

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Zemun je očigledan pokazatelj da je vicepremijer za manje od godinu dana uspeo da ubedi i svoje članstvo i svoje glasače da je on lider SNS-a. Ono što Đilasu sa demokratama još nije pošlo za rukom. I to je najbolji dokaz ne samo da ništa ne uspeva tako dobro kao uspeh nego i da iza svakog uspešnog političara, bio on predsednik države, gradonačelnik, vicepremijer ili sutra nešto četvrto, mora stajati uspešna stranka, a taj se uspeh u Srbiji meri stepenom kontrole nad finansijama i medijima
S pobedom u Zemunu na lokalnim izborima 2. juna, Aleksandar Vučić je krenuo u osvajanje Beograda. Mada, iz njegove perspektive najmoćnijeg u Srbiji, Beograd više i nije tako veliki zalogaj. Ali jeste najukusniji. Zato što je poslednji u Vučićevom zaokruživanju sve moći u Srbiji. I još važnije, zato što je čak dva puta (2008. i 2012) Vučić poražen u postizbornom pokušaju da od Beograda krene u osvajanje Srbije. Oba puta ga je u tome sprečio Dragan Đilas uz pomoć Ivice Dačića & penzionera. Zato Vučić i odlaže poslednji zalogaj. Ne bi li uživao što duže.
(…)
Ceo tekst čitajte u štampanom izdanju. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pronaći ovde.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve