Ma koliko rukopisna periodika delovala strano današnjim generacijama, ona je imala veliku ulogu u očuvanju morala kod učesnika Prvog svetskog rata, tim pre što je inicijativa retko dolazila od nadležnih vlasti već su sami akteri pokrenuli listove ne bi li prekratili časove dokolice i razonodili se u ta sumorna vremena. Ona na najbolji način ilustruje šta im je bilo na pameti, koje su emocije preovladavale i na koji način su pokušali da zaborave na svakodnevicu
...…
“Pretplata na list je tabak hartije na nedelju, jer uredništvo nije u mogućnosti da istu nabavi.”
Ovaj neobičan poziv na pretplatu se pojavio 2. decembra 1916. u prvom broju rukopisnog lista “Rovovac”, čija se redakcija nalazila na položajima srpske vojske na obroncima Kajmakčalana – “rovovska kosa na 150 metara od Bugara”.
Rukopisni listovi nisu bili nepoznata pojava u to vreme, mnoge đačke družine su svoje intelektualne početke imale baš kroz izdavanje ovakvih listova u vreme kad je štampa predstavljala pravi luksuz za siromašne srednjoškolce. U ratno vreme, ovakav vid obaveštavanja ali i zanimacije za urednike i saradnike postaje još učestaliji. Tokom Prvog svetskog rata izlazilo je na desetine rukopisnih listova na srpskom jeziku, a mi ćemo se ovog puta zadržati samo na četiri karakteristična primera.
...…
BATALJONSKI ĆATA KAO ŠTAMPARIJA
Sama tehnologija nastajanja ovakvih listova podrazumeva veliku količinu vremena, kako za pisanje samih priloga tako i za umnožavanje. Pomenuti “Rovovac” je prepisivao bataljonski pisar u deset primeraka, s tim što je urednik morao da naknadno dorađuje ilustracije.
U drugim listovima često primećujemo različite rukopise, a nisu retki slučajevi kada se “ruka pisara” umori i pojedine šlajfne postaju nečitljivije od drugih. Tako su u listu “Antena”, koji je izlazio u logoru bežične telegrafije Vrhovne komande u Solunu, ilustracije na početnim stranama rađene tušem u celini, dok su od četvrte strane tušem samo senčeni crteži nastali grafitnom olovkom. Formati su često nejednaki, u zavisnosti od raspoložive hartije, koja je ponekad i ručno pravljena. Tamo gde su uslovi dozvoljavali, pre svega u teritorijama francuske republike, umnožavanje je bilo mašinsko uz pomoć tehnika šapirografije, litografije i hektografije.
...…
Na sadržaj su, prvenstveno, uticale ratne okolnosti u kojima je list stvaran. “Puls” je izlazio u zarobljeničkom logoru Ašah kraj Linca u Austriji, pod uredništvom kasnije čuvenog Ranka Mladenovića – avangardnog pesnika i dramskog pisca, zarobljenog kaplara u Kolubarskoj bici. List je obilovao setnim, često i depresivnim tekstovima u godinama provedenim u ropstvu, obično bez najosnovnijih potrepština.
Kako je rat odmicao, pomorska blokada sila Antante je davala rezultate, glad je postala normalna pojava u zemljama Centralnog sporazuma, a vojni zarobljenici su se nalazi na samom dnu liste prioriteta za obroke koji su najčešće imali repu za osnovu. No kako su listovi imali ambiciju da sadrže koncepciju prave štampe, često su se pojavljivali “oglasi” za štajerske kobasice, zaher tortu ili neke druge poslastice o kojima su mogli samo da maštaju.
...…
Uskršnji broj od 22. aprila 1916. godine bio je naročito melanholičan i setan, sa sledećim prilogom: “Ja sam danas rob. Poniženo je ime moje, ali ipak ja nisam za to kriv. Ratovao sam pet godina, nisam više zdrav, moja pluća su propala, pogledajte me! Ja više nisam otac, zaboravio sam svoju kuću, zaboravio sam moju sirotu dečicu… I suviše sam voleo svoju zemlju, a ona mi je ipak nanela najviše bolova. Sada sam nemoćan i tuđ. Nad glavom mi uvek ledbi neprijateljski bajonet. Ja sam rob, pa ipak, uvek kad čujem nešto utešno o mojoj dalekoj i napaćenoj otadžbini, ja bih se kao dete od radosti zaplakao”.
Nisu bili retki prilozi iz teorije književnosti i filozofije, redovno su objavljivane najave koncerata i vojničkih priredbi. Kako je jedan od saradnika bio budući akademski slikar Nikola Džanga, list je bio bogato ilustrovan.
...…
I pored stroge cenzure koju su sprovodile logorske vlasti, “Puls” je uspeo da dogura do 52 broja kada je ugašen uz oproštaj: “Naš listić, naš dnevnik opet prestaje! Događaji oko nas zabranjuju da se misli. To je tragika nas samih, osuda teška, osuda bez komentara… Naš listić je ipak do sada vršio svoju dužnost. On je bio naš dnevnik…”
ZABRANA ZBOG “KONJA I MAGARACA”
Pomenuti “Rovovac” je uređivao potporučnik 17. pešadijskog puka Drinske divizije Stanislav Krakov, koji je svojom ulogom u propagandnom aparatu Nedićevske paradržave u Drugom svetskom ratu bacio debelu senku na svoja junaštva tokom ratova 1912–1918. godine. Takođe, ostaju neosporni njegovi umetnički i književni kvaliteti tokom bogate karijere.
...…
Kao što je već rečeno, list je nastao u frontovskoj jedinici i samim tim ima daleko drugačiji ton od novina koje su nastale u zarobljeničkom logoru. Sadržaj je skoro isključivo šaljiv, a strela ironije je gotovo uvek uprta u takozvane “pozadince”, koji žive daleko sigurnije i udobnije od vojnika na prvoj liniji fronta. Brojne su karikature “rodoljubivih” pesnika koji u hladu solunskih hotela pišu borbene koračnice dok poručuju hladno pivo, a istovremeno, na naslovnoj strani božićnog broja “Rovovca” izlazi pesma Božić u rovu koja se završava sledećim stihovima: “Svuda jek i vreva / i bajonet seva / ručne bombe huje / eto tako pešak Božić u rovu dočekuje”.
Sam list je dobio ime po francuskom rovovoskom topu koji je radio na principu sličnom savremenim minobacačima. Kako je koleginica Nataša Jovanović lepo primetila: “Na kraju je, kao ‘pravi’ satiričan i opozicioni list, zabranjen od strane pretpostavljene komande, jer je procenjeno da je u jednoj od šaljivih priča o konjima i magarcima preterao u aluzijama na statusne različitosti vojnika na položaju sa jedne strane i bahatost elite koja se baškari u Solunu sa druge strane”.
...…
LEPOTE POZADINE
Sasvim drugačijom atmosferom je odisao list “Antena”, koji je nosio podnaslov “list za zbilju i za šalu, za intrigu i pohvalu”. Objavljivali su ga vojni telegrafisti pri Vrhovnoj komandi u Solunu, te kao povlašćena grupa elitnih vezista bili su umnogome privilegovani u odnosu na obične vojnike. To se itekako oseća u tekstualnim i likovnim prilozima, šale se zbijaju na račun kuvara i intedanata te oficira koji su “greškom” zalutali u solunski Vardaris, nadaleko čuveno stecište prostitucije. U broju dva objavljuje se i jedan humoristički protostrip i sve ukupno, iz sačuvanih brojeva se vidi jedno daleko vedrije raspoloženje redakcije lista u odnosu na ratne drugove sa prve linije fronta.
MATERIJALNI IZDACI VS. ŠKOLOVANJE
...…
Na kraju ćemo ukratko opisati i školski list “Srpski orlić”, koji je izlazio u liceju u Bastiji na Korzici. Osnivanje i uređivanje obavljala je školska družina koja je imala zadatak da, uz pomoć i nadzor nastavnika, širi pismenost i rodoljublje među učenicima. List je finansiralo prosvetno odeljenje srpskog poslanstva u Parizu, te je list litografisan i na taj način daleko lakše umnožavan. Oponašao je književne magazine tog doba koji su bili vrlo popularni među školskom omladinom, a radovi su bili uglavnom originalni i predstavljali su prve književne korake učenika korzikanskog liceja. Noć na Rožaju, Sa puta iz Novog Pazara za Peć (uspomene iz našeg povlačenja), Ulazak neprijateljski u moje mesto rođenja (Šabac) samo su neke od pesama koje su se mogle pročitati. Saradnici su bili Dragoljub Protić, Svetozar St. Nedok i Živojin Arambašić između ostalih.
Kako je list bio pod nadzorom nastavnika, nije bilo mesta za slobodnije forme, svi prilozi su bili “strogo” patriotski i jezik je bio primeren takvom sadržaju. No, ni ovakva “ispravnost” nije spasla list od gašenja, te urednik Svetozar Stojanović u petom broju objavljuje da list prestaje da izlazi “da bi se izbegli materijalni izdaci oko izdavanja i da se učenici ne bi udaljavali od redovnog školskog rada”.
Ma koliko rukopisna periodika delovala strano današnjim generacijama, ona je imala veliku ulogu u očuvanju morala kod učesnika Prvog svetskog rata, tim pre što je inicijativa retko dolazila od nadležnih vlasti već su sami akteri pokrenuli listove ne bi li prekratili časove dokolice i razonodili se u ta sumorna vremena. Ona na najbolji način ilustruje šta im je bilo na pameti, koje su emocije preovladavale i na koji način su pokušali da zaborave na svakodnevicu punu briga za sopstvenu fizičku egzistenciju i opstanak svojih bližnjih.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!