Radnja izvršenja krivičnog dela Ugrožavanje sigurnosti nije se menjala decenijama, preciznije od 1990. godine. Ono što se jeste promenilo su okolnosti i okruženje u kome živimo. Živimo u društvu gde se kultiviše i promoviše nasilje, jezik mržnje, jezik nepristojnosti. Krivično pravni sistem predstavlja represivni odgovor na konstatovanu agresiju i nasilje. Za prethodne tri decenije, zakonodavac nije smatrao da je potrebno menjati radnju izvršenja. Očigledno je da je potrebno razmisliti o novoj definiciji krivičnog dela Ugrožavanja sigurnosti, ali uz prethodne konsultacije i sprovedenu širu stručnu i javnu raspravu, a ne u hitnoj proceduri
40-01…
Namera autora nije da napiše stručni rad već da se obrati široj javnosti koja je najviše zainteresovana za pitanje ugrožavanja lične sigurnosti.
Ne postoji jednostavan odgovor na postavljeno pitanje iz naslova. Zašto? Iz prostog razloga što je za poslednjih 17 godina pitanje definicije kada vam je ugrožena sigurnost, a kada ne, postalo jedno od najkontroverznijih pitanja kako u stručnoj javnosti, tako i u široj. Ako pitate Krivični zakonik, konkretno čl. 138 stav 1 KZ, dobićete odgovor da vam je sigurnost ugrožena ukoliko vam neko uputi pretnju da će napasti vaš život ili telo ili vama nekog bliskog lica. Neverovatno je kako, na prvi pogled, jednostavna formulacija uspe da stvori čitav niz kontradiktornih odluka od strane sudova Srbije, od samog početka primene Krivičnog zakonika, 1. 1. 2006. godine.
Pojedine sudske odluke dočekane su sa velikom dozom kritike i ogorčenosti od strane šire javnosti, u zavisnosti čija je sigurnost bila ugrožena. Objektivnosti radi, javno tužilaštvo takođe je doprinelo negativnoj percepciji šire javnosti u pogledu toga da li institucije žele i sposobne su da vam štite ličnu sigurnost. Opšti utisak javnosti je da javno tužilaštvo selektivno procenjuje ima li uslova za njegovo postupanje po službenoj dužnosti. Krivično delo Ugrožavanje sigurnosti predstavlja školski primer uticaja društvenih prilika na rad javnog tužilaštva i sudova, te svojevrstan test samostalnosti javnog tužilaštva i nezavisnosti suda. Uostalom, ovaj tekst je napisan upravo u jednom takvom društvenom momentu, nakon tragičnih događaja gde su deca i mladi ljudi izgubili živote. Događaji koji nijednog građanina i građanku ne ostavljaju ravnodušnim, bez obzira da li ste sudija ili javni tužilac, neko ko odlučuje o nečijoj sudbini ili ste novinar čiji je zadatak da uznemirenu i emotivnu javnost na profesionalan i objektivan informiše o takvim događajima, bez dodatnog uznemiravanja.
ŠTA PREDSTAVLJA OZBILJNU (KVALIFIKOVANU) PRETNJU
Primera radi, ne tako davne 2007. godine, kad bi vam neko uputio reči: “Ubiću te!”, mogli ste da tu osobu prijavite policiji i bilo bi vam rečeno da ste prepušteni sami sebi i da morate sami da podnesete privatnu krivičnu tužbu sudu, pod uslovom da znate identitet lica koje vam preti. Ukoliko bi ta pretnja došla putem društvenih mreža, sudska zaštita je već u tom momentu bila nedostižan san, zbog postupka prikupljanja podataka od administratora društvenih mreža čije sedište nije na teritoriji Srbije. Razvoj društvenih mreža i anonimnost identiteta njenih korisnika omogućio je velikom broju ljudi da se ohrabre da upućuju pretnje, psovke, uvrede… Takođe, to je podstaklo i zakonodavca da 2009. godine promeni ovlašćenog tužioca za krivično delo iz st.1 i predvidi da se za izvršenje krivičnog dela Ugrožavanje sigurnosti krivično gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Istovremeno, predviđen je teži oblik krivičnog dela, sa zaprećenom dužom kaznom zatvora, ukoliko je krivično delo izvršeno u odnosu na predsednika Republike, članove Vlade, sudije, javne tužioce i lica koja obavljaju poslove od javnog značaja u oblasti informisanja.
U periodu između 2009. i 2013. godine, ukoliko je izvršeno krivično delo na štetu novinara, izvršiocu krivičnog dela je pretila kazna zatvora do osam godina. Zašto je 2013. godine država procenila da je potrebno sniziti maksimalnu kaznu zatvora sa osam na pet godina, nije poznato. Sigurno veliki broj podnetih krivičnih prijava, a mali broj pravnosnažnih osuđujućih presuda nisu bili razlog nove ishitrene izmene Krivičnog zakonika.
Ono što je na prvi pogled trebalo da predstavlja efikasno rešenje problema ugrožavanja nečije sigurnosti, gde bi bili uključeni državni organi (policija, javno tužilaštvo i sud), pretvorilo se u svoju suštu suprotnost. Razlog za to pronalazim u različitim pravnim tumačenjima volje zakonodavca u pogledu toga na koji način se može ugroziti lična sigurnost građana. Lična sigurnost se posmatra u svom objektivnom i subjektivnom smislu, što podrazumeva da u istom momentu mora da je upućena ozbiljna pretnja i da se kod lica kome je upućena pretnja stvorio osećaj straha za sopstvenu sigurnost. Šta predstavlja ozbiljnu ili tzv. kvalifikovanu pretnju jeste nešto na šta je pokušano da se da odgovor, kako u pravnoj teoriji, tako i u brojnim sudskim odlukama, međutim i dalje se u svakom konkretnom slučaju ceni kumulativnost objektivne pretnje i subjektivnog osećaja. Najjednostavniji odgovor je da se pretnja odnosi na predočavanje da će biti napadnuto telo ili život vas ili vama nekog bliskog lica. Kada neko preti, potrebno je da se zna na koja lica se odnosi pretnja napadom i čija lična sigurnost je ugrožena. Pretnja mora biti direktna a ne posredna. Pretnja ne sme biti uslovna, jer se onda procenjuje da li ona kao takva kod vas može da izazove osećaj ugroženosti. Osećaj ugroženosti bi predstavljao nespokojstvo, uznemirenje, strah za život ili telesni integritet.
NEOPHODNOST NOVE DEFINICIJE
Da li identitet lica kojima se preti mora biti unapred poznat i tačno određen predmet je odlučivanja u različitim sudskim odlukama. Najbolji primer za to su bili događaji iz 2010. godine, kada je trebalo da bude organizovana “Parada ponosa”. Pre održavanja događaja putem društvenih mreža upućivane su pretnje eventualnim učesnicima zakazanog događaja. Povodom konkretnih pretnji pokrenuti su krivični postupci koji su okončani pravnosnažnim oslobađajućim presudama. Međutim, Vrhovni kasacioni sud je tada zauzeo pravni stav u presudi Kzz 59/11, da je moguće uputiti pretnju, a da identitet lica nije unapred poznat i tačno određen, već da je dovoljno da se ta lica mogu odrediti prema nekoj okolnosti koja stoji u vezi sa upućenom pretnjom. Konkretna presuda otvorila je mogućnost reagovanja tužilaštva na dešavanja i jezik mržnje koji se koristi na društvenim mrežama i generalno u onlajn prostoru. Dvanaest godina nakon navedene presude ne mogu da kažem kako je broj donetih presuda za krivično delo Ugrožavanja sigurnosti veliki, jer se većina predmeta završava u fazi podnete krivične prijave kada javni tužilac odbaci tu prijavu. To je prvi filter procene vaše lične sigurnosti. Sledeći filter je odlučujući, i to je sud, ukoliko tužilac proceni da postoje elementi krivičnog dela.
Na kraju još jedan podatak. Radnja izvršenja krivičnog dela Ugrožavanje sigurnosti nije se menjala decenijama, preciznije od 1990. godine. Ono što se jeste promenilo su okolnosti i okruženje u kome živimo. Živimo u društvu gde se kultiviše i promoviše nasilje, jezik mržnje, jezik nepristojnosti. Krivično pravni sistem predstavlja represivni odgovor na konstatovanu agresiju i nasilje. Za prethodne tri decenije, zakonodavac nije smatrao da je potrebno menjati radnju izvršenja. Očigledno je da je potrebno razmisliti o novoj definiciji krivičnog dela Ugrožavanja sigurnosti, ali uz prethodne konsultacije i sprovedenu širu stručnu i javnu raspravu, a ne u hitnoj proceduri. Nova definicija ne sme da ostavlja mogućnost različitog tumačenja od strane javnog tužilaštva i suda. Samo tako moći će da se stvore uslovi da svaki građanin i građanka Republike Srbije ima mogućnost efikasnog i pravovremenog okončanja sudskog postupka i otklanjanja subjektivnog osećaja žrtve, a to je osećaj lične ugroženosti.
Autorka je predsednica predsedništva Udruženja tužilaca Srbija i javni tužilac Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Intervju: Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Za Mihaljčića “istorizovati se” ne znači dobiti mesto u istorijskoj prošlosti, među svedočanstvima nacionalne istorije, koje će istorijska nauka na odgovarajući način proučiti i oceniti. Suprotno od toga, “istorizovati se” za neko predanje, za neku legendu, pa tako i za predanje o Kosovskoj bici, znači dobiti mesto u sadašnjosti, u živoj kolektivnoj svesti o prošlosti, odnosno, kako kaže Mihaljčić, u “narodnoj istorijskoj svesti” koja se aktualizuje kao podstrek za akciju, za stvaranje nove istorije
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kosjeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Za privredni prestup odgovaraju pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu. Pravno lice je odgovorno za privredni prestup ako je do izvršenja privrednog prestupa došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica, ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica
Za prekršaj može da odgovara preduzeće, odgovorno lice u preduzeću i fizičko lice. Na primer, ugostiteljski objekat kao preduzeće odgovaraće za prekršaj ukoliko ne izda račun za pruženu uslugu. S druge strane, odgovorno lice odgovaraće za prekršaj ukoliko u preduzeću koje se bavi špedicijom naredi vožnju iako zna da vozač nije imao dovoljno sati odmora, dok bi fizičko lice u poslovanju moglo odgovarati, na primer, kao zaposleni vozač ukoliko bi korišćenjem službenog vozila načinilo saobraćajni prekršaj
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!