Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Grenland je negostoljubivo ostrvo – oko 80 odsto teritorije prekriveno je ledom i u centralnim delovima ostrva temperatura je u proseku minus 31 stepen Celzijusa, a ume i da padne do minus 67. U takvim uslovima eksploatacija prirodnih resursa bušenjem i rudarenjem veoma je teška, ponekad i nemoguća
Šta to ima na Grenlandu da ga Tramp toliko želi? Svakako nisu golf tereni, mada ni to nije isključeno.
Tramp insistira da je “Grenland potreban SAD zbog nacionalne bezbednosti, ne minerala”, ali njegov bivši savetnik za nacionalnu bezbednost Majk Valc u januaru 2024. pričao je drugu priču – u izjavi za “Foks njuz” nedvosmisleno je rekao da je Grenland u fokusu administracije zbog “kritičnih minerala” i “prirodnih resursa.”
Na šta je mislio?
NAFTA I PRIRODNI GASOVI
Prethodni američki pokušaji otkupljivanja Grenlanda prevashodno su bili vezani za širenje sfere moći interesa, pre svega na polju bezbednosti, trgovine i slično, dok su prirodni resursi pominjani više u kontekstu ribarstva i kitolova, tu i tamo pominjana je eksploatacija nafte. Naime, u periodu posle Drugog svetskog rata Grenland je neuspešno pokušao da uspostavi proizvodnju nafte. Geološki zavod Danske i Grenlanda procenjuje da zapadna obala Grenlanda krije oko 18 milijardi barela nafte, dok je Američka geološka služba procenila da na istoku ostva može biti još dvostruko više sirove nafte i prirodnog gasa. Rojters je 2021. izvestio da su rezultati skupih istraživanja koje su velike kompanije “Šel”, “Ševron” i “Eksonmobajl” sprovodile bili nezadovoljavajući, te da su pokušaji proizvodnje suštinski neisplativi i od njih se odustalo.
Ipak, istraživanja i bušenje u potrazi za naftom nisu prestali do 2021. godine, kada je zbog negativne posledice istraživanja i ekstrakcije nafte na okolinu, te globalnog zagrevanja Grenland zabranio svako novo istraživanje. Moratorijum nije uticao na postojeće licence i jedna je u julu 2024. akvizicijom došla u ruke Britanskoj firmi “80mile”, koja u partnerstvu sa firmom iz SAD u drugoj polovini 2026. planira istraživanje u istočnom Grenlandu. Ako do 2036. nađu naftu, izvrše potrebne analize uticaja na okolinu i živote, u skladu sa postojećom regulacijom automatski će dobiti pravo ekstrakcije i proizvodnje. Grenland ima pravo veta ukoliko smatra da društveno-ekonomski uslovi nisu zadovoljeni.
MINERALI – RETKI, I ONI MANJE RETKI
Kako prenosi Pulicerov centar, iako je Grenland bogat retkim elementima i mineralima potrebnim za razvoj baterija i visokotehnološke industrije, zbog zakona iz 2021. i protivljenja lokalnog stanovništva, te klimatskih uslova, nema mnogo otvorenih rudnika. BBC izveštava da samo devet kompanija poseduje dozvole za komercijalno rudarstvo, a trenutno su aktivna samo dva rudnika. Udaljenost, planinski teren i hladna klima, kao i nedostatak infrastrukture, radne snage te opterećujuća birokratija i strogi propisi o zaštiti životne sredine, čine rudarstvo na Grenlandu izazovnim i skupim.
Ipak, Grenland je izuzetno privlačan zbog ogromnih a neiskorišćenih resursa. Zapadne zemlje nastoje da smanje zavisnost od Kine, koja kontroliše snabdevanja elementima čija svojstva omogućavaju da tehnologije budu manje, brže i jače. Koriste se za proizvodnju pametnih telefona, električnih vozila i odbrambenih sistema i slično. Oni, zapravo nisu toliko retki koliko ih je teško ekonomski eksploatisati, zbog toga što se nalaze samo u jedinjenjima a ne kao čisti metali, pa ih teško ih je izolovati i prečistiti.
Na kraju – procenjeno je da se u ledu nalazi između 10 i 20 odsto svetske rezerve pijaće vode. U borbi za resurse, te projektovane klimatske promene i njihove posledice, značajnu prednost predstavlja pristup svežoj, izuzetno čistoj pijaćoj vodi.
Ukoliko SAD zaista preuzme Grenland, moratorijum će biti ukinut uprkos dokazima da je bušenje i rudarenje na Arktiku trenutno komercijalno neisplativo zbog visokih troškova. Ipak, SAD bi mogao da koristi fondove ili subvencije koje finansiraju poreski obveznici kako bi garantovale privatna ulaganja u energetski sektor Grenlanda, slično predloženim biznis modelima za venecuelansku naftu koji, doduše, nisu izazvali veće interesovanje naftnih kompanija. U svakom slučaju, posledice za grenlandsku prirodu biće nesagledive, i ostaje pitanje da li će i kako građani ostrva imati bilo kakve koristi ili će SAD pokupiti šta želi i krenuti dalje.
NAJVEĆA PREVARA SVIH VREMENA
Inače, u svom govoru tokom Generalne skupštine UN u septembru 2025. Tramp je za klimatske promene (opet) rekao da su “najveća prevara ikada počinjena na svetu”, prevara koju su smislili “glupi ljudi koji se kockaju bogatstvom svojih država i tim istim državama ne daju šansu za uspeh.” Ipak, njegove pretenzije ka Grenlandu i već demonstrirana megalomanija u svojoj srži kao da računaju upravo na efekte klimatskih promena: globalno otopljenje već dovodi do ubrzanog topljenja leda. Izveštaji iz 2023. ukazuju da se jezgra leda Grenlanda zagrevaju, te da su prosečne temperature najviše u poslednjih 1000. godina. Već danas topljenje leda omogućava lakšu plovidbu brodova severnom rutom tokom većeg dela godine, što ima trgovinski i bezbednosni značaj.
Osim što će za posledicu imati podizanje nivoa mora, masovnu glad i migracije, borbu za resurse i slično, omogućiće lakše rudarenje i bušenje otapajućeg permafrosta i pristup nafti, metalima i mineralima. Doduše, pravi efekti otapanja biće vidljivi tek za pedesetak godina, ali ako Tramp uspe u svom naumu, možda će ga Amerikanci koji do tada opstanu od blata praviti. Sve upućuje da mu je to i cilj.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve