Nije mladi Vučić otišao u Hrvatsku da jede lički kupus sa mesom, niti da uzdiše nad jadima ono malo sirotinje po Severnoj Dalmaciji i Lici. Otišao je da preotme političke poene Šešelju i njegovima, da unese razdor među srpske predstavnike i da pomogne Sanaderu
NEZVAN GOST: Aleksandar Vučić
Poseta zamenika predsednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića Hrvatskoj (to jest Srbima u Hrvatskoj, to jest određenim lokalitetima Severne Dalmacije i Like, jer ga ni hrvatske vlasti, ni predstavnici srpskih stranaka i organizacija nisu ni zvali, niti dočekali) bila je dvaput odlagana. Prvo je rekao ići u četvrtak, pa u subotu, pa je otišao u ponedeljak. Sa granice ga nisu vratili, kao što su neki očekivali; to je među Srbima u Hrvatskoj protumačeno kao još jedna podvala hrvatskih vlasti: samo nam je još on trebao.
Slobodan Uzelac, potpredsednik hrvatske vlade ispred SDSS-a (Samostalna demokratska srpska stranka), kaže za „Vreme“ da je ta poseta došla „u krivo vrijeme“ i dodaje: „Nije dogovorena ni sa kime – koliko mi znamo. Nitko ga nije ni zvao, niti dočekao. Bolje bi mu bilo da je obratio pažnju na Srbe iz Hrvatske koji su mu komšije tamo oko Beograda, nego da hoda okolo po Hrvatskoj; bila bi to veća pomoć. A i hrvatskoj bi policiji bolje bilo da hvata lopove i ubojice nego da ga prati i osigurava. Moj je dojam da je riječ o posjetu nametnutom iz raznih političkih razloga u koje radije ne bih ulazio.“
U političke potrebe i koristi, međutim, ulaze drugi. Pre svega, kažu kolege novinari iz Zagreba, Sanaderovoj vladi ova epizoda odgovara zato što donekle skreće pažnju sa akutnih skandala; osim toga, postoji i škola mišljenja koja smatra da je to pokušaj izvesne konkurentske struje među Srbima da potkopaju pozicije Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića i Slobodana Uzelca; njihove pozicije u Srbiji pre svega, gde su upravo oni shvaćeni kao glavni predstavnici Srba u Hrvatskoj, kao ljudi s kojima se razgovara. Srpsko narodno vijeće i Srpski demokratski forum u Zagrebu primili su nekoliko poziva od svojih aktivista i članova sa terena koje je Vučić namerio da poseti, sa molbama da se distanciraju od njega. Ako ga povežu sa njima, kažu, imaće samo neprilike, ako ne i nešto gore; Vučić će otići kući, a njima će hrvatski ekstremisti i šovinisti ostati.
Nasuprot očekivanjima zasnovanim na dugogodišnjem iskustvu (setimo se samo histeričnih reakcija na moguću posetu Vuka Draškovića kao ministra inostranih dela SR Jugoslavije pre nekoliko godina), hrvatska javnost i mediji prate Vučićevu posetu sa upadljivim manjkom zanimanja. U medijima je lapidarno i usput opisan samo kao „Šešeljev bivši bliski suradnik“ koji se odvojio od SRS-a. Inače glasne i nepodnošljive braniteljske udruge za sada nemaju komentar; neki fudbalski navijači iz Zadra bili su najavili protest, ali tek kad je Vučić otišao dalje; dnevnik HTV-a je u ponedeljak (u 28. minutu) imao 90 sekundi ravne i službouljudne informacije u kojoj je naglašeno samo da Vučić „do prije neki dan nije ni čuo za Škabrnju“, mada je slikan u Varivodama, jako blizu te iste Škabrnje, poprišta jednog od odvratnijih ratnih zločina koje su počinile srpske snage. Izjavio je da, „ako je to apsolutna istina“, onda je to strašno i da svi treba da odgovaraju. Uzgred, RTS je toj poseti posvetio više vremena od HTV-a. Posle je išao u još neka sela, razgovarao sa seljacima koji su posle rekli da ih „politika ne zanima“, jeo lički kupus sa mesom i uopšteno uzdisao nad tužnom sudbinom Srba. Vajkao se i da su „neki besni“ zbog te njegove turneje; nije precizirao ko to besni, još manje zašto.
Tu se sada treba prisetiti i još jedne okolnosti: naime, predizbornu kampanju tada još jedinstvene Srpske radikalne stranke na čelu sa Tomom Nikolićem vodila je firma Ratka Mačeka, bivšeg portparola vlade HDZ-a.
Sva je prilika da ova Vučićeva turneja ima svoje razloge mnogo više u političkim okolnostima i odnosima u Srbiji nego u Hrvatskoj. Sad, kad je Srpska napredna stranka, po svemu sudeći, odnela veliki deo birača Šešeljevoj siročadi, Nikolić i Vučić imaju očigledan interes da im preotmu i monopol na „srpsku nejač“ i prateće „zaštitnike“. Radikali su se temeljito iskompromitovali sa onom njihovom „vladom RSK u progonstvu“ Milorada Buhe, pa je Aleksandar Vučić sada krenuo među „nejač“ da tamo, na terenu, pokuša da objasni ko zaista brine o njima. To je zadatak težak i neprijatan: treba sada ljudima objasniti da je ono „od Karlobaga do Virovitice“ bila šala; da je „Velika Srbija“ bila priča „nebeska“ i prema tome više nekako duhovna; da oni Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja nisu dobro razumeli; da će Toma i Aca sada da ih uzmu pod svoje i zaštite. Sudeći po licima tih ljudi koje je Vučić posećivao tamo, nekako nam se čini da ih nije uverio. Spuštali su se oni niz radikalsko uže – pa se uže pretrže, da parafraziramo Njegoša. Lepo kaže Slobodan Uzelac da je ta poseta u najmanju ruku „preuranjena“: nisu ljudi zaboravili ni „vojvodu“ Šešelja u Vukovaru, u maskirnoj uniformi („steona žaba“, što reče onaj Mikica Marković iz SPO-a) kako naređuje da „nijedan ustaša odavde ne sme živ izaći“; ni radikalske propagandiste i funkcionere u RSK (Ljubicu Šolaju i Radu Leskovca, između ostalih); ni uvozne radikalske „dobrovoljce“, ali ni lokalne pljačkaše i zlikovce pod radikalskim kokardama.
Eto im sada Generalnog Sekretara da im objasni da su sve krivo shvatili i da treba da se oslone na novu – veoma naprednu – stranku, koja će im pomoći. A možda i da se potrude da glasaju iz dijaspore za Tomu i Acu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.