Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
U poslednjoj nedelji pred izbore za lokalne skupštine Grada Zaječara i Opštine Kosjerić vlast je nastavila da radi ono što je oduvek radila – obećava i deli iz zajedničke narodne kase onima koji treba da je podrže. Daju se paketi i novac, obećavaju poslovi, fabrike, zaposlenja, čuda, samo da se na izborima dobije glas više za još jedan mandat i onda će da urade sve ono što nisu za 12 godina na vlasti.
U Opštini Kosjerić potpisuje se ugovor o izgradnji, dogradnji i popravci Osnovne škole “Miroljub Mito Igumanović”, što po sebi uopšte ne izgleda loše, ali zbunjuje kako će opštinska uprava da plati nešto što košta više od celog njenog godišnjeg budžeta. Kako se moglo videti na portalu javnih nabavki, kompaniji Termomont, jedinom ponuđaču, namenjen je posao u iznosu većem od 600 miliona dinara, a celokupan budžet opštine je nešto veći od 400 miliona.
Stvar postaje još čudnija kada se pogleda sajt škole i njeno stanje proveri preko Gugl mapa. Dakle, i bez odlaska u Kosjerić i direktnog uvida jasno je da je škola sasvim u redu, dvorište izgleda kako treba, a prostor oko škole odavno je uređen i održavan. A nije jasno sledeće: zašto bi trebalo da se potroši pet miliona evra koje opština nema za nešto što joj možda sada i nije najpotrebnije – dodatne kvadrate i ulepšavanje. Fotografije objavljene na portalu škole takođe ne ukazuju da je ona pred raspadom. A statistički podaci, nažalost, govore da je ova opština u poslednjih 20 godina izgubila trećinu stanovništva i da je u školskoj 2024/25. bilo upisano samo 60 učenika.
Ali, očigledno to nije prepreka da se posao dodeli jednoj od omiljenih naprednjačkih građevinskih kompanija GP Termomont, koja se “proslavila” izgradnjom dve brze bolnice u epidemiji kovida, a koje sada, posebno ona u Batajnici, ne služe ničemu.
DOMAĆINSKA KORUPCIJA
Dakle, vlast je vodila kampanju “šakom i kapom” – deli, asfaltiraj, zidaj, obećavaj. “Vreme” je već ranije pisalo kako se u Kosjeriću priča da posle ove kampanje neće ostati livada na kojoj bi jaganjci mogli da pasu jer je sve presvučeno asfaltom. Kako javljaju i novinari koji su pokušali da obilaze sela oko kosjerićke varoši, kao i aktivisti opozicije okupljene oko jedne studentima podržane liste “Ujedinjeni za Kosjerić”, sela su preplavljena aktivistima vladajuće partije iz svih okolnih mesta; oni krstare naokolo i nose darove u zamenu za siguran glas.
Vlast vodi i nacionalnu kampanju – pored toga što šalje svakoga dana svoje “Glišiće” i pravi seoske “sabore”, pored toga što je i nosilac liste i glavna zastava Aleksandar Vučić nazočio proteklog vikenda, napravljeni su i spotovi koje emituju Telekom i televizije sa nacionalnim pokrivanjem. Na jednom od spotova iz Kosjerića snimljeno je domaćinstvo i čovek koji, stojeći pored dva skupa i nova velika traktora, govori kako je uz pomoć novca dobijenog od države kupio tu mehanizaciju pa sada ovce svoje ne prati na pašu nego pošalje dron da vidi na svom mobilnom gde su se zapladnile.
Iz toga što se vidi i čuje, što javljaju ljudi “sa terena”, kampanja za koju se Vučić opredelio može da stane u jednu reč koju je nekada koristio čuveni proizvođač čipsa – domaćinski. Dakle, uprkos tome što su godinama na vlasti i što ništa posebno nisu uradili, sada, u mogućem finalu svog opstanka na čelu malenog Kosjerića, idu i rade sve što mogu, zajedničkim novcem i uz poruku “Ne damo Srbiju” – a kada se ta poruka stavi u kontekst, ona znači: “Ne damo javni novac nikome”, opštinski budžet je naš budžet i tome slično. Naprednjaci su građanima ponudili sve u zamenu za glas: od TV aparata, preko paketa sa hranom do kotlova za pelet. Videćemo da li su seljaci prihvatili taj klijentelistički odnos ili su poklone prihvatili, a u nedelju će glasati prema “slobodnoj volji”.
Da li su ovo prekršaji, da li je ovo prekoračenje svake normalne i pristojne kampanje – jeste, ali to je neminovno kada se na plakat stavi Vučić i kada se izda zapovest – ne sme da se izgubi. Ne znamo šta bi na to rekla misija ODIHR-a, ali, to znamo već, tako radikali obučeni u naprednjake vide “demokratski proces”.
Naspram njih i njihovog biračkog tela koje nije malo i koje živi po obroncima Maljena i veruje u velikom broju “da živi od Vučića” – kako je jedna seljanka ispričala reporterima – stoji lista “Ujedinjeni za Kosjerić”. I za razliku od Zaječara u kome se dobacilo čak do osam lista, ovde je stvar mnogo jednostavnija, ili-ili.
U kampanju opozicije i studenata uključilo se mnogo javnih ličnosti, koji su snimali svoje poruke i slali preko društvenih mreža, a neka vrsta portparola liste je Nenad Gladić “Lepi Brka”, koji poslednjih godina živi u Kosjeriću. Najavljen je i festival krajem nedelje, sve u sklopu neke vrste kampanje “izađi i glasaj”, jer je očigledno da ni cela naprednjačka mašinerija ne može da pojača i poveća broj svojih birača. Odnosno, ukoliko bi “druga strana” bila aktivna u nedelju, možda bi i moglo da dođe do promene.
foto: fonetOPOZICIJA U DVE KOLONE: Zaječar
ZAJEČAR I/ILI KOSJERIĆ
Zanimljivost koja povezuje Kosjerić na zapadu Srbije i Zaječar na istoku je i heroj NOB-a Mita Igumanović čije ime nosi pomenuta osnovna škola, izložena kontroverznoj rekonstrukciji. Igumanović je bio rodom iz Zaječara. Njegova se porodica posle Prvog svetskog rata pomerila “na Zapad”, pa je svoju revolucionarnu i partizansku karijeru gradio na potezu Užice, Kosjerić, Valjevo, a nastradao je u logoru Banjica tokom Drugog svetskog rata, odnosno, pogubljen je u Jajincima u leto 1942. godine. Ipak, ostao je zapamćen u tom kraju, a ne u rodnom gradu koji se takođe sprema “za odlučnu bitku” 8. juna.
U Zaječaru je na izbornom listiću osam lista od kojih su dve opozicione, jedna manjinska i pet “vladajućih” u različitim formatima. Kampanja traje odavno, i mnogo ranije nego što su izbori formalno raspisani. Svi znaju da prvi put nema Boška Ničića, dugogodišnjeg šerifa u tom delu Krajine, a umesto njega listu sa Vučićevim likom predvodi lokalni doktor veterine. Kažu da je dobar čovek i da ga svi poznaju.
Opozicija ide u dve kolone, centar-levo i centar-desno, jer su procenili da će na taj način da prikupe najviše glasova. U Zaječaru je prošlog vikenda održan i za taj grad veliki skup u organizaciji studenata, što je moglo dodatno da ohrabri Zaječarce da na izborima u nedelju podrže promene.
Zaječar je, i više od Kosjerića, postao radna obaveza za zaposlene u Vladi Srbije koji svakoga dana pohode ovaj grad i okolna sela u kampanji koja bi trebalo da osigura pobedu. I tamo, kao na zapadu Srbije, idu paketi, pokloni, otvorena kupovina glasova, a bio je i “najveći sin naših naroda i narodnosti” Vučić lično na svenarodnom saboru u jednom od okolnih sela. Pre toga je nazočio kod jedne porodice iz okoline Zaječara gde je posetio najstarijeg Zaječarca, starinu od 104 godine, ali nije imao puno strpljenja da sasluša čiču, nego je standardno držao svoja predavanja o uspesima i o napadima kojima se odupire. Vučić je, po svojoj računici, dao i Zaječaru i Kosjeriću mnogo više nego što imaju i zaslužuju, tako da njegovi nastupi u dva sela kraj ovih varoši više izgledaju kao pretnja nego kao radost zbog susreta sa građanima koji ga vole i podržavaju.
Iz nekog razloga, vladajuća partija je kampanju u ova dva mesta vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Ipak, izostaju veliki skupovi poput onog od pre nekoliko godina u malenoj Merošini kada su bili napravili poseban plato da bi se postavila bina na strmini na ulazu u “opštinu višanja”, kako iz milošte zovu Merošinu.
Izgleda da džebane ima i previše, a da je mobilizacija zatajila pa se dovode trećepozivci iz okolnih mesta i gradova, a ponekad se mobilišu i radnici sa građevine – Turci, Uzbekistanci, Kirgizi, Šrilankanci i ostali koji su svoju sreću potražili na koridorima Srbije.
A Vučić se u kampanji vratio na stara podešavanja i njegovi govori i poruke zvuče kao da je 1991. ili kao onda u Glini 1995. godine pred početak akcije “Bljesak” kojom su sa Banije proterani Srbi. Govori o tome kako je Srbija napadnuta i spolja i iznutra, što svakako sve manje budi emociju u ljudima koji se brinu da li će ih iko posetiti kada prođu izbori, da li će imati ko da im pomogne da nahrane ono malo stoke što im je ostalo i da skupe letinu. Vučićeva poruka njima je “ima zemlje za starog čoveka”, samo vi glasajte za mene po dogovoru.
Ako je u Kosjeriću politička pozornica postavljena po kjerkegorovskoj logici “ili–ili”, onda u Zaječaru dve opozicione liste naspram ostatka mogu zbuniti birače koji uporno čekaju i traže jedinstven nastup onih koji nisu za ovaj režim. U Zaječaru postoje i socijalisti, kao i struje unutar naprednjaka – glavna i sporedna lista, a sporednom upravlja iz senke Saša Mirković, estradni menadžer, jedan od osnivača naprednjaka, jedan od njihovih prvih sponzora i čovek koji im je našao “pokradene glasove” na prevratničkim izborima 2012. godine. Srpske opozicione partije i NVO sektor koji prati izborne procese angažovao se i oko ovih izbora u Zaječaru, aktivisti su “na terenu” i videćemo uskoro da li se nešto promenilo kada su dometi njihovog delovanja na lokalnom nivou u pitanju.
foto: fonetSIMBOLI NARODNOG NEZADOVOLJSTVA: Šalovi, zastave, kačketi
RUŠI LI SE KULA OD KARATA
Tokom kampanje u oba mesta bilo je i nasilja, bilo je napada na novinare i aktiviste – sve izgleda kao da se izbori organizuju 1885, a ne 140 godina docnije. Tako nekako se doživljava i Srbija, zaronjena u mrak svojih polunapuštenih sela, gradova i opština, zatrpanih prašinom, plastičnom ambalažom i korupcijom. U takvom mutnom ambijentu, u moru korupcije, najbolje do sada plivaju oni koji su je prihvatili kao pojas za spasavanje bez obzira na to što se sve oko njih raspada. U doba LED osvetljenja svuda, pametnih telefona i kamera, režim se ne libi da opali šamar, išutira, preti, polomi kameru.
Izgleda da je jedna od poruka njihove kampanje: mi smo glavni, mi držimo sve pod kontrolom, a kome se ne dopada – može da ide. To je valjda način da se zadrži biračko telo, da se sklone kolebljivi i da se umanji pritisak na postupak sprovođenja izbora.
Protiv njih stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao ili privilegije koje imaju i u ovom sistemu. Herojska borba nastavnika i profesora, njihovo istrajavanje ove zime da uprkos ucenama ne odustanu od podrške studentima u ispunjenju njihovih zahteva, sada će se naći na ispitu – da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje. Postoji mogućnost da već u nedelju uveče svedočimo kako se izvlači jedna cigla, ruši jedna od političkih kula od karata koju je pravio Vučić svih ovih decenija i kako se iz mraka pomalja svetlija i slobodnija Srbija.
Da niko ne bude u zabludi – da bi se to dogodilo, mora da se poklopi mnogo toga. Prvo i najvažnije: da u nedelju svi izađu na izbore i glasaju za ono u šta veruju da može doneti bolji život. Da glasaju za prošlost ili budućnost, za one kojima su puna usta obećanja dok troše njihov novac ili za one koji bi sutra trebalo da vode ovu zemlju i možda joj otvore put ka pravednijem i boljem društvu. Primer Mita Igumanovića, rođenog u Zaječaru, stasalog u Kosjeriću, a pogubljenog u Jajincima, svedoči da pobeda može biti izvesna i kada zahteva najveću moguću žrtvu, čak i onda kada sve izgleda beznadežno. Ako su uverenja iskrena i vera snažna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!