaliciju, i jedni i drugi takvu situaciju objašnjavaju praktičnim razlozima, navodeći da je postizborna koalicija vrlo verovatna. Portparol ZZK Zoran Palčić čak ostavlja prostora i za saradnju u toku kampanje, u smislu mogućeg sklapanja sporazuma o nenapadanju: „Programi ZZK i Demokratske stranke su veoma slični, mi ćemo sa velikim zadovoljstvom učestvovati na listi ‘Za Evropsku Srbiju’ na parlamentarnim izborima, podržali smo Borisa Tadića na predsedničkim izborima, tako da ne vidim zašto ne bi moglo da dođe do saradnje.“
Ako i nakon izbora lideri dve najjače političke partije u Kragujevcu ostanu pri onome što sada pričaju, to bi moglo da znači kraj gotovo decenijskog političkog sukoba, tokom kog nijedna strana nije prezala od upotrebe prljavih sredstava. Sasvim je izvesno da će lokalna vlast u Kragujevcu biti u rukama jedne od njih, ili obe, jer ostale političke partije u ovom gradu ne mogu da im konkurišu ni po aktivnosti ni po broju pristalica. To se odnosi i na Srpsku radikalnu stranku, koja, iako iz Kragujevca potiče dvoje njenih visokih funkcionera (Tomislav Nikolić i Nataša Jovanović) i premda je Boris Tadić u Kragujevcu osvojio jedan procenat manje glasova od Nikolića, na lokalnim izborima nikada nije uspevala da osvoji dovoljan broj odborničkih mesta da bi bila smatrana ozbiljnim političkim faktorom.
Zanimljivo je da pored G17 plus, lideri DS-a i ZZK računaju na još jednu političku partiju koje do sada nije bilo u lokalnom parlamentu. „Liberalno demokratska partija spada u isti ideološki korpus kao i mi i sudeći prema rezultatima predsedničkih izbora ima velike šanse da pređe cenzus“, kaže za „Vreme“ Zoran Palčić. Saša Đorđević iz kragujevačke podružnice LDP-a potvrđuje da su i oni raspoloženi za saradnju: „Ako se ispostavi da smo mi jezičak na vagi koji treba da odluči ko će vršiti vlast u Kragujevcu, svakako ćemo sarađivati sa demokratskim snagama, iako bi nama, kao novoj partiji u lokalnom parlamentu, možda više odgovaralo da budemo opozicija.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve