
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Zbog otkazivanja Festivala ojkača 25. avgusta u Petrinji pod pritiskom takozvanih hrvatskih branitelja, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta i Srpsko narodno vijeće uputili su pismo Odboru za zaštitu kulturnog nasleđa UNESCO-a
Poštovani,
vođeni razumijevanjem da je svaka kultura zajedničko bogatstvo svijeta i da nijedna ne bi smjela biti sredstvo isključivanja ili diskriminacije, pogotovo ne one koje su rezultat stoljetnog zajedničkog života, obraćamo Vam se zbog pojava u našoj zemlji koje su suprotne ukupnim vrijednostima UN-a i vrijednostima UNESCO-a. Isključivanje iz zajedničkog kulturnog nasljeđa, diskriminacija po osnovi istoga nažalost se događa i na primjeru nematerijalnog kulturnog nasljeđa kao što je tradicijsko narodno pjevanje – ojkanje.
Prije gotovo osam godina, ojkača, način tradicionalnog narodnog pjevanja žitelja Banije, Korduna, Like, Dalmacije i Sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, upisana je na UNESCO-vu listu ugrožene nematerijalne svjetske baštine, što je za posljedicu trebalo imati posebnu brigu i poštovanje prema ovoj kulturnoj posebnosti i bogatstvu, koje je na rubu zaborava.
Život pjesme održava se pjevanjem, što je slučaj i s ojkačom. Osim Hrvata, ojkaču stoljećima i pretežno pjevaju i Srbi s navedenih prostora, i to ne samo Srbi koji danas žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, već i oni koji su se, uslijed ratova te ekonomskih i socijalnih nestabilnosti, odatle iselili. Tako danas ojkaču susrećemo u Republici Srbiji i drugim državama svijeta gdje Srbi, potekli sa područja od Banije do Hercegovine, danas žive.
Organizirane lokalne grupe, pretežno sastavljene od starijih pjevača, glavni su i neposredni nositelji tradicije ojkanja koju predstavljaju na festivalima u Hrvatskoj, ali i širom svijeta. Jedna takva lokalna grupa, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta – pododbor Petrinja, već nekoliko godina organizira međunarodni Festival ojkače na kojem okuplja grupe iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, poštovaoce i njegovatelje ove vrste pjevanja. Za ovu hrvatsku regiju to je čast i prilika da se čuvari tradicije međusobno susretnu i pjesmom jedni drugima predstave.
Nažalost, njihov predani i prevažni rad ne protiče bez teškoća. Dužni smo upozoriti da se održavanje ovog Festivala od samog početka priječi i sabotira te se njegovi učesnici obeshrabruju u dolasku i nastupanju. Takvo stanje eskaliralo je posljednjih dana, uoči održavanja trećeg Festivala ojkače, kada je na konferenciji za medije ojkača proglašena „simbolom zla i uništenja“, a Festival „festivalom nemoći i nepravde“. Organizatori ove konferencije te neumjesnih ispada i provokacija tokom održavanja Festivala proteklih godina su hrvatski ratni veterani i bivši borci te članovi udruga proisteklih iz rata 1991–1995, koji su javno izjavili da se Festival u Petrinji neće održavati dok su oni živi te da se on može održati samo u nekom od obližnjih sela koja su pretežno nastanjena pripadnicima srpske nacionalne manjine.
Petrinja je grad značajnije nastanjen srpskom i hrvatskom populacijom, uz građane drugih nacionalnosti, a okolna mjesta su u znatnijoj mjeri nastanjena Srbima. Ovakve inicijative nepotrebno stvaraju tenzije, koje se manifestiraju grafitima, izjavama i ponašanjima neprimjerenog sadržaja, te sram i nelagodu kod većeg dijela stanovništva. Odabir Petrinje, kao političkog, gospodarskog i kulturnog središta, u kojem djeluje i sam organizator – pododbor SKD Prosvjeta, za mjesto održavanja Festivala najlogičniji je izbor koji ne bi trebalo ničim pravdati.
Pokušaji zabrane održavanja Festivala predstavljaju udar na ljudske kulturne tekovine te vid diskriminacije sudionika i publike, koja je, osim Ustavom Republike Hrvatske i brojnim zakonima i sporazumima, zabranjena i Općom deklaracijom o ljudskim pravima, usvojenom 1948. godine na Općoj skupštini UN-a, kao polaznom točkom zaštite ljudskih prava i sloboda stanovnika zemalja potpisnica, što se odnosi i na Republiku Hrvatsku.
Priječiti i onemogućavati slobodno njegovanje i čuvanje remek-dijela ljudskog kreativnog genija bilo gdje u svijetu necivilizacijski je čin.
Priječiti i onemogućavati bilo koji narod, a posebno onaj u čijoj tradiciji je nešto nastalo i postoji, da u slobodi čuva ljudsko naslijeđe, diskriminatoran je i necivilizacijski čin. Dužnost nam je da takva postupanja osudimo, te zajedničkim trudom osiguramo da se ona više ne ponavljaju. U tom smislu, obavještavamo i molimo sve koji su nadležni u ovoj stvari da pravovremeno reagiraju kako se ojkanje, ugrožena svjetska baština, ne bi dodatno i nepotrebno ugrožavalo.
Treći Festival ojkače u Petrinji trebao bi se održati 25. 8. 2018. Mi smo snažno opredijeljeni da on ove godine protekne u miru, bez ometanja i verbalnih i neverbalni nasilnih radnji. „Building peace in the minds of men and women“ moto je i našeg djelovanja, kao i pjevanja muškaraca i žena koji će se u pjevačkim vještinama takmičiti.
Pišemo Vam s vjerom da na ovom malom ali važnom primjeru možemo biti jači protiv onih koji su protiv kulture mira i protiv onih koji promoviraju kulturološku segregaciju.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve