
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Iskusni znanci i direktni politički konkurenti ne beže od incidenata, naročito ako za njih mogu da optuže protivničku stranu
Zaječar ima 37 odsto nezaposlenih, nema nijedan pristojan put prema selima, u selima nema ničeg novog osim što je između dva popisa broj stanovnika smanjen za pet odsto, a investitori su samo stavka iz predizbornih obećanja. Ali ima uzbuđenja. Lokalni izbori će biti održani 23. juna: bira se 50 odbornika gradske skupštine koji će između sebe izabrati gradonačelnika. Tu počinje problem.
„Vi ste svesni da smo mi mogli da promenimo vlast u gradu bez izbora“, izjavio je u nedelju Stefan Zankov, član Glavnog odbora SNS-a, dodajući da će povodom incidenata u Zaječar naredne nedelje doći Aleksandar Vučić „i promovisaće jedan potpuno nov i drugačiji odnos i vođenje političke kampanje u odnosu na ovu koju vodi bivša vlast“.
„Bivša vlast“ je u liku bivšeg gradonačelnika Boška Ničića, nosioca liste Ujedinjenih regiona Srbije, istog dana saopštila kako je došlo do incidenta: „Naime, naši aktivisti su, pridržavajući se dogovora koji je postignut između šefova štabova – mi lepimo plakate, oni skidaju, i obratno – krenuli da skidaju plakate SNS-a ispred okruga i po povratku u štab bili su napadnuti motkama i šipkama od strane aktivista SNS-a koji su dovedeni iz Zemuna. Došli su sa štanglama, pajserima i stolicama, i pretukli naše aktiviste od kojih je jedan zadobio teške telesne povrede. Naše ljude nisu napali Zaječarci, već aktivisti SNS-a koji su došli iz Zemuna.“
„Osumnjičeni“ za izazivanje incidenta, Saša Mirković, prvi na listi Srpske napredne stranke, reagovao je u utorak, vapajem: „Ja apelujem na te mlade ljude okupljene oko URS-a da ne rade to deci i ne rade to ljudima koji ničim nisu povredili nikoga, da se posle okupljaju tu raznorazni i da prete aktivistima SNS-a, jer slušao sam šta je ovih dana bivši gradonačelnik pričao i mogu vam reći da je uvek to njegovo izvrtanje istine, kad se pogleda u ogledalo on uvek kaže kontra jer mu je iskrivljen i lik u ogledalu jer to je i osnovni problem kod njega jer umesto da kaže da su napali aktiviste SNS-a dok su lepili plakate i da su to bila deca, da su posle toga poslali ispred našeg štaba ljude koji su došli da prete i došla je nakon toga policija pa je reagovala na pravi način.“
Sa strane gledajući, cela ova zaječarska priča u osnovi počinje zimus, kada su se predsednik i potpredsednik Pokreta „Živim za Krajinu“ – posvađali. Tadašnji gradonačelnik Boško Ničić i Saša Mirković, vlasnik produkcijske kuće „Beoton“ i nezvanični vlasnik regionalne Televizije Best, presekli su privatne i poslovne veze. Mirković napušta „Život za Krajinu“ koji se utopio u URS, i pristupa tek osnovanom Pokretu radnika i seljaka. Da je politički vrag odneo šalu, tadašnji gradonačelnik Ničić je shvatio u noći prošlih parlamentarnih izbora, kada je počelo prebrojavanje glasova a na Jutjubu osvanuo snimak razvezanih i rasutih džakova sa glasačkim listićima.
Između dva kruga predsedničkih izbora Mirković donosi odluku da podrži Tomislava Nikolića: tako na svojih 14 odborničkih mandata u zaječarskoj skupštini dobija još pet, kojima se priključuje i nekoliko odbornika opozicije. Ipak, Boško Ničić, uz podršku socijalista i demokrata, ima 28 od 50 odbornika. Tri meseca nakon konstituisanja rad gradske skupštine je blokiran, 2 od 4 odbornika Demokratske stranke prilaze Mirkovićevom taboru a jedan vraća mandat. Sa samo 25 odbornika, Ničić nema kvorum koji bi potvrdio nedostajući jedan mandat. U najvećem procepu su socijalisti koji podržavaju Ničića, ali po odluci centrale ne smeju da obezbede kvorum i tako dopuste da se usvoji budžet za 2013.
Bezvlašće taje više od tri meseca, do 7. maja, kada su raspisani prevremeni izbori. Ničić ostaje i bez mesta predsednika Privremenog organa, jer većinu opoziciji u tom sastavu daje kao peti član – socijalista. Privremeni organ zavrće slavine: zabranjena je upotreba službenih automobila, „rokirani“ su šefovi seoskih mesnih kancelarija, promenjeni direktori javnih preduzeća… Na to predsednik Privremenog organa prestaje da zakazuje sednice i ne potpisuje odluke većine.
Iskusni znanci i sad već direktni politički konkurenti svakako neće izbegavati incidente, naročito ako za njih mogu optužiti protivničku stranu, uz nadu da to birači neće pogrešno protumačiti – kao reklamu. Subotnji incident u kom su „ničim izazvani“ ursovci, predvođeni narodnim poslanikom, bivšim predsednikom Skupštine grada Ivanom Jokovićem i bivšim članom Gradskog veća Milkom Todorovićem, upali u izborni štab naprednjaka izbegnut je, kažu, zahvaljujući prisebnosti jedne od devojaka koje su se tamo nalazile. Na njen poziv stigla je policija i smirila situaciju, ali od te večeri dvadesetak policajaca sa interventnim vozilom neprestano dežura između prostorija dve stranke, koje se nalaze u istoj ulici, na stotinak metara razdaljine.
Štabovi sukobljenih strana pozvali su, bar javno, na smirivanje tenzija i korektnu političku borbu.
Do izlaska na birališta ostalo je desetak dana. U izbornoj trci je devet lista. Zaječarci misle da će cenzus preći dve koje predvode bivši drugari i politički saborci, i koalicija oko socijalista, koja će se, kao uvek, priključiti pobednicima.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve