Živan Berisavljević, Jedan intervju, Vojvođanski kulturni klub “Vasa Stajić”, 2023.
Kada su se, s početkom uvođenja višepartijskog sistema u Srbiji, “stariji” autonomaši okupili oko Živana Berisavljevića, osnivajući Svenacionalni demokratski front Vojvodine (SDFV), mnogi učesnici političkog života, prevashodno u Vojvodini, bili su dosta začuđeni, pa i direktno protiv toga. Sa hipotekom “gubitnika” bitke za komunističku ideju pokrajinske autonomije, iz nedaleke 1988, u famoznoj “antibirokratskoj revoluciji”, nisu im predviđali neku svetlu političku budućnost, a ni neki veliki berićet na izborima. Javljale su se respektabilne političke opcije u Vojvodini, Liga socijaldemokrata Vojvodine i Reformisti Vojvodine, koje su, svaka sa svoje starne, umele da privuku birače autonomaške opcije, prvi uglavnom mlađe ljude, drugi obrazovane i iskusnije članove. Međutim, to nije obeshrabrivalo starije autonomaše, i ono što jeste imponovalo bila je pasioniranost, energija i upornost s kojom se Berisavljević, sa svojim drugovima, godinama bavio Vojvodinom, autonomijom, Srbijom, Jugoslavijom, levicom, često neshvaćen od mnogih, uključujući i pisca ovoga teksta.
42–Naslovna…
Prisećamo se ovih događanja nakon čitanja knjige Živana Berisavljevića, “Jedan intervju”, koji je sa njim uradio Nedim Sejdinović, a objavio Vojvođanski kulturni klub “Vasa Stajić” iz Novog Sada. Naime, nema tu ničega novog u idejnom ili nekom drugom smislu a da to Berisavljević nije već promislio, napisao ili izrekao na javnoj sceni. Znači, teme su opet Jugoslavija, Vojvodina, nacionalizmi, ratovi, porazi, prijatelji i protivnici. Naravno, o njima sadržajno, nadahnuto i odlučno priča svima znani i autentični borac za autonomiju, ali i nekadašnji omladinski aktivista, republički ministar, Titov ambasador u Britaniji i Irskoj, ideolog vojvođanskih komunista, svedok mnogobrojnih dešavanja iz političkog života Vojvodine, Srbije i nekadašnje, socijalističke Jugoslavije, kao i svedok krhkog srpskog demokratskog višepartizma i krvavih ratova na teritoriji bivše Jugoslavije. A priseća se Berisavljević mnogih stvari, kao što su krah Jugoslavije, započet oktobarskim pučem 1988. godine u Novom Sadu, kada je jedan deo Jugoslavije mislio da se žrtvovanjem Vojvodine mogu namiriti Miloševićevi apetiti, što jeste opsesivna tema starih autonomaša, ali i bolno mesto svih onih koji se bave položajem Vojvodine nakon dubokog kresanja njenih autonomnih prava, do te mere da se danas ne prepoznaje ni šta znači autonomija, ni kome je danas ona politički program, a još se manje zna da li za ideju autonomije još neko (politički) živi.
Jer, ono čega se mnogi u Vojvodini i danas sećaju, stepen autonomije koji je Vojvodina baštinila od 1974. do 1988. godine jeste onaj nivo sa kojim se sve poredi kada se priča o Vojvodini. U odnosu na njega se meri da li se nešto predviđa, poklanja, daje, osvaja, pregovara itd. A da se od ideje autonomije još može živeti vidi se po ešalonima drugorazrednih i trećerazrednih političara koji se talože u Banovini, a da osim krckanja sedam odsto republičkog budžeta, u nepoznate svrhe, nisu za Vojvodinu, posebno za njene građane ništa dobro uradili! Takođe, politički život je oduvao one političke partije koje su trgovale idejom Vojvodine, i koristile istu za uhljebljivanje svojih članova, prijatelja i porodica, dopuštajući da sami budu pajaci na dvoru, kako bi Berisavljević rekao, nacionsko-centralističke politike koja dolazi iz Beograda. Nikada toliko obespravljena u svojoj istoriji, Vojvodina čeka da ideju borbe za njen bolji položaj ponese treća generacija autonomaša, neukaljana i nekompromitovana u sadašnjoj političkoj areni. Do tada, Živan Berisavljević će, uz pomoć svojih saboraca, prijatelja, autonomaša, levičara i antifašista biti “čuvar vatre”, uveren u snagu svojih argumenata, u svoja uverenja, koja će izneti svima koji žele da ih saslušaju. Zato je ova knjiga, intervju sa njim, dragocena, kao svedočanstvo o jednom vremenu, za koje nam se, kako sve više odmiče od nas, čini da je bilo bolje. Berisavljević tvrdi, mnogo bolje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – u Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.