Obećanja brza, realizacija spora

Željeznica je ponovo u modi. Posljednjih godina ona je postala mjerilo ekonomskog napretka Srbije, bar iz ugla aktuelne vlasti.

I zaista, napretka ima u odnosu na period od 2010. godine kada je veliki broj vozova ukinut. U posljednjih nekoliko godina pokrenute su određene trase koje godinama nisu saobraćale ili su vozovi išli takvom brzinom da se nikom nije isplatilo da njima putuje. Međutim, željeznički prevoz daleko je od sjaja kakvim se predstavlja, a i dalje iziskuje značajna ulaganja.

Takođe, obećanja se daju vrlo lako; neka ostanu samo na rečima; u većini slučajeva rokovi, prilično odokativno postavljeni, probijaju se bez ikakvih posljedica.

Ekspert za željeznički transport, upoznat sa dešavanjima u srpskoj željeznici, kaže za “Vreme” da određeni napredak “sigurno postoji”, pogotovo po pitanju brze pruge prema Subotici. Ipak, kako kaže, u Srbiji suštinski ne postoji “Transport Authority” kao u zemljama EU, koji će jasno određivati prioritete. Dodaje da to kod nas nije zaživelo kako treba.

BEOGRAD–BAR: POVRATAK KROZ VREME

Međunarodni voz od Zemuna do Bara jedan je od kultnih simbola jugoslovenske željeznice. Od kada su završeni radovi i krenuo prvi voz 1975. godine, pruga praktično da nije renovirana. Put dug 476 kilometara ovaj voz prelazi za oko dvanaest sati, po redu vožnje. Međutim, kašnjenja i pomjeranja polaska su vrlo česta pojava. Unutrašnjost kompozicije daje utisak da se putnik vratio u osamdesete, tako da voz sam po sebi u posljednje vrijeme privlači veliki broj turista, koji imaju priliku da putuju u jedinstvenom ugođaju, praktično jedinom takvom u Evropi. Tokom godine saobraća samo noćna linija, dok se ljeti uključi i dnevni polazak. Iako ovo putovanje predstavlja nezaboravno rustično iskustvo, pitanje je koliko je dotrajala pruga i kompozicija bezbjedna za vožnju. Odgovornost snose obe države – i Srbija i Crna Gora.

Foto: Predrag Mitić / Tanjug

BEOGRAD – NOVI SAD: KONAČNO U POKRETU

Vozom “Soko” za trideset tri minuta i “Regiom” za nešto manje od sat stiže se od Beograda do Novog Sada. Ova pruga trenutno je najmodernija u Srbiji. Radovi su završeni 2022. godine nakon što su rokovi u nekoliko navrata bili probijeni. Izgradnja nove brze pruge počela je 2016. godine, a prvi voz trebalo je da prođe već 2018. godine. Gradilo se iz ruskih i kineskih kredita, te su prvi bili zaduženi za deonicu od Stare Pazove do Novog Sada, a drugi za prvu deonicu do Stare Pazove.

NOVI SAD – SUBOTICA – BUDIMPEŠTA: ŠEST GODINA PROBIJANJA ROKOVA

Brza pruga od Novog Sada do Subotice, odnosno do mađarske granice, predstavlja deo najavljene trase koja bi trebalo da povezuje srpsku i mađarsku prijestonicu. Iako se najavljivalo da će se do Budimpešte stizati vozom za nešto više od dva sata već 2018. godine, danas, šest godina kasnije, radovi i dalje traju. Rok je prvo pomjeren na 2021. godinu, potom za još godinu dana, te na 2024. godinu, a sad se najavljuje da će biti puštena u rad na proljeće sledeće godine. Zapelo se na deonici do Subotice, a ni Mađari još uvijek nisu obavili svoj deo posla. U oktobru prošle godine, jedan mađarski list pisao je da je gradnja ove pruge zaustavljena jer kineske kompanije koje izvode radove nisu mogle ispoštovati evropske standarde. Srpski ministar trgovine Tomislav Momirović demantovao je ovu vijest. Projekat je prvobitno pokrenut sa budžetom od 2,1 milijardu evra.

Oktobra 2023. godine ponovo je pokrenut voz od Subotice do Segedina, nakon osam godina pauze.

Zatvaranjem pruge prema Budimpešti, presječena je i željeznička veza između Beograda i Minhena.

BEOGRAD–LJUBLJANA: VOZ KOGA NEMA

Međunarodni voz od Beograda, preko Zagreba do Ljubljane ne saobraća već godinama. Vrlo tiho je nestao sa scene i ušao u legendu. U nekoliko navrata su planirani sastanci predstavnika Srbije, Hrvatske i Slovenije kako bi se pokrenula inicijativa za povratak voza. Posljednji put, na proljeće 2023. godine pisalo se o ponovnom saobraćanju ovog međunarodnog voza; medijski natpisi su bili kontradiktorni zvaničnim informacijama, pa se činilo da voz samo što nije krenuo. Ipak, u junu prošle godine pojavila se informacija da rekonstrukcija pruge kreće tek 2024. godine, a da će prvi voz proći najranije 2027. godine. Od 550 kilometara pruge, u Srbiji je 119. Dok je saobraćao, voz je polazio u noćnim satima iz Beograda.

BEOGRAD–NIŠ: ŠEST SATI KLACKANJA

Putovanje prugom od Beograda do Niša danas traje više do šest sati. Kada je voz prvi put krenuo krajem 19. vijeka, trajalo je svega dva sata više. Još u julu 2020. godine najavljena je prva rekonstrukcija pruge. Kako je tada rečeno, brzi voz koji bi do Niša trebalo da stiže za manje od dva sata, trebalo je počne da saobraća 2023. godine. Ipak, tek je u februaru 2023. godine potpisan dugo očekivani sporazum o najavi radova na rekonstrukciji ove pruge. Deo sredstava će finansirati Evropska unija, deo iz kredita, a ostatak iz srpskog budžeta. Rok za završetak radova je najavljen za 2029. godinu.

Stanje: Ide, ali vožnja traje duplo duže nego bilo kojim drugim prevoznim sredstvom.

BEOGRAD–SKOPLJE–SOLUN: IPAK NIŠTA

Informacije o međunarodnom vozu od Beograda do Soluna, preko Skoplja, potpuno su konfuzne. Vozom “Hellen Ekspres” moglo se putovati od 2014. godine, nakon trogodišnje pauze. Potom je 2016. godine ukinut dnevni voz, da bi tri godine kasnije prestala da saobraća i noćna linija, te “Hellen Ekspres” postao sezonski voz koji vozi samo tokom tri ljetnja mjeseca. Međutim, i u ovom međuperiodu pruga je više puta rekonstruisana. Mediji su tada pisali da je ova linija van ljetnje sezone praktično neodrživa. Prošle godine je iz Željeznica Srbije najavljeno da voz ponovo kreće da saobraća od maja mjeseca.

Ipak, iz Srbijavoza kažu da od međunarodnih vozova ide samo onaj do Bara, te da ove godine neće biti drugih, ni u ljetnjoj, ni u zimskoj sezoni.

BEOGRAD–ŠID: SVE KAKO TREBA

Linija je ponovo pokrenuta 2022. godine, nakon tri godine prekida. Zajedno sa ovom trasom, počeo je saobraćati i voz do Malog Zvornika, koji ide preko Rume, Šapca i Loznice.

BEOGRAD–BEČ: JOŠ JEDAN UKINUTI VOZ

U martu 2023. godine najavljeno je da se pregovara sa Evropskom unijom o pokretanju Intersiti linije od Beograda do Beča. Ovaj voz ukinut je 2019. godine zbog rekonstrukcije pruge. Od tada ne saobraća.

BEOGRAD–VRŠAC–TEMIŠVAR: DO POLA PUTA

Poslije višegodišnje pauze, danas od Beograda do Vršca saobraća regionalni voz, dok je linija do Temišvara ukinuta još 2017. godine. Razlog je, navodno, bio dug starog srpskog željezničkog preduzeća prema rumunskoj željeznici. Preduzeće Srbijavoz izmirilo je dug, ali do ponovnog uspostavljanja trase nije došlo.

Stanje: Ide samo do Vršca.

BEOGRAD–SOFIJA: I JOŠ JEDAN UKINUT VOZ

Noćni voz za Sofiju ukinut je 2016. godine. Godinu dana kasnije, ista sudbina zadesila je i dnevni voz, koji je sveden samo na sezonski. Teško je pronaći precizne informacije kada je i ovaj sezonski prestao da saobraća; u svakom slučaju, 2024. godine neće ići.

BEOGRAD–SARAJEVO: ODAVNO NEPOVEZANI

Dnevna linija koja povezuje ova dva glavna grada obnovljena je 2009. godine, nakon osamnaest godina prekida. O tome u kakvom su stanju pruga i kompozicija bile tada najbolje govori činjenica da je putovanje trajalo dva sata duže nego kada je voz saobraćao u Jugoslaviji. Voz je dijelom saobraćao kroz Hrvatsku. Međutim, linija je ukinuta već u decembru 2012. godine. Razlog je, navodno, bila promjena komercijalnih uslova Hrvatske željeznice, koja je, kako su mediji tada pisali, ovu rutu učinila ekonomski neisplativom.

foto: dušan aničić / tanjug

IZGUBLJENI VOZOVI

Na kraćim relacijama unutar Srbije postoji više vozova koji saobraćaju. Neki su modernizovani, neki nisu. Po Beogradu i dalje funkcioniše sistem Beovoza. Vozovi su i lošem stanju, ali barem idu.

Jedan od problema sa željezničkim prevozom u Srbiji je prilična konfuzija koja vlada na internet stranicama preduzeća za prevoz putnika, kada su u pitanju međunarodni polasci. Za nekoga ko dolazi sa strane potpuno je nejasno koja trasa saobraća, a koja ne. Pritom je karte za neke međunarodne linije nemoguće kupiti putem interneta iako se i dalje mogu pronaći stari linkovi koji vode na internet kupovinu.

Sagovornik “Vremena” objašnjava da su do degradacije željezničkog prevoza doveli mnogi problemi uključujući demografsko pražnjenje ruralnih sredina, dotrajale pruge i vozna sredstva, kao i rast konkurencije u vidu drugih saobraćajnih sredstava. Međutim, kako kaže, izostao je adekvatan odgovor države. Smatra da ne postoji jasna državna strategija za određivanje prioriteta željezničkih linija, da se sve radi ad hoc, odnosno da se ne upravlja sistemom. Izuzetak je brza pruga do Subotice, koja je zaseban projekat.

Sagovornik smatra da putnički željeznički saobraćaj mora, kao i gradski prevoz, da se subvencioniše, jer nije rentabilan kao teretni. Dalje, objašnjava da se mora poštovati načelo ravnopravnosti kako neke sredine ne bi ostale potpuno odsječene, s obzirom da svi građani Srbije doprinose budžetu iz koga se izdvaja za željeznicu.

foto: aleksa ristić / tanjug

U siromašnijim krajevima, gdje je manje putnika, vozovi su samo prestali da idu jer više nije bilo rentabilno. Sagovornik kaže da je teško utvrditi da li je to bilo opravdano pošto nema sprovedenih istraživanja.

Aktuelna politika unapređenja željeznice fokusirana je isključivo na domaći saobraćaj. Dok se nekada iz Beograda vozom moglo stići na desetine inostranih destinacija, danas je jedina opcija Bar. Za neke je jako teško na internetu pronaći kada su ukinuti, za pojedine na sajtu Srbijavoza stoji da “privremeno ne idu”, dok su za prestanak saobraćanja pojedinih, kao razlog navedeni “radovi na pruzi”, koji traju već godinama. Ukidanje međunarodnih linija je manje-više dovršeno za vrijeme pandemije korona virusa.

S obzirom da se radi o linijama koje saobraćaju kroz barem dvije države, nerijetko nema jednog krivca za njihovo ukidanje; ali u svakom slučaju, nema ni jasne inicijative da se oni vrate. Sagovornik “Vremena” smatra da je međunarodni saobraćaj potpuno nazadovao, ali dodaje da je u većini slučajeva to “problem nedovoljne saradnje među državama”. Kao i mnogo toga drugog, međunarodni polasci su – uprkos obećanjima – tiho nestajali jedni za drugim, uglavnom ne privlačeći previše pažnje javnosti.