

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“




Šta znači to da su "takvi tehnološki požari po svetskim normama u sličnim tehnologijama dozvoljeni i do 10 odsto u odnosu na dnevnu proizvodnju", kako stoji u sramnom saopštenju rukovodstva i sindikata fabrike "Milan Blagojević – Namenska". Deset odsto čega – ljudi ili proizvoda? U "MB – Namenska", najvećoj fabrici baruta i eksploziva u Srbiji, proizvode se tone razornih materija, a radi oko hiljadu ljudi. Ako bi deset odsto onoga što je uskladišteno u Lučanima eksplodiralo, pola Čačka bi odletelo u vazduh, a o ljudima nećemo – neukusno je
Dva incidenta za manje od tri nedelje dogodila su se u fabrici „Milan Blagojević – Namenska“ u Lučanima kod Čačka. Prvi se dogodio 14. jula, i tom prilikom su dva radnika teško povređena, a jedan od njih dvojice je dva dana kasnije umro. U drugom požaru, 2. avgusta, takođe su opečena dva radnika, ali su na sreću van životne opasnosti.
Istrage o uzrocima požara još su u toku, a one se kod nas obično završavaju svaljivanjem krivice na „ljudski faktor“, to jest na one koji su stradali, jer se tako izbegavaju plaćanje odštete i odgovornost nadređenih – bar je tako bilo u skoro svim sličnim slučajevima. Kada to nije moguće, priziva se „viša sila“ i konstatuje da je uzrok incidenta nemoguće utvrditi – opet radi izbegavanja odgovornosti i plaćanja odštete.


POŽAR U SKLADU SA NORMOM: To je samo po sebi okrutno i cinično, ali reakcija rukovodstva (i sindikata) „Milana Blagojevića“ nakon drugog požara prevazilazi sve što smo dosad videli. Oni su u saopštenju objavljenom 3. avgusta poručili sledeće: „Fabrika ‘Milan Blagojević’ ima najopasniji tehnološki proces proizvodnje, i u svom proizvodnom programu najopasnije materije kao što su nitroceluloza i nitroglicerin. Smrtni slučajevi se dešavaju na auto-putevima i požari su prisutni i u drugim granama industrije, ali nemaju ovoliki publicitet, kao dešavanja u preduzeću. Molimo sve dobronamerne ljude i političare da ova dešavanja (požari) koji su prisutni u ovoj opasnoj proizvodnji, kao i gubitak dvojice naših kolega ne koriste za političke obračune sa neistomišljenicima (…) Očigledno je da su akta zastarela i da se u trenutku razvoja tehnologije moraju uvesti novi sistemi i sredstava zaštite od požara. Trenutno se to detaljno ispituje i ukoliko se dobiju dobri rezultati, primeniće se nova sredstva radi zaštite radnika, uz prethodno pribavljanje neophodnih saglasnosti od nadležnih institucija (…) O požaru koji se u fabrici desio 14. jula u kojem su stradala dvojica radnika, rukovodstvo fabrike ne može da se izjašnjava jer ga ispituju tužilac i nadležni državni organi, a da je požar koji se dogodio 2. avgusta predviđen tehnološkim postupkom i da su takvi tehnološki požari po svetskim normama u sličnim tehnologijama dozvoljeni i do 10 odsto u odnosu na dnevnu proizvodnju“, kaže se u zajedničkom saopštenju.
Delovi teksta koji su izostavljeni sadrže hvalospeve aktuelnoj vladi i svemu što je učinila za oživljavanje i modernizaciju „Namenske“. Ni reč utehe za nastradale, ni reč saučešća porodici pokojnika.
Razumljivo je što ispod ovako sramnog dokumenta ne stoji nijedno ime – ko bi se potpisao na tako nešto? – već samo kolektivne odrednice „rukovodstvo“ i „sindikat“. Pravi autori verovatno ni nisu u Lučanima, nego u Ministarstvu odbrane u Beogradu. Kako inače objasniti nonšalantan ton i dirljivo jedinstvo sindikata i menadžera u postrojenju u kome se ovakve stvari svako malo dešavaju. Podsetimo, u septembru 2015. takođe su izbila dva požara, u razmaku od dva dana, a četvoro ljudi je teško povređeno. Rezultati istrage nikada nisu objavljeni.
Šta znači to da su „takvi tehnološki požari po svetskim normama u sličnim tehnologijama dozvoljeni i do 10 odsto u odnosu na dnevnu proizvodnju“? Deset odsto čega – ljudi ili proizvoda? U „MB – Namenska“, najvećoj fabrici baruta i eksploziva u Srbiji, proizvode se tone razornih materija, a radi oko hiljadu ljudi. Ako bi deset odsto onoga što je uskladišteno u Lučanima eksplodiralo, pola Čačka bi odletelo u vazduh, a o ljudima nećemo – neukusno je.
ISKRENOST, ENTUZIJAZAM, HARIZMA: Šta je za to vreme radio ministar odbrane Aleksandar Vulin u čiji resor spada i postrojenje u Lučanima?
On je obišao radnike povređene u drugom požaru, kao što je, uostalom, obišao i radnika povređenog u prvom, kada je propustio da se obavesti da je jedan radnik preminuo i obukao zaštitni mantil naopako (vidi „Vreme“ br. 1386, „Namigivanje Migovima“). Ipak, najviše vremena je potrošio puštajući probne balone o uvođenju obaveznog vojnog roka za muškarce i žene (naročito za žene) i doterujući svoju internet prezentaciju (www.vulin.rs), na kojoj o sebi govori sledećim rečima: „Dugokosi mladić iz Novog Sada krajiškog porekla iz radničke porodice, bez povezanosti sa poznatim političkim familijama, intelektualnim elitama ili bogataškim imperijama, od prvog trenutka, jedino svojom iskrenošću i entuzijazmom privlači pažnju na sebe. Netipičnom pojavom i harizmom, za generaciju njegovih političkih vršnjaka, unosi nov trend u tadašnji politički milje Srbije…“
Pre toga je ministar Vulin savladao skakanje padobranom, pa se tako u maju ove godine uspešno prizemljio nakon skoka sa 3000 metara. A šta bi bilo da je, ne daj bože, nešto pošlo po zlu? Može li se zamisliti da nakon toga Ministarstvo objavi sledeće saopštenje: „Padobranstvo je jedno od najopasnijih aktivnosti, naročito u fazi dodira padobranca sa tlom. Javnost treba da zna da i pored primene svih tehničkih i organizacionih mera zaštite mogu nastati akcidenti. Smrtni slučajevi se dešavaju i drugde, ljudi se ponekad strmeknu sa balkona i skaču s mostova, ali nemaju ovoliki publicitet. Molimo sve dobronamerne ljude i političare da ova dešavanja, kao i gubitak ministra Vulina ne koriste za političke obračune sa neistomišljenicima?“
I konačno, šta kažu svetski standardi? Koliko je procenata kadrova kao što je Vulin dozvoljeno izgubiti, u odnosu na proizvodnju?


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve