
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Studenti koji održavaju svakodnevne blokade fakulteta i na ulicama zaustavljaju saobraćaj na petnaest minuta u znak protesta i za petnaest žrtava tragedije u Novom Sadu izabrani su za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Ovo je prvi put da se priznanje ustanovljeno 2001. godine dodeljuje kolektivno. Kriterijum za dodelu je ostao isti kao i pre – unapređenje institucija u javnom interesu.
Studenti na svim Univerzitetima u Srbiji svojom su hrabrošću, solidarnošću i zrelošću dali nemerljiv doprinos oslobađanju zarobljene države, dosledno i uporno se zalažući za vladavinu prava, reafirmaciju institucija i poštovanje Ustava Republike Srbije. Pored principijelnosti i kreativnosti, pokazali su nezabeležen demokratski način odlučivanja, otvorenost za dijalog i nenasilan način borbe za javni interes, uprkos svim klevetama, provokacijama i fizičkim napadima.
Pobuna mladosti Srbije suštinski je krik društva dovedenog do ivice opstanka autoritarnošću, korupcijom i nekompetencijom. Zbog toga ovi mladi ljudi zaslužuju puno priznanje jer svojim ličnim i kolektivnim delima, te istinskim demokratskim potencijalom, najavljuju bolje dane za sve građane.
Ličnost godine nedeljnika “Vreme” bira se od 2001. godine. Prethodni dobitnici: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020), Goran Marković (2021), Nikola Kovačević (2022) i Dragan Bjeloglić (2023).

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve