
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
NEOČEKIVANA, DOBRODOŠLA POBEDNICA: Milica Mandić / foto: tanjug
Sve ovo me podseća na titulu Šabana Trstene u Los Anđelesu 1984. godine, samo što Milica nije pravila premete preko tatamija.
Iako sam bio tek završio prvi razred osnovne škole, Igre u LA sam upamtio kao najveći sporski događaj. One su bile zanimljive i zbog toga što je ondašnja Jugoslavija osvojila najveći broj medalja, čini mi se 18, što je za tri više od zamišljenog rezultata ovogodišnjih Igara na kojima su ekipe iz nekadašnje Juge sakupile čak 15 „odličja“.
Radovale su nas pobede rukometašica, zlato Ante Josipovića boksera, sanjali smo da budemo Karl Luis, ali je najupečatljivije bilo radovanje jednog rvača, Šabana Trstene, makedonskog Albanca, koji je postao olimpijski prvak. Sve drugo su donosili „veliki sportovi“, takmičari koje smo ovako ili onako poznavali, a Trstena je bio čovek od gume koji je uspeo da u „novom sportu“ donese tako veliki uspeh.
Od prošle subote svi poznajemo Milicu, tekvondo majstora iz Beograda iz kluba Galeb, za koji znaju samo stanari koji žive u Preradovićevoj ulici i okolini. Za ogromnu većinu i sportskih komentatora, Milica je meteor koji je došao niotkuda i pogodio pravo u centar. Ona nas je naterala da u subotu 11. avgusta tražimo šta je to tekvondo, a bivši se savetnik Borisa Tadića, Nebojša Krstić, zapitao na Tviteru kako se TO piše ćirilicom.
Srbija je imala i druge predstavnike u tekvondou na OI i da su imali malo više sreće možda bi bilo još medalja pa bi ova država bila „zemlja streljaštva i tekvondoa“, što znači da postoje entuzijasti koji se bave ovom veštinom na vrhunski način i sada treba videti da li je moguće celu stvar malo izdići od nivoa pukog incidenta.
Milica Mandić ima 20 godina i rekla je da se deset godina spremala za ovaj dan, što govori o tome da je rođena šampionka, da je posebne vrste koja se rađa i koju treba paziti od onih koji mogu da je upropaste. Nije uspevala da nađe kredit da bi platila studije na Megatrendu, a sada joj se ovaj „univerzitet“ javio da je sponzoriše. Roditelji su joj „obični“ ljudi: otac, sa srčanim problemima i zabranom da gleda nastupe ćerke, ipak je uspeo da odgleda finale i bezmerno se raduje.
Milica dolazi iz male priče, zbog poretka stvari, koja postaje velika zbog fantastičnog uspeha. Za sve one koji u tišini nekog podruma vežbaju ili trče kroz srpske kasabe pazeći da ih ne ugrize pas lutalica, ona je nada da je moguće pokazati sav svoj talenat na najznačajnijem mestu za sve sportiste. Milica je napravila nešto što je za sva vremena upisuje u sportske anale i oslobodila je put za one koji će doći iza nje u želji da budu zlatni na OI. Ima dvadeset godina, a već je na vrhu. Treba je osloboditi pritiska i dati joj šansu da zaboravi šta je uradila. Da bi pobeđivala opet. Da ne ostane kao Šaban, upamćena samo po jednom jedinom trenutku.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve