

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


V.d. republičkoj javnog tužioca


Kada je rođen, gde se školovao: Đorđe Ostojić je sada jedan od najmlađih republičkih funkcionera. Rođen je u Sremskoj Mitrovici 10. decembra 1967. godine i u tom gradu je završio i osnovnu školu, a zatim se porodica seli u Novi Sad.
Kako je uspeo u Novom Sadu: Niko nije iznenađen činjenicom da je mladi Ostojić toliko brzo napredovao u pravnoj struci jer je takoreći od malih nogu pokazivao gotovo starmalu ozbiljnost, pravničku preciznost i ambicioznost. Još prilikom odlučivanja u koju će srednju školu krenuti, opredelio se za „pravnu gimnaziju“ u Sremskim Karlovcima, a zatim je, 1992. godine, diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
Kako je napredovao: Prvih devet godina službe Ostojić provodi u tužilaštvima u Novom Sadu. Prvo je pripravnik u Okružnom javnom tužilaštvu, zatim zamenik opštinskog tužioca u Novom Sadu. Ne samo da prilježno obavlja službene poslove nego i upisuje postdiplomske studije na katedri za krivično pravo Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Pod mentorstvom prof. dr Stanka Pihlera pripremio je i magistarski rad „Razbojništvo i razbojničke krađe“, a znanja koja je tu sakupio sada će mu sigurno dobro doći. Već je položio usmeni deo magisterija, ali još nije stigao i da magistrira.
Kako je postao šef SUP–a Novi Sad: Posle Miloševićevog pada i dolaska DOS-a na vlast, Đorđe Ostojić je jedan od retkih gradskih funkcionera koji je izabran za načelnika SUP Novi Sad, 28. maja 2001. godine – a da nije bio član nijedne političke stranke pobedničke koalicije. U stvari, nikad nije bio član nijedne političke stranke, a za „Vreme“ kaže da u načelu lično smatra da nosioci određenih profesionalnih funkcija u javnom sektoru i ne bi trebalo da se usko politički organizuju i angažuju.
Kako se pokazao na policijskom poslu: Po opštoj oceni veoma brzo je uspeo da elementarno konsoliduje SUP Novi Sad i mnogo doprinese na organizacionoj, stručnoj i tehničkoj revitalizaciji policijske službe u gradu.
O efektivnom učinku SUP-a Novi Sad u suzbijanju kriminala u gradu, naravno, postoje različita mišljenja. Ispostavilo se da je akcija „Novi Sad bezbedan grad“ samo delimično uspela jer su poslednjih meseci zaređala ubistva i na novosadskim ulicama, a bilo je i nekoliko otmica (na sednici gradske skupštine, 10. marta, Ostojićeve uspehe osporio je predsednik gradskog Saveta za bezbednost Ratomir Svirčević, odbornik Reformista Vojvodine). Ostojić je, obraćajući se odbornicima Skupštine Novog Sada 10. marta ove godine, istakao da je 2001. godine u Novom Sadu izvršeno 7289 krivičnih dela od kojih su 4424 rasvetljena. On je pri tom rekao da je rasvetljeno 85 odsto krivičnih dela protiv života i tela, a 60 odsto onih imovinskih.
Ipak, u većini i najtežih nerasvetljenih slučajeva istraga nije tapkala u mestu ali neke od od tih istraga još nisu dovršene. Ostojić je tada rekao da „organizovani kriminal postoji i na teritoriji Novog Sada ali je njegova glava u Beogradu“.
Šta nije, ili jeste, načelnik SUP–a primetio u Novom Sadu: Đorđe Ostojić je za dve godine šefovanja u policiji Novog Sada pokazao da ima petlje da dirne i u neke moćne centre nerazjašnjenog „biznisa“ u gradu. Na primer, pre nekoliko nedelja uhapsio je moćnu braću Opačić sa Veternika, kada je iz gepeka njihovog automobila uspeo da umakne neki njihov nepouzdani saradnik i partner – baš u sedmici kada je gradska skupština menjala urbanistički plan da bi jedan od te braće mogao da izgradi benzinsku pumpu između Detelinare i Novog Naselja. Pozicija braće Opačić (koji su ponekad, davno, obezbeđivali i samog Đinđića), ostaje i dalje nejasna, ali se čuje da je njihovoj godišnjoj poslovnoj paradi „Plava noć u Veterniku“ poslednji put prisustvovao i Dušan Spasojević, ali on nije viđen, ili, preciznije rečeno, nije snimljen, u prisnijem kontaktu sa drugim mnogobrojnim lokalnim, ali viđenim gostima te večeri – među kojima se najčešće spominju Miodrag Kostić i Nenad Čanak.
Ostojić je u intervjuu „Građanskom listu“ u Novom Sadu (3. marta 2003) napomenuo da njegov SUP Novi Sad ima osam kamera koje pokrivaju izlaze iz grada, što je možda nekog važnog Novosađanina spaslo atentata, pre ubistva jednog sitnijeg kriminalca ispred restorana Verige, početkom ove godine, jer su „počinioci to primetili i vratili se“. Ko je bio cilj ove neizvršene akcije, ostalo je nejasno.
Zašto je izabran samo za vršioca dužnosti: To što je zasad postavljen samo za vršioca dužnosti republičkog javnog tužioca uslovljeno je, verovatno, sa više razloga. Prvo, prema važećim zakonima, za tu funkciju se traži 12 godina rada u pravosuđu, a taj formalni uslov Ostojić sada ne ispunjava (ukoliko se pokaže na novom poslu, verovatno će se morati korigovati zakon, a ukoliko se ne pokaže ili se preterano pokaže, uvek će visiti formalni razlog za njegovo eventualno smenjivanje kada se prilike stišaju). Drugo, vanredno stanje i hitnost poslova koji čekaju republičkog javnog tužioca, posle suspenzije ranije ekipe u ovoj instituciji koja je čini se „sabotirala“ sve prijave protiv zemunskog, a i drugih kriminalnih klanova, sigurno je da nadležnima nisu dali vremena za redovnu proceduru izbora čelnika novog republičkog tužilaštva, pa se izbor v.d. funkcionera nametnuo kao gotovo jedino moguć.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve