Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Srpski fudbal je bio u naslovima širom sveta tokom 2012. godine. Nažalost, ne u pozitivnom svetlu, iako su zaista postojale stvari za slavlje: Partizanova peta titula zaredom, ulazak Donjeg Srema u Superligu, Avram Grant je još jednom otpušten, i pojavio se mladi talenat poput Lazara Markovića
U najvećem delu, ja zaista uživam gledajući fudbal u Srbiji. Kada sam došao ovde 2011, zamenio sam crveno-belu sezonsku kartu Arsenala za Partizanovu crno-belu. Engleska Premijer liga je najbolja na svetu, tako da sam znao da kvalitet fudbala neće biti isti. Ali, u Srbiji ste mnogo bliži igračima, naročito na manjim terenima, poput Javorovog ili Borca iz Čačka, a buka i strast koje dolaze od navijača obično su impresivne.
Nekoliko mojih prijatelja je posetilo Srbiju i gledalo sa mnom jedan fudbalski meč. Ono što ih je šokiralo (ne i mene, navikao sam na to do sada) jeste drugačiji pristup bezbednosti publike u Srbiji. Baklje i petarde unutar stadiona su veoma retke pojave u Britaniji, nakon što su prestupnici bili oštro kažnjeni tokom osamdesetih i devedesetih.
U ovom periodu dok sam pratio srpski fudbal, Fudbalski savez Srbije je kaznio neke klubove zbog bacanja baklji, a prisustvo policije na utakmicama je i dalje visoko, ali se količina pirotehnike ne smanjuje. Svaki put kada ulazim na stadion detaljno me pretresaju, i ne jednom sam morao da se raspravljam kako bih uneo i torbu unutra. To dovodi do pitanja: kako se ova potencijalna oružja unose na stadion, uprkos pretresima?
U svetlu događaja u Kruševcu 16. oktobra, mnogo puta sam čuo od zvaničnika da „nema rasizma u Srbiji“, i naročito da „nema rasizma u srpskom fudbalu“. Takođe, čvrsto je poricano da je došlo do bilo kakvog rasističkog vređanja engleskih igrača u Kruševcu. Istraga UEFA je pokazala da su ova poricanja u suprotnosti sa realnošću.
Bojim se da mi moje iskustvo u srpskom fudbalu, a to je oko 45 mečeva, govori da ima još posla u izbacivanju rasizma sa utakmica.
Nakon 10 minuta od početka prve utakmice kojoj sam prisustvovao u Srbiji većina Partizanovih navijača je pokušala da dekoncentriše izvođača penala FK Škendije vičući „Ubij, ubij, ubij Šiptara“. Manji broj onih oko mene u Humskoj su svojim sunarodnicima, etničkom Bošnjaku, Hrvatu i Mađaru, vikali da odjebu, samo zbog njihove nacionalnosti.
Čuo sam kako se zviždi Partizanovim crnim igračima u Novom Pazaru i Gornjem Milanovcu, ni zbog čeg drugog do zbog boje njihove kože. Takođe, iako nisam iskusio iz prve ruke, video sam izveštaje o uvredljivim povicima koje su mali delovi navijača Rada, Novog Pazara i drugih timova upućivali ljudima različite nacionalnosti.
Nijednoj od ovih stvari nema mesta u civilizovanom društvu, niti u blizini fudbala. Kada je Britanija imala velike probleme sa fudbalskim huliganstvom, uključujući rasistička skandiranja i bacanja baklji, tadašnji sekretar Fudbalske asocijacije Ted Kroker rekao je premijerki Margaret Tačer: „Mi ne želimo vaše huligane na našim stadionima“, ciljajući na to da fudbal odražava stanje u društvu, i da rešenje problema mora da dođe od opšte javne saglasnosti da: a) problem postoji i b) svi sektori društva – vlada, sportski čelnici, klubovi i navijači moraju zajednički da rade.
Mi još uvek imamo probleme sa rasizmom u engleskom fudbalu, što svedoče nedavni slučajevi u kojima su akteri bili Džon Teri, Luis Suarez i drugi. Ali, na sreću, trideset godina smo udaljeni od tačke kada su strani ili crni igrači rutinski vređani. Postoji snažan sistem za kažnjavanje rasizma, a o problemima se raspravlja u javnosti. Nisam siguran da se isto može reći za Srbiju.
Zato mi je bilo drago da je „Vreme“ organizovalo nedavnu konferenciju o rasizmu u fudbalu i pozvalo organizaciju „Kick It Out!“, koja je bila na čelu borbe protiv rasizma u fudbalu u Velikoj Britaniji skoro 20 godina. Iako su se zvanična poricanja nastavila, pitanja novinara i drugih ljudi sugerisala su da je Srbija spremna da barem razgovara o problemima. Znam da su „Kick It Out“ i druge fudbalske institucije u Britaniji spremne da podele znanje o tome kako se treba boriti protiv rasizma u srpskom fudbalu – nadam se da će ta ponuda uskoro biti prihvaćena.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve