Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Uprkos činjenici da je zakon koji reguliše raspodelu frekvencija radio i televizijskim emiterima usvojen pre tri godine, ogroman posao izrade strategije razvoja radiodifuzije i izdavanja dozvola moraće da se uradi na brzinu
Ovih dana se na ekranima domaćih televizija mogao videti javni poziv upućen svima koji emituju radio i televizijske programe da popune evidencione listove i da ih pošalju Republičkoj radiodifuznoj agenciji. Treba napisati ko je osnovao stanicu, ko su najodgovorniji ljudi, kakav je programski profil stanice… Ovaj gest liči na konačan početak rešavanja haosa u etru. Izgleda da je to jedini način da se utvrdi koliko uopšte ima RTV stanica u Srbiji. Poznavaoci prilika smatraju da ih je već oko hiljadu i četiri stotine.
Kada bi to bilo samo očekivano ulaženje u sopstveni delokrug rada od strane Saveta za radiodifuziju, pa i posle mnogo propuštenog vremena, bio bi to dobar nagoveštaj. Nažalost, ima indicija da se poslu pristupa, kao i u mnogim drugim oblastima, pod pritiskom neumoljivih rokova i da ćemo i u ovom slučaju hvatati poslednje evropske vozove uz rizik da ih ne stignemo.
Naime, Međunarodna telekomunikaciona unija ima nameru da se u svetu uznapredovale tehnologije pozabavi takozvanim usklađivanjem ili koordiniranjem digitalnih frekvencija na međunarodnom planu. Taj proces je u toku i traje oko dve godine. Naredne godine u maju u Ženevi treba da se okonča postupak usklađivanja digitalnih frekvencija za sto dvadeset država i u okviru toga biće obuhvaćen i naš region. Ali, da bi neka država mogla da učestvuje u sinhronizovanju digitalnih frekvencija, koje su rezultat novog vremena i tehnološkog razvoja, najpre treba da ima definitivan plan takozvanih terestrijalnih ili analognih frekvencija, koje su se do sada koristile i još se koriste. Tu nastaje naš problem. Pomenuti haos u etru dokazuje da Srbija takav plan nema, a tri godine od donošenja Zakona o radiodifuziji, koji predviđa njegovu izradu, propuštene su u nepovrat. Sada će, po svoj prilici, do kraja juna morati da se naprave dva veoma važna dokumenta: strategija razvoja radiodifuzije u Republici Srbiji i frekventni plan, a njih treba da prati i čitav niz preporuka i uputstava budućim emiterima. Kako taj posao uraditi za tako kratko vreme, a da iz brzine ne proisteknu neke nove negativne posledice? Zašto je vreme propušteno?
Javnosti nisu nepoznati svi problemi koji su se dešavali u dosadašnja dva izbora Saveta Republičke radiodifuzne agencije: proceduralne nezakonitosti, ali i neprincipijelnosti povodom kandidovanja pojedinih članova, odugovlačenje sa rešavanjem spornih momenata, dovođenje u pitanje principijelnih zahteva i standarda demokratskog sveta. I sadašnji savet, konačno izabran i konstituisan, ima problem proceduralne prirode, jer je umesto tri, čak pet članova izabrano sa mandatom od dve godine. Sve to ne dopušta zaključak da je reč o običnoj aljkavosti i nemarnosti koja proizilazi iz već poznatog stava: „nije to najvažnije pitanje“.
Usklađivanje frekvencija na nacionalnom i međunarodnom planu, pre svega sa susednim zemljama, jeste veoma važno, državno pitanje. Ono je takođe i jedan od testova koje treba rešiti na zadovoljavajuć način da bi se pridružili zajednici evropskih država. Njegovo dosadašnje nerešavanje govori i o tome da nisu uvek pravi ljudi bili na pravom mestu u institucijama koje donose najvažnije odluke, ali i o svesnom prolongiranju konačnih rešenja. Zašto? Zar je lakše bilo u Srbiji srediti bankarski i finansijski sistem ili ukloniti sa ulica dilere benzina i uspostaviti normalno snabdevanje. Naravno ne. Ali mediji nisu samo sredstva biznisa, već i velikog političkog uticaja. Nedostatak volje da se sfera politike i njeni moćnici razvlaste, kada je medijska sfera u pitanju, osnovni je razlog kašnjenja. Otud još ni započeta privatizacija velikog broja opštinskih RTV stanica i zaustavljena transformacija RTS-a u javni servis.
Zakon predviđa da Savet Radiodifuzne agencije, posle konstituisanja, u roku od tri meseca (Čl. 117.) donese „opšte akte potrebne za sprovođenje javnog konkursa za izdavanje dozvola za emitovanje programa“. Ali pre toga treba imati strategiju i frekventni plan. Strategija razvoja radiodifuzije treba da razjasni: koliko će ubuduće biti emitera sa nacionalnim pokrivanjem, što znači koje će televizije i koje radio programe moći da gleda i sluša cela Srbija? Koliko će i u kojim područjima Srbije delovati regionalne stanice i isto tako lokalne. Treba utvrditi cenu nadoknade za korišćenje frekvencija, odrediti sve frekvencije-lokacije, odmeriti domete dopiranja talasa tako da niko nikome ne smeta. Činjenica da smo zemlja u kojoj se sa digitalnim emitovanjem tek eksperimentiše, nagoveštava da će iz etra nestati možda oko hiljadu sadašnjih emitera. Kako uraditi ovako zamašan posao, a da sve bude principijelno i korektno, uz sve naslage bliže i dalje prošlosti koje se i u ovoj oblasti razaznaju, a u svega nekoliko meseci?
TV poziv za evidentiranje je znak da je posao započet. Sada je najvažnije da se on uradi dosledno i principijelno, po zakonu. Građanima Srbije je najvažnije da budući, konačno legitimni vlasnici dozvola za emitovanje, budu oni koji će svoje programe koncipirati tako da doprinose ukupnom, a pre svega demokratskom razvoju zemlje. Objektivnost i istina u informisanju, visok kvalitet i kreativnost u pravljenju obrazovnih, dečjih, umetničkih programa, solidna zabava i razonoda, poštovanje ljudskih prava i interesa svih društvenih grupa. Te principe ne bi smela da zaseni nikakva uslovljena brzina ili zahtevi onih koji su doveli do cajtnota.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve