
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: tanjug
Šapićevi projekti na Savi
Kada je početkom godine gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić najavio da će u junu početi demontaža Starog savskog mosta i potom izgradnja novog na istom mestu, i istovremeno izgradnja tunela od Ekonomskog fakulteta do Pančevačkog mosta, iz stručnih krugova i opozicionih partija čule su se kritike, a i procene da je to nemoguće jer još uvek nema gotovih projekata za te obimne radove. Procene su bile dobre, jer je sam Šapić pre dve nedelje objavio da će zamena mosta sačekati izgradnju tunela.
A da je sve još uvek na dugačkom štapu, potvrdio je neimenovani izvor “Politike” koji otkriva da demontaža verovatno neće početi ove godine, jer prvo mora da se izgradi privremeni gradilišni plato na novobeogradskoj obali. Podnet je zahtev za izdavanje građevinske dozvole i procenjuje se da će izgradnja platoa trajati do pola godine, i tek tada može početi demontaža starog mosta. Opet, kako gradonačelnik kaže, ako se čeka izgradnja tunela, malo je verovatno da će i naredne godine Stari savski most, nazivan i “Zarićev most”, po učitelju Miladinu Zariću koji ga je spasao u oktobru 1944. od nacističkog miniranja, biti uklonjen sa mesta na kojem su ga izgradili upravo okupatori 1942. godine.
Udruženje Evropa Nostra ističe da “rušenje do temelja kako bi se zidali novi objekti koji po svojim gabaritima i načinu gradnje ugrožavaju održivost života u gradovima i uništavaju kulturno nasleđe i istorijsko sećanje, pripadaju modelima razvoja prevaziđenim u 20. veku”, i upozorava da je “povodom ovog važnog pitanja izostala temeljna javna rasprava”.
A kako ističu ovdašnji aktivisti i opozicioni političari, Stari savski most smeta idejnim tvorcima i investitorima projekta “Beograd na vodi” i otud prenebregavanje mišljenja javnosti i struke.
Izveštavanje najstarijeg dnevnog lista
Nedavno je na konferenciji NUNS-a i izdavačke kuće “Clio” o medijskom nasilju socijalni psiholog Dragan Popadić podsetio kako su vlast i njeni mediji u zimu 1996/97. godine odgovorili na proteste protiv nasilja nad izbornom voljom građana, a za primer je poslužila “Politika”, najstariji dnevni list na Balkanu. I kao da je najavio potpuni povratak “Politike” na stare, neslavne staze.
Citirao je profesor delove iz tekstova od pre skoro 30 godina: po “Politici”, prvi građanski protest okupio je “neveliki broj članova i pristalica opozicije”, a sutradan “na Trgu republike nije bilo velikog odziva građana”, pa su narednih dana protesti okupljali “nekoliko stotina pristalica stranaka opozicije” ili nisu “naišli na odziv Beograđana”, iako se svake večeri okupljalo na nekoliko desetina hiljada građana, a kada bi ta masa neznatno bila smanjena, “Politika” je izveštavala da je “uočljivo manji broj učesnika nego prethodnih dana”. Naravno, to su bile kratke vesti, a veći deo političkih i ekonomskih strana zauzimali su propagandni tekstovi za račun Slobodana Miloševića i vladajućeg režima.
Veoma slično je “Politika” za vikend izvestila sa dva velika skupa – kontramitinga Aleksandra Vučića i četvrtog protesta “Srbija protiv nasilja”. Po uredništvu lista, miting “Srbija nade” u petak je okupio na “stotine hiljada građana” i zaslužio je udarno mesto na naslovnoj strani subotnjeg broja i cele tri unutrašnje, a i naslovi su odisali pozitivnim tonom – “Vučić: Jedinstvo i zajedništvo potrebniji su nam nego ikada”, “Uvek uz svoj narod i državu Srbiju”, “Velika podrška građana predsedniku Vučiću”…
Sutradan je “Politika” subotnji skup protiv vlasti smestila u dnu naslovne i na donjoj polovini pete strane, uz naslov “Prsten oko zgrade RTS-a”, a centralno mesto na naslovnoj i mnogo veći prostor na unutrašnjim stranama zauzeo je izveštaj sa Skupštine Srpske napredne stranke. U izveštaju sa četvrtog protesta protiv nasilja nema broja okupljenih, ali piše da je “saobraćaj bio blokiran u oba smera ispred Narodne skupštine”, kao i da se odatle “grupa ljudi prošetala Bulevarom kralja Aleksandra do Pravnog fakulteta, odakle su se preko Tašmajdanskog parka uputili ka Takovskoj ulici”.
I dok se u štampanom izdanju uredništvo “Politike” zaustavilo na odnosu “stotine hiljada građana” spram “grupe ljudi”, odnosno na protežiranju jednih i minimiziranju drugih, na sajtu se opasno približilo prorežimskim tabloidima, objavljujući tekstove koji su upereni na diskreditaciju protesta i difamaciju pojedinih učesnika.
U zimu 1996/97. godine zgrada “Politike” je redovno bila na maršruti protestnih šetnji i više puta gađana jajima zbog svoje uređivačke politike, a danas je, nakon novog sunovrata u poslednjoj deceniji, na repu interesovanja i onih za koje radi tako predano i protivno Kodeksu novinara.
Kazna za profesorku Zrenjaninske gimnazije
Profesorki sociologije u Zrenjaninskoj gimnaziji Senki Jankov (na slici) prošlog četvrtka uručeno je rešenje direktora škole o privremenom udaljavanju sa rada, nakon što je protiv nje pokrenut disciplinski postupak jer je na “Gugl učionici” okačila plakat “Zrenjanin protiv nasilja” i time prekršila 113. član Zakona o osnovama sistema obrazovanja, koji se tiče političkog udruživanja i delovanja u školi.


Rezultati prošlogodišnjeg popisa govore da je stanovništvo Srbije u protekloj deceniji smanjeno za pola miliona. U danima kada su popisivači beležili podatke u Srbiji, bez Kosova, živelo je 6.690.887 ljudi, a i ta brojka je za proteklih osam meseci umanjena za oko 30 hiljada. Uz to, od 2011. do 2022. godine prosečna starost stanovništva povećana je za jednu i po godinu i sada iznosi 43,8 godina, a žene su u proseku tri godine starije od muškaraca – 45,2 naspram 42,4 godine, objavio je Republički zavod za statistiku.
Institut za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut” nedavno je utvrdio da se Srbija nalazi na pragu demografske starosti, jer je natalitet u našoj zemlji najmanji u poslednjih deset godina. Popis pokazuje da je najveće smanjenje među mladim stanovništvom uzrasta od 20 do 24 godine, kojih je manje za više od 100 hiljada, a za skoro 100 hiljada je manje mladih uzrasta od 25 do 29 godina. Deca uzrasta do 15 godina čine 14,4 odsto stanovništva, dok je udeo starijih od 65 godina preko 22 odsto; slikovito rečeno, svaka peta osoba u Srbiji ima preko 65, a svaka sedma je dete.
Fudbalska nameštanja
Drugostepena komisija Fudbalskog saveza Srbije potvrdila je odluku o oduzimanju devet bodova Kolubari iz Lazarevca zbog dve sumnjive utakmice, što je ovaj klub definitivno izbacilo iz Super lige Srbije. Disciplinska komisija FSS-a reagovala je na dojavu Evropske fudbalske unije (UEFA) o sumnjivim ishodima utakmica Lazarevčana sa ekipama novosadske Mladosti i subotičkog Spartaka, i brzo donela odluku o oduzimanju bodova Kolubari i novčanim kaznama za druga dva kluba, jer su “činjenjem ili nečinjenjem ugrozili, ili povredili integritet takmičenja”. Kako mediji pišu, ključni signal za UEFA bio je pad kvota u kladionicama za dva sporna meča.
Predsednik Kolubare Dragiša Urošević najavio je žalbu Sudu za sportsku arbitražu u Lozani i tamo će, kako kaže, predstavnici FSS-a morati da prilože dokaze, koje do sada u ovom klubu nisu videli. A ceo slučaj je došao i pred Osnovno javno tužilaštvo u Lazarevcu koje je formiralo predmet radi provere da li je učinjeno krivično delo dogovaranje ishoda utakmice. Bolje upućeni tvrde da su se kola slomila na Kolubari jer više nema zaštitu u vladajućoj partiji, pa je FSS-u poslužila da se bez velikih problema i konsekvenci dokaže u borbi protiv neregularnosti, a da bi po istom osnovu i svi drugi klubovi mogli biti kažnjeni, od dva najveća pa do onih u najnižim rangovima, pošto je sumnjivih utakmica i dalje – napretek.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve