Živan Berisavljević, Jedan intervju, Vojvođanski kulturni klub “Vasa Stajić”, 2023.
Kada su se, s početkom uvođenja višepartijskog sistema u Srbiji, “stariji” autonomaši okupili oko Živana Berisavljevića, osnivajući Svenacionalni demokratski front Vojvodine (SDFV), mnogi učesnici političkog života, prevashodno u Vojvodini, bili su dosta začuđeni, pa i direktno protiv toga. Sa hipotekom “gubitnika” bitke za komunističku ideju pokrajinske autonomije, iz nedaleke 1988, u famoznoj “antibirokratskoj revoluciji”, nisu im predviđali neku svetlu političku budućnost, a ni neki veliki berićet na izborima. Javljale su se respektabilne političke opcije u Vojvodini, Liga socijaldemokrata Vojvodine i Reformisti Vojvodine, koje su, svaka sa svoje starne, umele da privuku birače autonomaške opcije, prvi uglavnom mlađe ljude, drugi obrazovane i iskusnije članove. Međutim, to nije obeshrabrivalo starije autonomaše, i ono što jeste imponovalo bila je pasioniranost, energija i upornost s kojom se Berisavljević, sa svojim drugovima, godinama bavio Vojvodinom, autonomijom, Srbijom, Jugoslavijom, levicom, često neshvaćen od mnogih, uključujući i pisca ovoga teksta.
42–Naslovna…
Prisećamo se ovih događanja nakon čitanja knjige Živana Berisavljevića, “Jedan intervju”, koji je sa njim uradio Nedim Sejdinović, a objavio Vojvođanski kulturni klub “Vasa Stajić” iz Novog Sada. Naime, nema tu ničega novog u idejnom ili nekom drugom smislu a da to Berisavljević nije već promislio, napisao ili izrekao na javnoj sceni. Znači, teme su opet Jugoslavija, Vojvodina, nacionalizmi, ratovi, porazi, prijatelji i protivnici. Naravno, o njima sadržajno, nadahnuto i odlučno priča svima znani i autentični borac za autonomiju, ali i nekadašnji omladinski aktivista, republički ministar, Titov ambasador u Britaniji i Irskoj, ideolog vojvođanskih komunista, svedok mnogobrojnih dešavanja iz političkog života Vojvodine, Srbije i nekadašnje, socijalističke Jugoslavije, kao i svedok krhkog srpskog demokratskog višepartizma i krvavih ratova na teritoriji bivše Jugoslavije. A priseća se Berisavljević mnogih stvari, kao što su krah Jugoslavije, započet oktobarskim pučem 1988. godine u Novom Sadu, kada je jedan deo Jugoslavije mislio da se žrtvovanjem Vojvodine mogu namiriti Miloševićevi apetiti, što jeste opsesivna tema starih autonomaša, ali i bolno mesto svih onih koji se bave položajem Vojvodine nakon dubokog kresanja njenih autonomnih prava, do te mere da se danas ne prepoznaje ni šta znači autonomija, ni kome je danas ona politički program, a još se manje zna da li za ideju autonomije još neko (politički) živi.
Jer, ono čega se mnogi u Vojvodini i danas sećaju, stepen autonomije koji je Vojvodina baštinila od 1974. do 1988. godine jeste onaj nivo sa kojim se sve poredi kada se priča o Vojvodini. U odnosu na njega se meri da li se nešto predviđa, poklanja, daje, osvaja, pregovara itd. A da se od ideje autonomije još može živeti vidi se po ešalonima drugorazrednih i trećerazrednih političara koji se talože u Banovini, a da osim krckanja sedam odsto republičkog budžeta, u nepoznate svrhe, nisu za Vojvodinu, posebno za njene građane ništa dobro uradili! Takođe, politički život je oduvao one političke partije koje su trgovale idejom Vojvodine, i koristile istu za uhljebljivanje svojih članova, prijatelja i porodica, dopuštajući da sami budu pajaci na dvoru, kako bi Berisavljević rekao, nacionsko-centralističke politike koja dolazi iz Beograda. Nikada toliko obespravljena u svojoj istoriji, Vojvodina čeka da ideju borbe za njen bolji položaj ponese treća generacija autonomaša, neukaljana i nekompromitovana u sadašnjoj političkoj areni. Do tada, Živan Berisavljević će, uz pomoć svojih saboraca, prijatelja, autonomaša, levičara i antifašista biti “čuvar vatre”, uveren u snagu svojih argumenata, u svoja uverenja, koja će izneti svima koji žele da ih saslušaju. Zato je ova knjiga, intervju sa njim, dragocena, kao svedočanstvo o jednom vremenu, za koje nam se, kako sve više odmiče od nas, čini da je bilo bolje. Berisavljević tvrdi, mnogo bolje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bolji i lepši datum od 15. februara kragujevački studenti nisu mogli da odaberu za veliku blokadu ovog grada. Sve je u tom izboru savršeno. I vreme i mesto i višestruka simbolika koju Sretenje, Dan državnosti i Kragujevac nose kad se povežu
Kuda se to uputila Srbija? Koji je izlaz iz ove krize? Šta treba da se desi da tužilaštvo sasluša Aleksandra Vučića koji je javno tvrdio da zna ko je počinio krivično delo bespravnog rušenja u Hercegovačkoj ulici i time počinio krivično delo prikrivanja počinioca krivičnog dela? Drugim rečima: koliko bi pritisak u društvu morao da poraste da ova vlast pristane na vladavinu prava koja bi značila njeno razvlašćenje
Iako su i studenti iz Niša izloženi medijskom targetiranju, iako ih neki profesori i deo javnosti pritiskaju i zastrašuju, oni ipak uživaju veliku podršku većeg dela akademske zajednice. Ta podrška ide toliko daleko da je, nakon osnivanja Neformalne grupe niških studenata, osnovana i Neformalna grupa nastavnika, saradnika i istraživača Univerziteta u Nišu
Nastavnici, advokati, glumci i drugi radnici prekidaju posao, studenti su u stalnoj blokadi fakulteta i ulica, a demonstrira se i u najtvrđim uporištima Srpske napredne stranke. Dok se Vučićev karavan seli iz grada u grad, protesti ga prate u stopu. Šta se do sada zaustavilo i gde sve to vodi
“Blokade imaju sve odlike organske promene – promene koja je čista, samonikla i originalna. U takvim okolnostima, teško da je bilo kakva podrška sa strane potrebna da se protest pretvori u političku promenu. Najveća snaga ovog protesta su čvrsti zahtevi. Protest je čist i neinstrumentalizovan. Štaviše, i onaj koji bi pokušao da ga instrumentalizuje, ne zna kako bi to uradio. Zato će svi međunarodni faktori čekati da vide razrešenje situacije i nakon njega zauzeti nove pozicije”
Odbor Festa je doneo odluku da taj festival više neće biti u februaru nego u septembru. Stiče se utisak da je rešavanje ovog sporednog problema zapravo samo najava rešavanja onog suštinskog
Lažov zna razliku između stvarnosti i laži. Zato i jeste lažov. Zato se smatra uračunljivim. Ali više nismo sigurni da Aleksandar Vučić tu razliku pravi
Ne postoje dve Srbije, već samo jedna koja se za Sretenje slila u Kragujevac. Ako se ne bude ratosiljala kleptokrata i lažnih proroka koji su je zajahali, neće je biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!