Ono što je važno da razumemo jeste da su podaci iz kovid sertifikata podaci o zdravstvenom stanju i kao takvi, izrazito osetljivi podaci, oni uživaju visok stepen zaštite prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti. Ta zaštita je tolika da zakon kaže da je bilo koja obrada zabranjena, osim ako postoji neki od tačno propisanih i usko definisanih izuzetaka iz ovog zakona. Jedan od izuzetaka jeste situacija kada je takva obrada dozvoljena drugim propisom
Svedoci smo sve učestalijih vesti o tome kako se u pojedinim zemljama uvodi obavezna vakcinacija protiv virusa kovid 19, najavljuju se nove mere, karantini, ali i upotreba tzv. kovid sertifikata za razne svrhe, počev od ulaska u ugostiteljske objekte pa sve do dolaska na posao. U moru novih informacija lako se može steći pogrešan utisak. Svrha ovog teksta je da malo rasvetli mogućnost zahtevanja posedovanja kovid sertifikata od strane poslodavaca u odnosu na zaposlene (sa definicijom kovid sertifikata se možete upoznati na sajtu: https://www.otvorenavratapravosudja.rs/teme/ostalo/kovid–sertifikati–nova–preventivna–mera–protiv–covid–19).
SAŽETAK – BRZE INFORMACIJE
1) Poslodavci ne mogu zahtevati kovid sertifikat kao uslov zaposlenja.
2) Poslodavci mogu zahtevati kovid sertifikat kao uslov za obavljanje posla u određenom periodu u pojedinim delatnostima.
3) Poslodavci mogu u pojedinim situacijama uputiti zaposlenog na pregled i posledično dobiti informaciju o rezultatu testa – direktno ili indirektno.
4) Zaposleni su dužni da obaveštavaju poslodavca o potencijalnoj izloženosti virusu kovid 19.
Opšte pravilo je da poslodavac ne može da traži na uvid i obrađuje podatke iz kovid sertifikata zaposlenih.
Ono što je najpre važno da razumemo jeste da su podaci iz kovid sertifikata podaci o zdravstvenom stanju i kao takvi, izrazito osetljivi podaci, oni uživaju visoki stepen zaštite prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti (dalje: “ZZPL”). Ta zaštita je tolika da zakon kaže da je bilo koja obrada zabranjena, osim ako postoji neki od tačno propisanih i usko definisanih izuzetaka iz ovog zakona. Jedan od izuzetaka jeste situacija kada je takva obrada dozvoljena drugim propisom. Tako, na primer, Zakon o radu i Zakon o zdravstvenom osiguranju daju ovlašćenje poslodavcu da vrši uvid i evidentira podatke iz potvrde o otvorenom bolovanju, iz doznaka i sl.
U konkretnom slučaju kovid sertifikata, uvreženo je mišljenje da u ovom trenutku nisu ispunjeni uslovi za primenu nijednog od izuzetaka propisanih Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, na osnovu kojeg bi svi poslodavci u svim situacijama imali pravo da zahtevaju od zaposlenih posedovanje kovid sertifikata za svrhe zaposlenja i obavljanja rada. Ovo je zbog toga što:
1) takva, opšta mogućnost primenljiva za sve poslodavce i sve situacije nije propisana;
2) uvrežen stav je da bilo kakav pristanak zaposlenog na obradu ovih podataka dat unapred, za sve situacije, ne bi mogao da ispuni uslove koje ZZPL zahteva, jer se ne bi moglo smatrati da je zaposleni slobodno dao takav pristanak, a ne iz straha od gubitka posla ili pogoršanja statusa;
3) postoje druge mere kojima se može postići ista svrha sprečavanja širenje zarazne bolesti kovid 19 (smanjenje broja ljudi na istom mestu, nošenje zaštitnih maski itd.), a kojima se ne zalazi toliko u privatnost zaposlenih.
Sa druge strane, postoje i određene situacije koje dozvoljavaju odstupanje od ovih opštih pravila.
IZUZETAK BROJ 1 – KADA POSLODAVAC MORA DA TRAŽI NA UVID KOVID SERTIFIKAT OD ZAPOSLENIH
Kao što je verovatno već svima poznato, nedavno su Uredbom o merama za sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti kovid 19 uvedene obaveze posedovanja kovid sertifikata kao uslova boravka u periodu od 20 časova do završetka radnog vremena u pojedinim ugostiteljskim objektima, salama za venčanje i sličim objektima i kockarnicama, kladionicama, kazinima i sl. Prirodno je da se većina nas u odnosu na ove obaveze osvrće sa ličnog aspekta, ali ono što je donekle zaboravljen segment ovih propisa jeste da je obaveza posedovanja kovid sertifikata propisana i za pružaoce usluga, odnosno zaposlene u ovim objektima. Ovo znači da postoji i osnov koji daje ovlašćenje, ali i obavezu poslodavcima da od zaposlenih u ovim delatnostima zahtevaju posedovanje kovid sertifkata u pojedinim situacijama.
Međutim, ovo ovlašćenje ne znači da je posedovanje kovid sertifikata uslov zaposlenja ili ostanka na poslu, već samo uslov za obavljanje posla u periodu od 20 časova pa do kraja radnog vremena. Dakle, poslodavci iz ovih delatnosti i dalje nemaju ovlašćenje da od zaposlenih zahtevaju posedovanje kovid sertifikata kao uslov zaposlenja i ostanka na poslu, niti imaju ovlašćenje da zaposlene obavežu da se vakcinišu, jer je vakcinacija u Srbiji i dalje na dobrovoljnoj bazi.
Štaviše, kako je Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu propisana i obaveza poslodavca da snosi troškove neophodne za obezbeđenje uslova za bezbedan i zdrav rad, u situaciji u kojoj bi poslodavac hteo da u navedenom periodu rasporedi na rad zaposlenog koji je, na primer, nevakcinisan, poslodavac je taj koji bi morao da snosi trošak testiranja. Ukoliko bi ovaj zaposleni odbio da se testira, poslodavac bi mogao da takvo odbijanje iskoristi kao osnov za eventualnu disciplinsku odgovornost zaposlenog.
IZUZETAK BROJ 2 – KADA POSLODAVAC MOŽE DA TRAŽI NA UVID KOVID SERTIFIKAT ILI REZULTATE TESTIRANJA
Poslodavac može tražiti na uvid rezultate PCR/antigenskog testiranja u pojedinim situacijama koje moraju biti opravdane i nužne. Tako, na primer, kada zaposleni treba da ide na službeni put u inostranstvo, a država odredišta zahteva posedovanje određenog testa, poslodavac je taj koji snosi troškove tog testa od koga zavisi i mogućnost putovanja, pa je potrebno da bude upoznat sa rezultatom. Takođe, ako u ovoj situaciji zaposleni poseduje kovid sertifikat (npr. vakcinisan je) i o tome obavesti poslodavca kako ne bi morao da se testira, poslodavac može zatražiti na uvid ovaj kovid sertifikat.
Sa druge strane, poslodavac može tražiti na uvid i rezultate testa u određenim situacijama na posredan način. To su situacije kada postoje sumnje da je zaposleni bio zaražen (npr. u slučaju kada su po dolasku na posao uočeni simptomi – kašalj, temperatura i sl.), ili kada je zaposleni obavestio poslodavca o potencijalnom kontaktu sa zaraženim bez dolaska na posao. U takvim situacijama, poslodavac ima pravo da uputi zaposlenog da se javi svom lekaru i da potom na osnovu dokumentacije o otvaranju i zatvaranju bolovanja, rešenja o karantinu u kućnim uslovima ili pak rezultatima PCR testa (u izuzetnim situacijama kada izostane rešenje o karantinu o kućnim uslovima što je često slučaj zbog preopterećenosti sistema), zaključi da li je zaposleni bio zaražen ili ne.
Takođe je važno napomenuti i da su i sami zaposleni dužni da u ovim situacijama obaveštavaju poslodavca i dostavljaju odgovarajuću i dovoljnu dokumentaciju (po pravilu, dokumentaciju lekara koje su već i kreirane tako da sadrže što je manje moguće osetljivih ličnih podataka, a samo izuzetno i test). To je propisano kako Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu, tako i posebnim Pravilnikom o preventivnim merama za bezbedan i zdrav rad za sprečavanje pojave i širenja epidemije zarazne bolesti. Osnov i neophodnost ovih mera i zahteva poslodavca leže u obavezi da se primene preventivne mere iz navedenog Pravilnika u odnosu na ostale zaposlene sa kojima je zaraženi zaposleni bio u kontaktu (sa kojima je radio u istoj prostoriji). Tako je poslodavac dužan da po tom saznanju, na primer, organizuje rad od kuće za te zaposlene (ako je moguće), da proredi kontakte tih zaposlenih sa drugim zaposlenima, da dezinfikuje prostorije i slično.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su predmeti sklanjani od kontrole, istrage usmeravane prema građanima koji su tražili zaštitu, a tužioci ostajali bez odgovora policije? Branko Stamenković govori o nalazima komisije Vrhovnog javnog tužilaštva, odgovornosti svojih kolega i tome šta je potrebno da institucije ponovo rade po zakonu
Ko sada odlučuje o Vladi i programu, plenumi ili poslanici? O tome u Studentskom pokretu i među ljudima sa liste postoje različita viđenja, ali se traži srednje rešenje, saznaje “Vreme”. Kako god bilo, program na preko hiljadu stranica već postoji
“Osnovni prioritet nove vlade treba da bude očuvanje zaposlenosti i rast standarda stanovništva. I to uopšte neće biti lako ostvarivo jer ćemo imati pad zaposlenosti u klijentelističkim firmama koje su sarađivale sa bivšim režimom. Neke će se zatvoriti, ali je tu važno što će mnogi ljudi ostati bez posla. U slučaju velikih privatnih preduzeća koja imaju teškoća, vlada treba da se anagažuje da te firme preuzmu bolji vlasnici kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta. Taj slučaj ćemo imati već sa firmama Davora Macure, među kojima je i ‘Idea’”
Koliko novca iz Plana rasta je za nas nepovratno izgubljeno, koliko je zaleđeno i koliko nas još čeka? Šta Srbija treba da uradi da bi ta evropska sredstva dobila i šta od toga imaju građani? Smeši li se novo poglavlje u odnosima Brisel–Beograd
Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.