Od osumnjičenika za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića u Zagrebu prošle jeseni u bekstvu je još samo jedan – Bojan Gudurić. Unutar dva dana, od subote do nedelje, MUP Srbije uhapsio je u Beogradu Milenka Kuzmanovića, pa onda i Željka Milovanovića, možda jednog od najvažnijih aktera tog zločina. Tako su sada u zatvorima po Srbiji i Hrvatskoj svi preduzimači i izvođači radova (osim Gudurića) i ostaje još samo da se pronađe investitor, to jest naručilac
Ima tu jedan redosled događaja koji ne može da izmakne pažnji: Milenko Kuzmanović proveo je u hrvatskom pritvoru u Remetincu (to je njihov CZ, ali manji i lepši) celih 55 dana posle hapšenja grupe u Spačvi, neposredno po ubistvu Pukanića i Franjića, pa je pušten zbog nedostatka dokaza. Za njega se veruje da je preneo preko granice eksploziv kojim je atentat izvršen i da je blizak saradnik (neki kažu potrčko) Sretena – Joce Amsterdama – Jocića. Vratio se u Beograd i treba verovati da je ostao pod nadzorom ovdašnje policije, a onda je MUP Hrvatske stekao svedoka saradnika (koji se tamo zove pokajnik) o čijem identitetu neki neoprezno spekulišu, ali mi nećemo, i taj svedok je počeo da peva. Prvi rezultat bilo je hapšenje Joce Amsterdama u Beogradu, osumnjičenog da je organizator atentata; onda je u subotu uhapšen i Milenko Kuzmanović, a odmah zatim, u nedelju uveče i Željko Milovanović. Obe policije, srpska i hrvatska, uzajamno su si čestitale i istakle sve bolju saradnju, formalizovanu pre nekoliko dana potpisivanjem sporazuma o uzajamnoj saradnji Dačić–Karamarko u Rijeci. U nedelju uveče direktor policije MUP-a Srbije Milorad Veljović primao je čestitke sa obe strane granice zbog hapšenja Željka Milovanovića i skromno ukazivao na pomoć hrvatskih kolega.
„TEHNIČKA INTELIGENCIJA„: Željko Milovanović – kako kažu u policiji – stigao je u Beograd u subotu i iznajmio stan na Dunavskom keju, na Dorćolu. Zanimljivo je da je njegov dolazak bio zapažen odmah; policajci skromno ističu ulogu „tehničkih sredstava“, što znači da se koristio telefonom neoprezno. Ima li to otkriće veze sa neposredno prethodećim hapšenjem Milenka Kuzmanovića – ostaje da se vidi. Bilo kako bilo, dobro organizovanom akcijom uz podršku specijalnih jedinica Milovanović je uhvaćen na legalu u nedelju uveče oko 22 časa. Pretres stana trajao je dugo i pronađeno je: dva „škorpiona“, četiri pištolja, četiri prigušivača, uobičajena gomila mobilnih telefona i SIM kartica, ali i razna zanimljiva elektronika, uključujući i skenere za praćenje policijske radio-veze. U trenutku hapšenja Milovanović je na sebi imao pištolj „glok“ sa metkom u cevi, ali nije pružao otpor.
ODMOTAVANJE KLUPKA: Povratak Sretena Jocića iz holandskog zatvora,…
Željko Milovanović bio je pripadnik Crvenih beretki u istočnoj Slavoniji dugo, a po raspuštanju Jedinice za specijalne operacije postao je (ili, pre, ostao) kriminalac. Spada u „tehničku inteligenciju“: vičan je elektronici i GSM telefoniji. Pri pretresu njegove kuće u Doboju, tokom istrage o zagrebačkom atentatu, pronađena je upečatljiva zbirka elektronskih uređaja i mnogo para, ali je on uspeo da pobegne. Tamošnji policajci tvrdili su posle da je bio upozoren, a da je policijski nadzor bio povučen da bi on pobegao. Verovalo se da se krije po Republici Srpskoj, gde je imao veze po liniji Crvenih beretki i ostalih kriminalaca, pa se u prvo vreme niko nije mnogo nadao da će biti uhvaćen. Izgleda da je svedok pokajnik otvorio neke druge mogućnosti: na primer, gde bi ga trebalo čekati i s kime će verovatno stupiti u kontakt kad se pokrene.
…atentat na Ivu Pukanića,…
Količina i vrsta naoružanja, kao i tehničko-komunikacijska oprema pronađena na Dunavskom keju ukazuju – znajući profesionalni profil i specijalnosti Željka Milovanovića – da on u Beograd nije došao bez neke namere, već sa namerom da nešto završi; možemo naslućivati šta. Sasvim je izvesno da odluku da se pojavi u Beogradu Željko Milovanović nije doneo lako: ovdašnja policija otvoreno je govorila da ga „jedva čeka“ iz niza razloga, od kojih nije najmanji da je pobegao iz Palate pravde gde mu se sudilo za neke pljačke, a pod okolnostima u najmanju ruku sumnjivim, s obzirom na tadašnji sastav sudske straže gde je bilo dosta, previše, bivših saboraca iz JSO-a i sličnih formacija. Nije mu takođe zaboravljeno ni da je posle pljačke u Beočinu pucao u policajca. Imao je Željko jak motiv da dođe mečki na rupu, ali i uverenje da je bezbedan u razumnim granicama, jer on je čovek oprezan. Upao je ravno u spretno postavljenu zamku. Sve to nešto znači, a šta tačno – videće se već. Treba sačekati da se obavi detaljna analiza predmeta koje je policija izuzela na Dunavskom keju; da se analiziraju telefonske komunikacije i pohvataju izvesni indikatori i podudarnosti; da se porazgovara sa njegovim kontaktima, bivšim saradnicima i prijateljima itd. Željko se u trenutku kad su ga izvodili iz kuće na Dunavskom keju držao pribrano i smešio se; videće se koliko mu je smešno bilo u utorak uveče kad su ga s krivičnom prijavom predali istražnom sudiji u Ustaničkoj.
…hapšenje Jocića,…
PARALELE: Da rezimiramo sada celu aferu: svako pile nađe svoj lonac. Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni su 23. oktobra 2008. eksplozivnom napravom koju je Željko Milovanović na skuteru ostavio pored Pukanićevog automobila i možda sam aktivirao iz daljine. Njegovi saučesnici – bratići Matanići (Robert i Luka), Amir Mafalani, Slobodan Đurović, Bojan Gudurić, Milenko Kuzmanović – osmatrali su Pukanića danima, iz Beograda su doneli eksploziv i komponente i lažne papire za bežanje iz Hrvatske i kupili skuter, po čijem serijskom broju su i bili otkriveni, sačekani u Spačvi i pohapšeni (osim Gudurića, koji je još u bekstvu). Milovanovićev poslodavac i preduzimač u celoj operaciji bio je, veruju obe naše policije, Joca Amsterdam. Tako se cela ekipa našla u zatvoru (osim Gudurića) i sada treba rastabiriti šta je ko tačno i kako uradio, što nije neki problem, s obzirom na dokazni materijal. Da li će se tako doći i do naručioca – nije izvesno u ovom trenutku istrage, osim ako ne dođe do nekog neočekivanog napretka. Joca Amsterdam, naime, nema za sada vidljivog motiva za taj zločin – osim komercijalnog: da za nečiji račun atentat organizuje i posle uzme pare. Isto je i sa ostalim pritvorenima.
…potpisivanje u Rijeci sporazuma o saradnji policija iz Srbije i Hrvatske
Gledano krivično-procesno, imamo sa-da jednu nadasve zanimljivu situaciju: imamo tri osumnjičenika pod istragom u Srbiji, tri i jednog svedoka pokajnika u Hrvatskoj, a svi za isto krivično delo dvostrukog ubistva. Željko Milovanović ima čak tri državljanstva (osim dva lažna pasoša, koji se ne računaju: srpskog, na koji je iznajmio stan i slovenačkog, oba na ime „Dragan Milanović“): srpsko, BiH i hrvatsko. Lako je bilo policajcima da sarađuju, koordiniraju operacije i razmenjuju podatke; sada treba predmet ubistva Pukanića i Franjića razdeliti između dve države u istrazi i suđenju, pošto izručenja svojih državljana nema. Joca, Milenko i Željko ostaju ovde; Matanići, Mafalani i Boban Đurović (državljanin Srbije i, možda, Crne Gore) ostaju tamo, osim ako Đurović odbije izručenje, što nije isključeno; Gudurića se čeka. Hrvatskoj će biti politički i psihološki nemoguće da tako simboličan i važan slučaj prepusti Srbiji, a i ne bi mogla da izruči tri svoja državljanina; Srbija svoje državljane da izruči takođe ne može. Imaćemo, po svoj prilici, dva paralelna suđenja za isto delo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.