Predsedniku Srbije uspelo je prošle nedelje da u formi izvinjenja niškom dopisništvu Radio-televizije Srbije pošalje još gore i veće uvrede od inicijalnih. Branša se ipak digla. Četrdesetak niških novinara odbija da izveštava o Vučićevim nastupima, a pridružilo im se novosadsko dopisništvo RTS
Izgleda da u pogledu razumevanja slobode medija nije sve izgubljeno. Iako novinare decenijama “kuvaju” i navikavaju da treba sve da istrpe, delić samosvesti još je živ. Ili je makar oživeo kada je predsednik Srbije Aleksandar Vučić dozvolio sebi da novinarku Radio-televizije Srbije nazove “imbecilom”. Dogodilo se to nakon velikog građanskog protesta u Nišu, sa kog je RTS sasvim korektno izvestio.
E sad, pristojan čovek ima hiljadu želja, a nepristojan samo jednu, da uređuje sve medije u zemlji iako nije ni novinar ni medijski radnik. Predsednika Srbije pogodilo je izveštavanje novinarke Lidije Georgijev.
“U knjigama, u beletristici, vi lepo pročitate sintagmu, neko koristi i kaže, odjeknula je tišina. I to mogu ja da kažem, to mogu da kažu naši politički protivnici. To možete čuti da kažu na Informeru, na N1. Imaju pravo, privatne televizije, mogu da rade šta hoće. Zamislite, juče oni izveštavaju iz Niša i to neki imbecil iz niškog dopisništva koji se dodvorava i dogovara sa demonstrantima kako da tobože dolaze u njegovu imovinu, pošto mu je tata ostavio državnu imovinu, pa da ih on podrži, tobože i ne znam šta sve. Kaže, odjeknula je tišina”, zagrmeo je predsednik.
A I TO ŠTO ČITAJU, KRIVE STVARI ČITAJU
Molimo čitaoce za strpljenje, ovo je nedeljni magazin i nigde ne žurimo. Hajde prvo da vidimo ovo oko čitanja. Nije teško, pogotovo u eri interneta, čitati mnogo a nekvalitetno. Takođe, može neko da bude najbolji student prava, ali ako ni dana nije radio u struci, to se znanje zaparloži (što je metafora), he-he (što je onomatopeja). Pa kad se već dohvatio lingvističke analize izveštavanja Lidije Georgijev, predsednik, biće najpodložnije kritici, dužno je da istrpi i analizu i kritiku svoje načitanosti. Za početak, išao je na siguricu (što je sleng), te je upotrebio reč “sintagma”. Kad neko ne može da se seti koja je stilska figura u pitanju, najsigurnije je da kaže “sintagma”. To je, inače, uređena grupa reči spojena u jednu pojmovnu celinu koja obavlja neku funkciju u rečenici. Široko je definisana, ne može se pogrešiti. Problem je u tome što je Vučić hteo da ispadne načitan, ali nije mogao da se seti koju je stilsku figuru upotrebila Lidija Georgijev.
Da pomognemo: reč je o oksimoronu. Možda mu je zato iz podsvesti izleteo “imbecil”, ali stilska figura “oksiimbecil” ne postoji.
E sad, zašto on, njegovi, TV N1 i Informer smeju da koriste stilske figure, a RTS ne sme, nije pojasnio. Izgleda da je on tako propisao dekretom. Jer, kad 100000 ili 200000 ljudi stoji i ćuti, to je zaista toliko upečatljivo i potresno da “odjekuje tišina”, a možda više i nije stilska figura već najverodostojniji moguć opis.
SOLIDARNOST JE POČELA ODMAH
Povodom Vučićevog napada na Lidiju Georgijev prva se oglasila dopisnica TV N1 iz Niša Gordana Bjeletić i tako, praktično, alarmirala javnost, ujedno je podsetivši da su ovakve stvari nedopustive. Potom su reagovali i studenti u blokadi Univerziteta u Nišu.
“Najstrože osuđujemo i želimo da izrazimo snažnu podršku Lidiji, kao i svim novinarkama i novinarima koji, uprkos izazovima, svoj posao obavljaju savesno, odgovorno i u skladu sa Etičkim kodeksom novinarki i novinara Srbije”, saopštila je univerzitetska radna grupa za medije i komunikaciju niških studenata u blokadi.
Ubrzo se oglasilo i Udruženje novinara Srbije i osudilo uvrede na račun koleginice, a RTS je to ujedno preneo. Sam javni servis pričekao je dok se oglasio, a kad je to učinio, izgrdio je i vlast i opoziciju.
ŠTA SU REKLI
Programski kolegijum RTS i redakcija Dopisništva RTS izdali su odvojena saopštenja.
“Nijedan nosilac javne funkcije, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripada, nema pravo da na tako uvredljiv način govori o našim kolegama”, saopštio je RTS i dodao da je jedina medijska kuća, “koja uz sve svoje slabosti, pokušava da u programu održi duh tolerancije i započne kakav-takav dijalog suprotstavljenih političkih strana”.
Ovo oko dijaloga nije baš tačno, za započinjanje je kasno, a neke druge medije predstavnici vlasti u potpunosti ignorišu deceniju i više.
Redakcija Dopisništva RTS izdala je posebno saopštenje, u kom je osudila izjavu predsednika: “Redakcija Dopisništva RTS-a najoštrije osuđuje izjavu predsednika države kojom je uvredio našu koleginicu Lidiju Georgijev, urednicu Dopisništva RTS-a u Nišu, a time i sve kolege niškog dopisništva. Tražimo javno izvinjenje. Takođe, osuđujemo svaki vid pritiska i sve druge napade na medijske radnike od strane vlasti i opozicije. Želimo da radimo svoj posao bez pritisaka. Molimo sve političke aktere da prestanu sa pokušajima da uređuju i disciplinuju medije”.
Ovo je saopštenje poštenije od onog koje je izdao kolegijum, a iza njega je imenom stala Gordana Jakovljević, odgovorna urednica Dopisništva RTS.
foto: fonet/instagram predsednika srbije…
KAKO SE NE IZVINITI
Ima jedan tvit koji je godinama viralan. Ko zna zašto, dve korisnice mreže X su se posvađale, pa se jedna drugoj “izvinila” tako što joj je napisala “Izvini što sam te uvredila, krmačo debela.” E pa otprilike tako se i Vučić izvinio RTS.
“Da budemo načisto, kao predsednik Republike, bez obzira na torturu kroz koju svakodnevno prolazim, iako nenadležan, nemam pravo da bilo koga nazivam imbecilom i izvinjavam se građanima Srbije i novinarima pomenutog dopisništva RTS što sam to učinio”, saopštio je Vučić. Ali, onda je usledila, da upotrebimo metaforu: rafalna paljba. Ma, kiša uvreda…
“O profesionalizmu i objektivnosti pomenutih novinara mislim jednako loše i mislim da su sramota za svoju profesiju, tj. mislim da nisu novinari, već politički aktivisti”, rekao je Vučić i nastavio: “Verujem da ljudi vide razliku i u odnosu na one opozicione političare koji prete smrću, potpuno svesno i bez volje i želje za izvinjenjem, ali i razliku u odnosu na licemerni kolegijum RTS koji nije osudio fizičko ometanje i napad na ekipu RTS tokom protesta 1. februara u Novom Sadu, kao ni prethodno na Autokomandi. Uostalom, plenum je pobedio na RTS, a moj posao je da učinim sve da Zakon i moral pobede u Srbiji. Uvek ću imati dovoljno hrabrosti, makar ostao potpuno usamljen u svojoj borbi za Ustav, zakonitost, pravo i pravdu i nikada me neće uplašiti ni pretnjama smrću, ni obojenim revolucijama, niti bilo čim drugim.”
NEĆE DA MOŽE
Nakon ovog saopštenja, koje nije izvinjenje nego novi niz uvreda, Vučić je ohrabrio novinare da se još više solidarišu sa Lidijom Georgijev. Više desetina medijskih radnika iz Niša, među kojima su najvećim delom novinari i novinarke, saopštili su 3. marta da ne prihvataju izvinjenje predsednika države Aleksandra Vučića. Oni su najavili obustavu izveštavanja “o svim predsedničkim aktivnostima do primerenog javnog izvinjenja”.
U saopštenju dostavljenom medijima, niški medijski radnici koji su potpisali saopštenje ukazali su na to da su “Zakonom o javnom informisanju i medijima novinari dužni da javnost izveste istinito, pravovremeno i sveobuhvatno o svim događajima od javnog interesa, što su kolege iz niškog dopisništva RTS-a 1. marta i uradili”.
I taman kad smo pomislili da se ama niko iz RTS neće solidarisati sa koleginicom Georgijev, u utorak 4. marta oglasilo se novosadsko dopisništvo ove kuće. Dopisnik RTS iz Novog Sada Milan Srdić objavio je da ovo dopisništvo neće pratiti aktivnosti predsednika Srbije ni stanačke skupove SNS dok se Vučić primereno ne izvini njihovim kolegama sa RTS. Srdić je dodao da se dopisništvo iz Novog Sada potpisuje kao 47. na spisku medijskih radnika iz Niša. “Sličnu inicijativu, javnu, sa potpisima – imenima i prezimenima – očekujem i od ostalih kolega sa RTS”, naveo je Srdić.
Podsetimo, Milan Srdić se oglasio još 17. januara i izneo detalje o tretmanu dopisnika iz Novog Sada, grada u kom je pala nadstrešnica i ubila 15 ljudi, grada u kom se desilo ono zbog čega je Srbija na ulicama već četiri meseca. Tada je napisao šta se sve u novosadskom dopisništvu događalo od pada nadstrešnice naovamo: “Bili smo na svakom događaju, protestu, blokadi fakulteta, tišini, od tog crnog dana do danas. Snimili smo sate materijala, poslali nebrojeno mnogo izjava, napisali desetine tekstova, koje je redovno samo objavljivao sajt naše kuće… U programu RTS, sporadično su odlazile kratke vesti i slike, dok 99 posto stvari nikada nije objavljeno.”
I Vučiću to nije dosta. Ali dobro je znati: u RTS postoje ljudi koji čuvaju dostojanstvo profesije, iako im ne daju da se čuju i vide. Ipak, nalaze način.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!