
Jubilej „Vremena“
Traže se svesni čitaoci: „Vreme“ časti 35 odsto
Samo do petka svi svesni čitaoci mogu da se pretplate na „Vreme“ uz epskih 35 odsto popusta za naš 35. rođendan
 
    
Nikada nisam video besmisleniju odluku od trodnevne žalosti u Vojvodini, dok je u ostatku Srbije ona trajala samo jedan dan. Gde to tačno teritorijalno prestajemo da tugujemo – kad pređemo most u Beškoj ili plačemo skroz do Banovaca? Paradoksalno, gledaoci u Vojvodini imaju klasičnu muziku i izmenjen program, dok na kanalima sa nacionalnom frekvencijom cepa veselje

Proteklu TV nedelju u Srbiji obeležio je živi prenos nestajanja velikog broja državnih institucija. Pred nama su jedna za drugom bledele i iščezavale pokazujući da su zapravo samo kulise za državu. Umesto njih, o svakom detalju odlučuje samo jedan čovek. U gotovo svim aspektima funkcionisanja države mi formalno imamo nadležna ministarstva, institute, ustanove, ali se stvarne odluke donose samo na jednom mestu. Demokratija je time ukinuta jer Predsednik, po sopstvenoj želji, deo svog legitimiteta, autoriteta i moći, kao na svim izborima do sada, dodeljuje odnosno oduzima. Njegova ruka je na glavi onih koje miropomazuje i deli udarce onima kojima nije zadovoljan. U tom prividu demokratije i društva, mi smo kao građani takođe u milosti ili nemilosti, kao pojedinci ili grupe, shodno tome da li smo se usudili da se ne slažemo sa Predsednikom.
Zato su nam se pred očima protekle nedelje rušile razne iluzije, rušilo se poverenje, a na kraju se u Novom Sadu srušio deo Železničke stanice ljudima na glavu. Dakle, stigli smo neobično brzo do poslednje stavke, kada nedostatak institucija, znanja i kompetencije nauštrb brze zarade i političke muljaže počinje da se plaća životima.
Evo nekoliko tih ruševina, a siguran sam da je spisak neuporedivo duži.
Pred sam kraj svog mandata, Savet REM-a izašao je iz višegodišnje hibernacije i uspeo da dodeli televiziji Informer jednu od regionalnih frekvencija u Beogradu. Nekada davno, tu ulogu je obavljao Studio B, pre nego što je postao opskurno mesto gde se prodaju kolagen, đinđuve i gde se obavlja medijski trening budućih partijskih funkcionera. Predsednica Saveta REM-a Olivera Zekić je, odlazeći, doviknula kako čestita televiziji Informer, da su poslali “perfektan” elaborat i da imaju novca da plaćaju državi. Nadležni skupštinski odbor, naravno, nije zasedao, tako da u ovom trenutku niko ne vrši nadzor rada medija. Istini za volju, ovo telo još nije predstavilo izveštaj o radu medija tokom izbora prošlog decembra, pa se ne može reći da će nerad REM-a bilo kako promeniti ponašanje medija. Taj izveštaj podneće jednog dana, možda, neka sledeća reinkarnacija ovog tela. Kako reče Zekićka: “Što ste tražili to ste i dobili, zato što ja tako kažem!”
Ostavku je pred kamerama dao i ministar Goran Vesić u želji da pokaže kako je odgovoran i moralan čovek. Pojavio se sa članovima kabineta i decidirano odbio svaku odgovornost za rušenje nadstrešnice u Novom Sadu. Tvrdio je da nema propusta u radu njegovog kabineta i nema ni trunke krivice ni odgovornosti, kao i uverenje da će to potvrditi istraga. Ono što je najčudnije u njegovoj ostavci jeste izgovor da njegovo Ministarstvo zapravo nije imalo kontrolu nad projektom rekonstrukcije i izgradnje pruge i prateće infrastrukture. Ako Ministarstvo saobraćaja i infrastrukture nema kontrolu nad izgradnjom i funkcionisanjem železnice, zašto onda postoji? Ko onda donosi odluke o investicijama, ko plaća te kilometre puteva i pruga? Kao i u slučaju REM-a, ministarstvo zapravo ne radi ništa i ne odlučuje ni o čemu, rekao je na kraju svog izlaganja Vesić u odlasku.
Ako je za utehu, već je dobio ponudu za posao u medijima, na poziciji jednog od top menadžera u Pink korporaciji. Željko Mitrović ga je pozvao, iskoristivši priliku da zatraži pravdu za žrtve, zatvor za odgovorne i da opoziciju nazove “krvoločnim političkim skotovima”. Sićve TV u najavi.
Medicinski fakultet u Nišu izbacio je sa posla doktora Milića, kardiohirurga sa tri specijalizacije i predavača u dotičnoj ustanovi. Ne ulazeći u akademske razloge, koje ne mogu da tumačim, primećujem čudnu pojavu da svaki stručnjak, u bilo kojoj naučnoj oblasti, ukoliko je kritičan prema vlasti, biva po pravilu provučen kroz blato, diskreditovan i omalovažavan. Tako je Predsednik do danas otkrio lažne ekologe, lažne profesore sa Biološkog, Rudarskog, Medicinskog, Arhitektonskog i Ekonomskog fakulteta. Niko od njih nema pojma. U slučaju doktora Milića, sećate se, sporno je bilo i ukidanje lista čekanja, koje se desilo jer je čovek sa kolegama operisao prekovremeno i vikendima. Danas liste čekanja ukida Vučić, kod njega se, da se stručno izrazim, predaju knjižice i donose uputi.
Vlast u Beogradu pokazala je vrhunski nivo bahatosti kada je demontažu Savskog mosta počela na dan tragedije u Novom Sadu. Niko ne zna koja institucija je planirala ovo rušenje, baš kao što ni jedan stručnjak za saobraćaj u Srbiji ne razume dubinu misli Aleksandra Šapića i njegovu ideju o “prokrvljavanju” saobraćaja u Beogradu. Ovaj saobraćajni eksperiment uživo u milionskom gradu dobija bizarne dodatke svakodnevno. Umesto stručnjaka, ovo nadziđivanje kružnih tokova, semafora bez zelenog svetla, rušenje mosta, dovelo je do suprotnog efekta, što bi rekli kardiolozi – imamo saobraćajni tromb. Opet ni jedna institucija nije nadležna ni odgovorna osim ako Aleksandra Šapića ne shvatite kao instituciju. On takođe zaslužuje sopstvenu televiziju koja će razumeti njegovu medijsku politiku, a ko će bolje od Informera to umeti. Možda će Vesić na Pink, a Šapić će umesto zlobnih Šolakovih plaćenika konačno imati gradsku medijsku kuću po meri.
Pokazalo se da ni u žalosti nismo dosledni. Nikada nisam video besmisleniju odluku od trodnevne žalosti u Vojvodini, dok je u ostatku ona trajala samo jedan dan. Gde to tačno teritorijalno prestajemo da tugujemo – kad pređemo most u Beškoj ili plačemo skroz do Banovaca? Paradoksalno, gledaoci u Vojvodini imaju klasičnu muziku i izmenjen program, dok na kanalima sa nacionalnom frekvencijom cepa veselje. Ova medijska šizofrenija naročito je bila neukusna u ponedeljak. Režimske televizije su na različite načine pokušavale da upravljaju krizom. Gledaoci su zasuti gomilom tehničkih detalja o kojima prvenstveno voditelji nisu imali pojma. Direktor Informera i voditelji na Pinku su bez problema “smatrali” o ankerisanju, statici, armaturi, količini betona, razlici između renoviranja i rekonstrukcije i tako unedogled. U živom prenosu smo slušali o krvavim detaljima, slikane su sahrane po tabloidima, dok su kroz kadar defilovali izvođači i podizvođači nasmejani jer je poneko od nastradalih preživeo. Na televiziji Prva je na konstataciju voditeljke da se nesreće dešavaju svuda, pa se onomad srušio most u Đenovi, najtačnije odgovorio Predrag Marković kada je izjavio da u Italiji mafija gradi puteve i mostove. Namerno ili slučajno – istina je rečena, a analogija je prepuštena gledaocima i zanemeloj koleginici.
Predsednik Vučić narodu se obratio putem televizije Hepi, kratko o nesreći, a duže o istoriji Prijepolja, hajduka, birajući reči o Aliji Balijagiću za kojim tragaju policijske snage zbog dvostrukog ubistva. Naravno da nije problem, baš naprotiv, političari moraju da biraju reči, samo je neobično da o dvostrukom ubici koji je proveo decenije u zatvorima govorite eufemistički kao “gorštaku” i “opasnom čoveku”, dok političke neistomišljenike častite uvredama.
Nažalost, Predsednikova omiljena novinarka iz jutarnjeg programa TV Pink nije u zemlji, pa je njenu ulogu igrao Milomir Marić. Ona – poput Borata iz filmova Saše Baron Koena – otkriva Ameriku u doba izbora, tako da je Jovana Jeremić veći Borat od Ami Džija koji takođe krade ovaj lik. Nekada su o izborima govorili bivši ambasadori, dopisnici i stručnjaci za spoljnu politiku. Danas, u duhu Trampovog cirkusa, imamo medijsko hodočašće Pinkove vedete u Ameriku. Istini za volju, ona je svojevremeno bila savetnica u Ministarstvu inostranih poslova kod Ivice Dačića, tako da je kompetencija neupitna.
Na kraju, kako da se ponašaju državni zvaničnici kada se desi katastrofa, kada država zakaže, kada stradaju ljudi i kada gledaoci i birači budu besni?
Odgovor možda možemo dobiti iz Španije gde su katastrofalne poplave u Valensiji odnele 217 života. Među besne ljude do grla u blatu, došli su kralj Felipe Šesti, kraljica Leticija i premijer Pedro Sančez.
Posle gađanja blatom i uvreda, premijer je pobegao u besnim kolima, dok je kraljevski par, takođe zasut blatom, otpustio obezbeđenje i ostao sa ljudima. Dan kasnije u saopštenju su izjavili da je “bes ljudi razumljiv i opravdan”. Nisu nesrećne ljude delili na pristalice vlasti i opozicije niti ih nazvali “svetinom” poput premijera Srbije. Paradoksalno, lekciju iz demokratije, empatije i solidarnosti nije održao socijalistički premijer već kraljevski par. Za razliku od medijskog i političkog, ovo blato je lekovito.

Samo do petka svi svesni čitaoci mogu da se pretplate na „Vreme“ uz epskih 35 odsto popusta za naš 35. rođendan
 
    
    
    
    Predsednici, premijeri, ministri i njihovi režimi dolaze i odlaze, mi ostajemo. I tako već 35 godina. Bez nas je nemoguće sagledati i razumeti istoriju Srbije i postjugoslavenskog prostora, a što se njih tiče – neka sami vide šta će pričati deci i unucima

O studentsko-građanskom buntu već sada bi se mogla napisati višetomna enciklopedija. Iz hronološkog pregleda koji smo priredili izostavljena su, zbog manjka prostora, mnoga važna zbitija i mnoge važne ličnosti koje su pretprele torturu. Izabrani su događaji koje smo smatrali najindikativnijim

Jedini plan koji imaju sitni prevaranti iz režima jeste da od sebe naprave energetsku žrtvu “zle Evrope”, mada je to jedina adresa koja će nas tokom zime spasavati

“Moje mišljenje je da će studentska lista imati sve veću i veću podršku. Neki misle da će podrška da opadne s vremenom, ja mislim suprotno. Sve je veće nezadovoljstvo vlastima i ako izbori budu za godinu dana, mislim da će studenti imati još veću podršku nego sada, bez obzira šta se u međuvremenu bude dešavalo”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve