Iako nije stavljena tačka na izbore, vreme je ipak za podvlačenje crte. Sa hrvatskim politikologom i političkim savetnikom Aleksandrom Musićem razgovaramo o tome kakva je bila kampanja vlasti a kakva opozicije, ko je i zašto svoje prilike iskoristio, šta je moralo biti bolje, a kakve pouke bi opozicija, i desna i leva, trebalo da iz ovih izbora izvuče.
VREME: Jesu li vas iznenadili rezultati izbora u Srbiji?
ALEKSANDAR MUSIĆ: Pa i nisu. U proteklih sam nekoliko tjedana u puno istupa rekao da su kampanje i lijevo-liberalne i desnih opozicija loše – protraćene teme, nepostojeća kreativa, slaba digitalija i bauljanje u dnevnoj taktici. Kasno paljenje i operativni amaterizam. Istovremeno, kao što sam također rekao – Vučić nije u formi života, no svoj osjetno smanjeni manevarski prostor koristio je do samih granica. Struktura, resursi i iskustvo. Na kraju dana – nebitno je vidim li sa strane ja stvari prezicno – sami birači su rekli da je tome tako.
Detalji koji me jesu iznenadili jest pad Zavetnika i Dveri ispod cenzusa – očekivao sam rezultat bliži 3 nego napuhanih 7, 8 posto kojima se licitiralo, no ne i pad ispod – te Nestorovićev postotak, gde sam očekivao prelazak cenzusa te rezultat bliži 3 posto, a ne 5 posto.
Možete li koju reč više o kampanji da kažete?
Vučić je znao što radi od trenutka kad je raspisao izbore do samog izbornog dana. Ovi izbori su još jednom pokazali da ima besprijekornu analitiku; zna kome se obraća, kako se obraća i kada se obraća; može držati tempo i krupnu sliku od početka do kraja kampanje, čak i kada se čini da mu priča ide nizbrdo. Što se tiče lijevo-liberalne i većine desnih oporbi, ovi izbori su još jednom pokazali da imaju lošu analitiku, da ne rade strukturirano i inteligentno između izbornih ciklusa nego ih svaki izbori zateknu na krivoj nozi – nominalno viču da žele izbore, a na njih nisu spremni, pa ide red čuđenja i red kuknjave – a neki ljevije od SNS-a previše računaju na odijum prema Vučiću, previše im se toga “podrazumijeva”, a premalo je tu ozbiljno pripremljenih ljudi, poruka i nadasve – emocije. Čini se kako svi čekaju neku zlatnu ribicu ili neki domino efekt, koji neće doći sam od sebe. Bilo bi im bolje vrijeme televizijske emisije i kružoke zamijeniti medijskim treninzima, specijaliziranim radionicama i posebice – radom na terenu.
Kako smatrate da je kampanja trebalo da izgleda da bi bila uspešnija?
Lijevo-liberalna oporba mora shvatiti da je to što ona misli da ljudi misle ili da ljudi “znaju” u Srbiji manjinska priča koju treba širiti. Razlika između dobre i loše kampanje nije razlika između 23 posto i 46 posto, ali jest između 23 i, recimo, 32 posto. Do potonjeg se neće doći vikanjem “ne može više da se izdrži”, okrivljavanjem tabloida za sve i prijetnjom odlaska iz Srbije. U tom smislu, većina materijala im je na početku kampanje trebalo biti odavno spremna, a onda je kroz kampanju trebalo podizati temperaturu. Što se tiče desnih oporbi, one su – s iznimkom Miloša Jovanovića, koji je imao antirežimski stav, što su birači nagradili – a pomoću sumnjivog Nestorovića, kažnjene za kalkuliranje prema režimu, borbu za mrvice s njegovog stola. Ako je nekome francusko-njemački plan izdaja, zašto mu je onda u očima strah od imenovanja onoga koji ga provodi – izdajnikom? Autentični desni antirežimski birački bazeni su to kaznili. I tu je kreativa bila problem – Kosovo vam je svetinja, a snimate spotove koji su polusprdačina, pričate o nekakvom Sciences Po – kako će vas itko shvatiti ozbiljno u fotofinišu kampanje?
Šta mislite da je najviše uticalo na izborni rezultat?
To što je Vučić uspio kod kritičnog medijanskog birača spustiti svoju bazičnu poruku – onu o inkrementalnom napretku, istovremeno usadivši strah od bilo koga ili bilo čega drugog, dok oporbe, ne ovladavši emocijom, nisu uspjele postići mobilizaciju te to amortizirati i nadmašiti.
Smatrate da u uslovima ovakvih izbornih neregularnosti ili jasnije – izborne krađe, uopšte kampanje mogu da imaju odlučujuću ulogu?
Dobra kampanja i dobar rezultat vam daju asa u rukavu – argument i samopouzdanje da onda sve krađe i nepravilnosti puno autentičnije imenujete i raskrinkate. Ako tjednima uoči izbora govorite da Beograd pada, a onda padne vaš rezultat, iako sam po sebi korektan u odnosu na ono što ste si zadali – servirate se u smislu da se sve što radite tumači kao potez nekoga tko je ipak posrnuo na izborima.
Kakvu pouku opozicija mora da izvuče iz ovih izbora?
Raditi sve vrijeme, raditi inteligentno, ulagati u ljude i alate, pripremati kampanje i 12-24 mjeseca prije izbora, ništa ne “podrazumijevati”, boriti se za svaku ulicu, svaki kvart, svako selo, svaki grad – svako ljudsko srce i svaki ljudski um. Borba za srca i umove traje oduvijek, a ako se ne borite vi – vaš se politički konkurent i te kako bori i i te kako vas pobjeđuje.
