

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Povodom teksta "Ko je rekao Vojvodina"; "Vreme" 1382
Na prvi pogled, blesavo je i nekako sholastički proizvoditi polemiku među sličnomišljenicima, odnosno zapitkivati se koliko Vojvođana staje na vrh igle. Iako je takva mentalno-gimnastička praksa, zapravo, značajno doprinela sofistikaciji formalne logike i veštine argumentovanja u stereotipno (i pogrešno) „mračnom“ srednjem veku. Tu mislim na posve suvislo i sasvim izvrsno reagovanje Nebojše Milenkovića na izveštaj ili na seriju tekstova „Salon: Izazovi – Vojvodina“ u nedeljniku „Vreme“. Naime, šteta je što (moj drug) Milenković nije bio sa nama na Mijićevom salašu kraj Sombora, pošto je osnovna ideja njegove (i refleksne i refleksivne) reakcije zapravo već bila krasila ceo ovaj događaj. To jest, njegovo reagovanje zapravo je upadljivo slično mišljenju koje je bilo izneto ili koje smo bili iznosili. Drugim rečima, uprkos prostoru i gastronomskoj ponudi, bio je to skup koji nije iznova trubio o Vojvodini kao o „regionu“ salaša, čilaša i paprikaša. Dok i samo formulisanje izazova koji su pred Vojvodinom (ili pred kojima se Vojvodina nalazi) kroz sintagmu „vojvođansko pitanje“ implicira upravo njihov politički sadržaj, a ne samo još jedan multi-kulti narativ bez sadržajnosti.
Podsetiću, u svom uvodnom izlaganju, ton diskusiji zadao je upravo Dušan Mijić, značajnim i hrabrim navodom da je vojvođansko pitanje neretko umotano u „palanački egoizam“. Latinka Perović je posvedočila i o tome koliko se jedan Aleksandar Tišma u toj istoj i šatro kosmopolitskoj Vojvodini osećao kao stranac ili tuđin. Slobodan Beljanski je zatim govorio o tome da je preduslov za političku autonomiju (nedostajuća) želja građana (Vojvodine) za ličnom slobodom, a koju narušavaju desni ekstremizam i nacionalizam. A i moja manjinskost je bila istakla da je, u simboličkom smislu, za percepciju ili za kreiranje (pluralnog, otvorenog, modernog) vojvođanskog identiteta važan i avangardni Slobodan Tišma, a ne samo stereotipni Zvonko Bogdan. Ili pak Đorđe Balašević i ostali sa čardaš nogama.
S druge strane, najviše polemike i uzrujanih strasti na ovom susretu proizvelo je upravo (pročitano) saopštenje Tomislava Ketiga, a koje jeste bilo varijacija na temu jednog dozlaboga izlizanog diskursa o vojvođanskim starosedeocima i dođošima, odnosno konzervativnog narativa o zlu i naopakosti savremene tehnologije i masovne kulture. Drugim rečima, srpski nacionalizam, ali i vojvođanski kultur-rasizam, razne uskogrudosti i stereotipi, kao i upadljivo palanaštvo i folklorne manifestacije inkluzivnog tipa, bili su predmet izuzetnog kritičkog osvrta na ovogodišnjim „Izazovima“, odnosno na javnom Salonu posvećenom Vojvodini. Kao takav, on je predstavljao fantastičan i neophodan kontrapunkt uobičajenim razmišljanjima na temu Vojvodine i Vojvođana, obično zaglavljenim negde između 19. veka i 1974. godine.
Dakle, problem vojvođanskog političkog vakuuma i svojevrsne kanibalizacije Vojvodine kao partokratskog plena od strane ovdašnjih političkih elita, baš kao i jasno, refleksivno i samokritičko markiranje političkih uzroka i krivaca za takvo odurno stanje (mimo mrskog „Beograda“ kao dežurnog krivca) i, najzad, problem nakaradne folklorizacije i (re)tradicionalizacije vojvođanske kulture – naprosto jesu bili među centralnim motivima ovogodišnjeg Salona, odnosno Izazova. I to bez palanačkog kukanja, coktanja i kršenja prstiju nad svojom sudbinom, a za koju su uvek i naravno krivi drugi (i Drugi). Upravo zato je u pitanju bio jedan izuzetan naučni, kulturni, društveni i politički događaj koji, na ovu vrućinu, uzburkava ustajalo i zaparloženo Panonsko more. Ili bar Srednjebački okrug. U tom smislu, Milenkovićevo reagovanje doživljavam kao nastavak bistrenja iste blistave logike koja zahteva i pogled u budućnost i pogled u ogledalo. To jest, kao važan doprinos temama o kojima smo već hrabro prodiskutovali, bez obzira na to što je Milenković „propovedao crkvenom horu“ ili zakucao na otvorena vrata. Zbog toga se i nadam da ćemo se na Salonu/Izazovima na Mijićevom salašu videti i sledeće godine. Uz kulen i paprikaš, naravno.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve