Predstavnici parlamenata i novinarskih udruženja iz četiri države zapadnog Balkana – Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Severne Makedonije i Srbije – susreli su se u Sarajevu prošle nedelje kako bi rezimirali učinke Deklaracije o unapređenju dijaloga, koju su potpisali u Skoplju krajem novembra prošle godine, i koja definiše saradnju u izmenama i dopunama zakona koji se tiču medijskih sloboda i bezbednosti novinara.
Kako su istakli novinari Sindikata medija Crne Gore, kod njih je već ostvaren jedan rezultat, pošto je Skupština Crne Gore promenila Krivični zakon i povećala kazne za napade na novinare, a po rečima predstavnika BH novinara, u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojena je inicijativa grupe poslanika iz različitih stranaka i zahtevano je od Veća ministara da pokrene proceduru izmena Krivičnog zakona u pogledu sankcionisanja napada na novinare.
U Udruženju novinara Severne Makedonije ističu da i njihov parlament pokazuje proaktivan pristup u promeni medijske regulative, a samo predstavnici Nezavisnog udruženja novinara Srbije nisu imali čime da se pohvale u saradnji sa parlamentom u proteklih godinu dana, jer je ubrzo nakon potpisivanja Deklaracije u Skoplju Skupština Srbije bila raspuštena, a ponovo konstituisana tek u avgustu.
Ipak, kada su u pitanju medijske slobode i bezbednost novinara, sve zemlje su još uvek daleko od proklamovanog cilja.
Godišnjica zločina u Sjeverinu
Porodice bez statusa civilnih žrtava rata
foto: printscreen iz filma “otmica” ivana markova (2002.)Rekonstrukcija zločina koji je počinio Milan Lukić u Sjeverinu
Navršilo se 30 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije, Bošnjaka iz mesta Sjeverin kod Priboja, a država Srbija i dalje odbija da porodicama žrtava prizna status članova porodica civilnih žrtava rata i obešteti ih.
“Zahtevamo od institucija Srbije da napuste politiku izbegavanja odgovornosti za zločine počinjene devedesetih i konačno preduzmu smislene korake ka priznanju i pravičnom obeštećenju svih žrtava”, saopštili su Fond za humanitarno pravo, “Žene u crnom” i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava.
Iako su žrtve iz Sjeverina bile državljani Srbije, zločin se dogodio na teritoriji Bosne i Hercegovine i izvršili su ga pripadnici vojske koju Srbija ne smatra neprijateljskom, pa zato 17 stradalnika nisu civilne žrtve rata.
Oni su oteti iz autobusa na liniji Rudo–Priboj 22. oktobra 1992. godine, kod mesta Mioče na istoku BiH, nedaleko od granice dve države, i kasnije ubijeni u Višegradu. Zločin su počinili pripadnici jedinice “Osvetnici”, koja je tokom rata sarađivala sa Vojskom Republike Srpske i lokalnom policijom, i sastojala se od pripadnika Višegradske brigade VRS.
Okružni sud u Beogradu je 2006. godine osudio predvodnike ove jedinice – na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića, a Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 15 godina. Kasnije je Lukić osuđen u Haškom tribunalu na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, ali ne i za zločin u Sjeverinu.
Od 17 svirepo ubijenih građana Srbije pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve, Medredina Hodžića, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica.
Deponija na obodu Kragujevca
Deset tona pepela po glavi stanovnika
04-23…
Nakon protesta meštana kragujevačkog naselja Beloševac, preduzeće za isporuku daljinskog grejanja Energetika zaustavilo je istovar pepela nadomak njihovih kuća i sada se očekuje detaljna analiza rizika od štetnog uticaja tog otpada na životnu sredinu i zdravlje ljudi.
Vetar je prethodnih dana istovareni pepeo raznosio po Beloševcu, pa su dvorišta postala “bela kao mleko”, kako su opisali meštani, što je kod njih izazvalo zebnju i bes, ali i rešenost da organizuju protest.
Preduzeće Energetika toplotnom energijom snabdeva 22.000 potrošača u Kragujevcu, a već godinama ima problem sa deponijom u svom krugu, koja je nedaleko od centra grada, na kojoj je odloženo preko 20 hiljada tona pepela nastalog sagorevanjem uglja.
Kako piše kragujevački portal “Glas Šumadije”, preduzeće je nameravalo da 15 hiljada tona pepela deponuje na zemljištu u Beloševcu, koje je u njenom vlasništvu, a sve, kako je objasnio direktor Andreja Ilić, po projektu Ministarstva za zaštitu životne sredine i Zavoda za ekologiju. Predviđeno je, po rečima direktora, i da se preko pepela naspe zemlja i potom na njoj napravi dečje igralište.
Ali, kada su stanovnici Beloševca najavili blokadu puta Kragujevac–Jagodina, istovar pepela je prekinut i obećana je stručna analiza. Pitanje je samo kakav je to projekat nadležnih institucija koji već nije sadržao neophodnu analizu rizika od štetnog uticaja hiljade tona pepela na stanovnike i životnu sredinu?
EPS protiv Batočine
Opština osuđena za krađu struje
Zbog neovlašćene potrošnje električne energije, Opština Batočina je pred Privrednim sudom u Kragujevcu proglašena krivom i dužna je po prvostepenoj presudi da plati dug od 682.972 dinara i sudske troškove u iznosu od 168.700 dinara.
Sud je utvrdio, kako prenosi N1, da je prilikom kontrole mernog mesta u Ulici kralja Petra početkom februara utvrđena neovlašćena potrošnja struje, a radnici Elektroprivrede Srbije su konstatovali, između ostalog, da su zatečeni limitatori bez plombe i da je brojilo demontirano. Kako se nije moglo utvrditi od kada se struja na tom mestu krade, Privredni sud je za naplatu odredio period od pola godine unazad od izvršene kontrole.
Opština je u žalbi višem sudu navela da zapisnici sa mernog mesta nisu verodostojne isprave i da je vanredni pregled brojila trebalo da uradi Direkcija za mere i dragocene metale, a nešto ranije je predsednik opštine Zdravko Mladenović (SNS) rekao za sajt Nova.rs da nije reč o krađi, već da se radi o propustu koji se vuče deceniju i po. Po njegovim rečima, u pitanju je crpna stanica fekalne kanalizacije, ali problem je što od izgradnje objekta do danas nije sproveden ugovor između EPS-a i opštinskog Fonda za komunalne delatnosti.
Predsednik Mladenović nije objasnio ko je skidao plombe i demontirao brojilo.
Povratak najgledanijeg košarkaškog kluba
Pobeda u Evroligi nakon osam i po godina
foto: miloš milivojević…
Košarkaši Partizana Mocart Bet pobedili su u četvrtom kolu Evrolige u beogradskoj “Štark areni” bolonjski Virtus, i svom klubu doneli prvu pobedu posle povratka u elitni evropski rang. Poslednji put Partizan je u Evroligi slavio početkom aprila 2014. godine.
Partizan je naš najuspešniji košarkaški klub, ali pre desetak godina primat je počela da preuzima Crvena zvezda i “crno-beli” su već devet godina bez titule u ABA (Jadranskoj) ligi, osam u domaćoj ligi, i bili su osam sezona van najjačeg evropskog takmičenja.
Ali, navijači nisu klonuli duhom tokom sušnih godina i Partizan je po mnogim parametrima zadržao status košarkaškog kluba sa najviše gledalaca u Evropi. Partizanove utakmice u Evroligi i ABA ligi dugo drže rekorde po poseti, a od ove sezone “crno-beli” su rekorderi po broju pretplatnih karata – sa 11.500 prodatih sezonskih ulaznica za Evroligu pretekli su izraelski Makabi, koji ima 10.000 pretplata.
A koliko su navijači bili željni nastupa košarkaša u Evroligi, pokazuju i posete na prve dve utakmice kod kuće – na utakmici sa milanskom Olimpijom Armani bilo je po zvaničnim podacima Evrolige 16.723 gledaoca, a nekoliko dana kasnije duel sa Virtusom pratilo je 15.489, i to su dve najgledanije utakmice u prva četiri kola.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.