

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Zbog otkazivanja Festivala ojkača 25. avgusta u Petrinji pod pritiskom takozvanih hrvatskih branitelja, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta i Srpsko narodno vijeće uputili su pismo Odboru za zaštitu kulturnog nasleđa UNESCO-a
Poštovani,
vođeni razumijevanjem da je svaka kultura zajedničko bogatstvo svijeta i da nijedna ne bi smjela biti sredstvo isključivanja ili diskriminacije, pogotovo ne one koje su rezultat stoljetnog zajedničkog života, obraćamo Vam se zbog pojava u našoj zemlji koje su suprotne ukupnim vrijednostima UN-a i vrijednostima UNESCO-a. Isključivanje iz zajedničkog kulturnog nasljeđa, diskriminacija po osnovi istoga nažalost se događa i na primjeru nematerijalnog kulturnog nasljeđa kao što je tradicijsko narodno pjevanje – ojkanje.
Prije gotovo osam godina, ojkača, način tradicionalnog narodnog pjevanja žitelja Banije, Korduna, Like, Dalmacije i Sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, upisana je na UNESCO-vu listu ugrožene nematerijalne svjetske baštine, što je za posljedicu trebalo imati posebnu brigu i poštovanje prema ovoj kulturnoj posebnosti i bogatstvu, koje je na rubu zaborava.
Život pjesme održava se pjevanjem, što je slučaj i s ojkačom. Osim Hrvata, ojkaču stoljećima i pretežno pjevaju i Srbi s navedenih prostora, i to ne samo Srbi koji danas žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, već i oni koji su se, uslijed ratova te ekonomskih i socijalnih nestabilnosti, odatle iselili. Tako danas ojkaču susrećemo u Republici Srbiji i drugim državama svijeta gdje Srbi, potekli sa područja od Banije do Hercegovine, danas žive.
Organizirane lokalne grupe, pretežno sastavljene od starijih pjevača, glavni su i neposredni nositelji tradicije ojkanja koju predstavljaju na festivalima u Hrvatskoj, ali i širom svijeta. Jedna takva lokalna grupa, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta – pododbor Petrinja, već nekoliko godina organizira međunarodni Festival ojkače na kojem okuplja grupe iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, poštovaoce i njegovatelje ove vrste pjevanja. Za ovu hrvatsku regiju to je čast i prilika da se čuvari tradicije međusobno susretnu i pjesmom jedni drugima predstave.
Nažalost, njihov predani i prevažni rad ne protiče bez teškoća. Dužni smo upozoriti da se održavanje ovog Festivala od samog početka priječi i sabotira te se njegovi učesnici obeshrabruju u dolasku i nastupanju. Takvo stanje eskaliralo je posljednjih dana, uoči održavanja trećeg Festivala ojkače, kada je na konferenciji za medije ojkača proglašena „simbolom zla i uništenja“, a Festival „festivalom nemoći i nepravde“. Organizatori ove konferencije te neumjesnih ispada i provokacija tokom održavanja Festivala proteklih godina su hrvatski ratni veterani i bivši borci te članovi udruga proisteklih iz rata 1991–1995, koji su javno izjavili da se Festival u Petrinji neće održavati dok su oni živi te da se on može održati samo u nekom od obližnjih sela koja su pretežno nastanjena pripadnicima srpske nacionalne manjine.
Petrinja je grad značajnije nastanjen srpskom i hrvatskom populacijom, uz građane drugih nacionalnosti, a okolna mjesta su u znatnijoj mjeri nastanjena Srbima. Ovakve inicijative nepotrebno stvaraju tenzije, koje se manifestiraju grafitima, izjavama i ponašanjima neprimjerenog sadržaja, te sram i nelagodu kod većeg dijela stanovništva. Odabir Petrinje, kao političkog, gospodarskog i kulturnog središta, u kojem djeluje i sam organizator – pododbor SKD Prosvjeta, za mjesto održavanja Festivala najlogičniji je izbor koji ne bi trebalo ničim pravdati.
Pokušaji zabrane održavanja Festivala predstavljaju udar na ljudske kulturne tekovine te vid diskriminacije sudionika i publike, koja je, osim Ustavom Republike Hrvatske i brojnim zakonima i sporazumima, zabranjena i Općom deklaracijom o ljudskim pravima, usvojenom 1948. godine na Općoj skupštini UN-a, kao polaznom točkom zaštite ljudskih prava i sloboda stanovnika zemalja potpisnica, što se odnosi i na Republiku Hrvatsku.
Priječiti i onemogućavati slobodno njegovanje i čuvanje remek-dijela ljudskog kreativnog genija bilo gdje u svijetu necivilizacijski je čin.
Priječiti i onemogućavati bilo koji narod, a posebno onaj u čijoj tradiciji je nešto nastalo i postoji, da u slobodi čuva ljudsko naslijeđe, diskriminatoran je i necivilizacijski čin. Dužnost nam je da takva postupanja osudimo, te zajedničkim trudom osiguramo da se ona više ne ponavljaju. U tom smislu, obavještavamo i molimo sve koji su nadležni u ovoj stvari da pravovremeno reagiraju kako se ojkanje, ugrožena svjetska baština, ne bi dodatno i nepotrebno ugrožavalo.
Treći Festival ojkače u Petrinji trebao bi se održati 25. 8. 2018. Mi smo snažno opredijeljeni da on ove godine protekne u miru, bez ometanja i verbalnih i neverbalni nasilnih radnji. „Building peace in the minds of men and women“ moto je i našeg djelovanja, kao i pjevanja muškaraca i žena koji će se u pjevačkim vještinama takmičiti.
Pišemo Vam s vjerom da na ovom malom ali važnom primjeru možemo biti jači protiv onih koji su protiv kulture mira i protiv onih koji promoviraju kulturološku segregaciju.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve