Primer intergeneracijske solidarnosti prilikom zajedničkog protesta penzionera i studenata pokazuje da se radi o društvenom pokretu koji suštinski menja psihološko stanje cele nacije. To je ono što izaziva reakciju kod gledalaca i probija barijeru cenzure
Televizijski program u Srbiji praktično možemo podeliti po novoj liniji razdvajanja. Moram reći da su studentski protesti doveli do probijanja informativne blokade, ne samo na RTS već i na drugim kanalima. Postalo je nemoguće ignorisati energiju i masovnost pobune građana, jer su protestna okupljanja održana u preko 250 gradova, gradića, varošica, ali i sela. Ako ovom talasu nezadovoljstva dodamo proteste prosvetnih radnika, srednjoškolaca, poljoprivrednika, glumaca, advokata, penzionera, lekara i svakodnevna okupljanja građana na komemoracijama za nastradale u Novom Sadu, veličinu i snagu ovog talasa jednostavno nije moguće zaustaviti. Maraton od Kragujevca do Beograda, pešačenja do Niša, od Niša i Beograda do Kragujevca, mobilisali su građane duž ruta i doneli priloge na televizijama.
Neke od njih su kalkulisale dužinom i brojem priloga, reciprocitetom po principu – jedna vest o vlasti, sledeća o protestima. Neki kanali su se odlučili za taktiku neutralnih vesti, bilo da se pobegne u ekonomiju, rat u Ukrajini, Gazi ili spor oko Grenlanda.
Međutim, glavna osobina izveštavanja tvrdih prorežimskih medija jeste strah. Samo tokom protekle nedelje plašeni smo “obojenom revolucijom”, stranim špijunskim delovanjem, atentatom na Vučića, besnim pristalicama vlasti, ustašama, anarhistima, autonomašima, Kurtijem (doduše u manjoj meri, zbog izbora na Kosovu), ali i ledenim talasom, virusom gripa, sve do astrološke prognoze kritičnog perioda za Srbiju. Predsednik i svi njegovi saradnici plaše nas izgubljenom školskom godinom, a prosvetne radnike plaše da neće dobiti platu ako su u štrajku. Premijer u odlasku danas je plašio građane da će protesti i blokade, ukoliko se nastave, uplašiti onu endemsku vrstu zvanu “investitori”, koja će kao plaho lane ili divlji zeka othopsati negde u mirnije krajeve.
Taj isti premijer u odlasku gromoglasno ćuti o bojkotu koji potrošači sprovode prema pet najvećih trgovinskih lanaca. Nije li on, ne tako davno, onako otresito i hrabro najavio rat monopolima sa visoko podignutim parizerom u ruci?
Predsednik je čak najavio građanima Zrenjanina da će posle 21 godinu dobiti pitku vodu, pa se onda zapitajte šta ćete piti ako on ne bude na vlasti. Plaše nas zahlađenjem, energetskom krizom, ali nas ne plaše padom standarda, nedostatkom vode, lošim putevima na kojima i predsedniku pukne guma, većim porezima, akcizama, cenama i inflacijom. Režim se samo raduje gašenju US AID, previđajući da se logo ove organizacije nalazi na sajtu Skupštine Srbije, ali i mnogih institucija Vlade i vladajuće stranke.
Na drugoj strani ove nevidljive podele u medijima nalazi se neverovatni životni elan koji su doneli studenti. Sećam se da je devedesetih godina prvi put probijena mentalna barijera kada je u sferu politike i medija ušao humor kroz B92. Pokazalo se da je humor partijski neprijatelj broj jedan, sa kojim se autoritarni sistemi ne snalaze. To je mentalnohigijenski fenomen koji je doveo do svojevrsne društvene katarze. Otud je najčešća reakcija starijih generacija burna emocionalna mešavina smeha i suza. Zbunjenost vlasti pred praksom plenuma dovodi do potpune paralize propagandnih mehanizama zastrašivanja. Parole poput “pumpaj” onda momentalno postaju komični odgovor na pumpanje propagandne mašinerije vlasti. Ona sama sebi postaje parodija. Posebno sam fasciniran primenom principa solidarnosti i plenuma u čuvanju mentalnog zdravlja studenata. Prvo bih pohvalio kolege koje su formirale grupe za psihološku podršku na Filozofskom fakultetu. Oni su između ostalog, kolegama i koleginicama pomogli savetima da lakše prebrode izazove tokom pešačenja do Novog Sada. Saznao sam da su im dali veoma korisne savete i tehnike, kako grupne, tako i individualne. Neverovatno je da su studenti FDU jednom nedeljno uveli i nešto što kolokvijalno zovu “EMO-plenum”, a što je zapravo vid grupne terapije, razgovor o emocijama, strahovima, poboljšanju komunikacije, sindromu izgaranja i slično.
Dodamo li ovome i fascinantan primer intergeneracijske solidarnosti prilikom zajedničkog protesta penzionera i studenata na Trgu republike, zapravo vidimo da se radi o društvenom pokretu koji suštinski menja psihološko stanje cele nacije. To je ono što izaziva reakciju kod gledalaca i probija barijeru cenzure. Naravno da to psihološko oslobađanje ne možete jednostavno politički artikulisati programom neke opozicione stranke, jer ovo probuđeno stanje slobode i empatije prevazilazi neke od najbolnijih podela u našem društvu. Tokom protesta i blokada više nikom nije neobično što neko nosi zastavu Srbije, neko Ferarija, neko ima šajkaču, ukratko, briše se podela na prvu i drugu Srbiju. Iza studenata nije ni Tramp, ni Putin, ni Si Đinping.
Ono što je takođe primetno, mada još uvek stidljivo praćeno u medijima, jeste odjek studentskih protesta van granica Srbije. Možda prvi put, u našem komšiluku pojavljuje se solidarnost zasnovana na nezadovoljstvu koje nema nacionalni predznak. Ljudi su prepoznali potrebu za slobodom, pravdom i borbu za pravednije društvo.
Na kraju, istine radi, u istoj ovoj kolumni pre manje od šest meseci pisao sam tekst nakon velikog kongresa psihologa i psihoterapeuta u Beogradu čija tema je bila empatija. Opšti zaključak je bila zabrinutost zbog nedostatka empatije, kako u medijima tako i u našem društvu, a onda su se pojavili studenti i vratili nam veru u snagu jedinstva, solidarnosti, pravde i pobedu nad strahom. Oni su zapravo započeli važnu misiju psihološkog isceljenja i zaslužuju svaku podršku medija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Vlast pokazuje da ne poštuje ni sopstvene odluke, niti sama zna šta hoće i šta radi. Kada kažu da će se baviti isključivo Generalštabom iz druge polovine 20. veka, a ne i kasarnom Petog puka ili starim Generalštabom, jasno je da im se ne može verovati. Niko ne može da garantuje da će ijedan objekat u tom obuhvatu ostati zaštićen i sačuvati svoj spomenički integritet. Spremni smo da se borimo na civilizovan način. Postoji i potreba, koju je deo javnosti jasno iskazao – tražeći i podršku od nas kao struke, na šta su neki od nas i pristali – da, ukoliko počne rušenje, objekte branimo i fizički... U svakom slučaju, naši naredni koraci zavisiće od poteza vlasti. Mi poznajemo zakonske okvire, ali znamo i da se vlast ne drži zakona”
U zemlji u kojoj se politički problemi često rešavaju tako što se proglašavaju nepostojećim, studenti su uradili nešto radikalno jednostavno: imenovali su problem i pokušali da ga izmere. A kad smo kod imenovanja, nemojmo zanemariti ni šta je tih 400.000 građana uradilo. Stali su iza zahteva za izborima imenom i prezimenom, adresom i brojem telefona
Na Kosovu su, nakon gotovo jednogodišnje blokade institucija, 28. decembra održani vanredni parlamentarni izbori. Kakvi su izborni rezultati i šta je na njih uticalo? Šta za Srbe s Kosova može značiti još jedna vlada Aljbina Kurtija?
“Ključno je da se rešenje za NIS postigne u prvom kvartalu 2026. godine, posebno imajući u vidu širi geopolitički kontekst. Početak 2026. već je obeležen geopolitičkim potresima u Iranu i Venecueli. Obe zemlje su naftne sile i članice OPEC-a, ali su ograničene u slobodnoj prodaji nafte usled OFAC-ovih sankcija. Geopolitičke tenzije sa ovakvim zemljama imaju značajan uticaj na cene nafte i sirovina, pa postoji realan rizik da treće zemlje snose posledice”
Razlika između zemalja sa razvijenim medicinskim sistemima i Srbije u kojoj se sistem održava još samo na entuzijazmu predanih lekara i predanog osoblja, ravna je razlici između neba i zemlje. U srećnijim zemljama nije lakše samo živeti, nego i mreti
Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?
Predsednik SAD Donald Tramp naredio je vojni napad na suverenu Venecuelu i otmicu njenog predsednika Nikolasa Madura. Neka se pripremi Gustavo Petro u Kolumbiji
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!