
Peta gimazija
Ako hoćeš novogodišnji vaučer od države – moraš da daš JMBG roditelja
Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija
“U ratu protiv ustaša sva sredstva su dozvoljena. Razmišljajte i delujte kao oni. Ne budite nemoralni. Budite amoralni. Ne pravite razliku između dobra i zla, šta je po zakonu, a šta nije. Nebitno je da li činite dobro ili zlo, po zakonu ili mimo zakona. Bitna je samo pobeda.”
Ovaj citat je zapravo tvit pristalice režima, napisan 16. avgusta ove godine. Autor nosi pseudonim Dag Stamer, a na društvenu mrežu Iks dovela ga je Dijana Hrkalović i predstavila ga kao svog “brata po informacijama”. Neki sumnjaju da se iza ovog profila krije lično Dijana Hrkalović, bivša sekretarka MUP-a poznata po vezama sa kriminalnim klanovima, ali to je sada manje bitno. Bitnije je da je tvit autora Daga Stamera u suštini manifest politike režima predvođenog Aleksandrom Vučićem, one politike koju sprovodi od jula ove godine. Nikakvo čudo, reklo bi se za čoveka koji od polovine juna najavljuje policijsku državu, a u septembru govori kako je veliki protest u Beogradu 15. marta “pobedio” vaninstitucionalnim sredstvima. Ništa nije više čudno otkako, a tome će uskoro devet meseci, u centru Beograda imamo Ćacilend.
Ali, šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Videli smo novu fazu represije, koja je još jača i iracionalnija, i pokaznu vežbu za deset lokalnih samouprava koje lokalni izbori čekaju na proleće 2026. godine.

TEROR NA ULICI, HOROR U GLAVI
“Da nisam video svojim očima, mislio bih da je horor film”, reči su kojima je jedan građanin opisao situaciju u kojoj su se u Mionici, u prepodnevnim satima izbornog dana, našle posmatračice Crte.
“Posmatrači Crte su bili napadnuti na parkingu ispred jednog biračkog mesta i praktično zarobljeni, jer je vozilo u kojem su bile naše posmatračice bilo onemogućeno da napusti parking. One su sve dokumentovale telefonom. U jednom trenutku je jedno lice pokušalo da im otme telefon i da ih udari”, rekao je za TV Insajder programski direktor Crte Raša Nedeljkov.
Dve žene su batinaši zagradili automobilima iako je policija stajala u blizini. Posle ovog incidenta, Crta je povukla svoje posmatrače, a nešto kasnije tokom dana isto je uradio i Lokalni front. Posmatračke misije pokreta “Kreni-promeni” i zajednička misija studenata i zborova su ostali, ali im nije bilo ni prijatno ni bezbedno.
Jedna od posmatračica pokreta “Kreni-promeni” opisala je za “Vreme” atmosferu u Mionici.
“Ja sam bila na biračkom mestu u centru, mesto je malo i sve je u krugu od možda kilometar. Prvi utisak mi je da je centar Mionice bio pust, tu su bili samo batinaši u grupicama od po 4-5.”
Slično je bilo i u Negotinu, potvrđuje za “Vreme” Milica Marković, studentkinja i novinarka omladinskog portala Youth Vibes iz Niša: “Znam da Negotin nije veliki i da je nedelja, ali je ipak bilo jezivo pusto.” No, to se događalo u centralnim delovima ovih mesta, a u okolini pakao je kulminirao.
“Ako smo u Kosjeriću svedočili neregularnim izborima, u Mionici smo gledali ogoljen kriminal, vladavinu terora”, kaže za “Vreme” fotoreporterka Zorica Popović, koja je izveštavala i iz Kosjerića 8. juna i sada iz Mionice. “Dešavanja u nedelju u Mionici ne bih mogla ni da nazovem izborima”, nastavlja Zorica Popović. “U oba slučaja smo svedočili suspenziji države i pravnog poretka ili njihovom instrumentalizovanju u korist vladajuće stranke. Moj utisak je da je ključna razlika bila u ulozi policije i stepenu suspenzije. U Kosjeriću smo vidjeli sve čemu prisustvujemo godinama, pritiske, zastrašivanje, kupovinu glasova itd. Bili su tu, nazovimo ih, ‘aktivisti’ SNS-a u velikom broju na mjestima gdje ne bi smjeli da budu, a na dva najveća zborna mjesta ih je čuvala policija i uglavnom je ta policija van biračkih mjesta pomagala u narušavanju regularnosti izbora, ali i sprečavala da dođe do kontakta između građana i batinaša.”

Ona dodaje da se u Mionici policija nepostupanjem u potpunosti stavila na stranu vladajuće stranke, a protiv građana. Svedočila je, priča, dvema intervencijama policije: kada su štitili one koji su građane napadali (dvoja patrolna kola ispred event centra De Lux, u koji su se sklonili napadači na posmatračice Crte) i u selu Rajkovići, gde je posle napada na narodnog poslanika Bogdana Radovanovića policija ignorisala pozive meštana, ali je intervenisala na upad meštana u kafanu “Lovac”, gde su se batinaši sklonili nakon što su polupali biračko mesto u Rajkovićima.
“Mještani su vrlo odlučno krenuli da se obračunaju sami zbog izostanka policijske reakcije iako je policija bila prisutna. Iz kafane je poletio inventar, spolja stolice, saksije… Bilo je brutalnije u smislu da sam prvi put u ovih godinu dana vidjela da policija smiruje situaciju potezanjem pištolja na prisutne u kafani (postoje snimci) da bi mogla da ih evakuiše ‘privođenjem’ u marice. Osjećaj – nemoć, bijes. Ne zbog tuče, naẓ̌alost nije neočekivano, nego zbog ponašanja policije, zbog totalnog napuštanja građana”, priča Zorica Popović.
Od posmatračice pokreta “Kreni-promeni” takođe smo dobili potvrdu da su i policija i batinaši “krstarili” Mionicom, ali i da je u grad ujutru stigla Žandarmerija, koja je prvo postavila jedno vozilo ispred prostorija SNS-a, a potom i kordonima okružila objekat. “Zaista ne znam šta su oni mislili, da će neko napasti SNS? Svi mi, iz svih posmatračkih misija obišli smo i izborni štab ‘Ujedinjenih za Mionicu’ i nikom ni na kraj pameti nije bilo tako nešto. Svi su strepeli od incidenata nakon zatvaranja biračkih mesta, a ne dok su birališta otvorena.”

DEFILE STRAHOTA
Sve naše sagovornike i sagovornice pitali smo šta je najstrašnije čemu su svedočili u izbornom danu.
“Nadam se da ovo niko neće shvatiti kao da karikiram jer je u pitanju nešto što sam baš tako doživeo, kao najstrašnije”, kaže za “Vreme” Predrag Voštinić iz Lokalnog fronta. “U pitanju je događaj kome sam svedočio i snimio ga, a bio je odgovor policajca na, doslovno, vapaj narodne poslanice Natalije Stojmenović da je zaštiti. On je pogledao u neko blokče koje je držao u ruci i sa visine karakteristične samo za nadobudne zaštićene prostake rekao – ‘Ja ne znam da li ste vi preskočili terapiju, ali primećujem da ste jako nervozni!’ Taj događaj je trenutak koji je srušio poslednje uverenje da država postoji. Ne da je u stanju ili nameri da zaštiti ljudski život, nego da uopšte postoji. Kraj. Nakon svih floskula u postupanju tog policajca, poput ‘samo malo, samo malo…’ ili ‛polako, polako’, kojima je nastojao da maskira činjenicu da u tom trenutku evakuišu, a ne hapse kriminalce koji su tukli ljude, on se tim odgovorom na građansku molbu u lice iscerio svima koji su se ponadali da će tog dana ubosti makar jedno zrno pravde. I to od onih koje plaćamo da je obezbede. Video sam i da nedaleko od postrojene falange sa palicama novinar RTS izveštava da su primećene samo sitne nepravilnosti, ali ovo je stvarno bilo najstrašnije.”
Za Milicu Marković, koja je u Negotinu svedočila i fizičkim napadima na novinare, ipak, najjeziviji prizor bio je nešto što ona naziva “defile motociklista bez registarskih tablica”. “Bar po mom shvatanju, cilj tog performansa bio je da zastraši ljude koji su izlazili na glasanje.” Mimo toga, Milica Marković kaže da je atmosfera tokom većeg dela dana bila “isuviše mirna, čak postapokaliptična”, pa je naslućivala da će se nešto užasno desiti. “Ali, mislila sam da će se to desiti uveče, nakon proglašenja izbornih rezultata”, kaže ona i dodaje da je videla ljude koji su, po njenim saznanjima, boravili u Ćacilendu: “Videla sam i autobus beogradskih registracija na mestu koje definitivno nije autobusko stajalište, niti je to neka redovna linija. Htela sam, ali nisam smela da pričam sa vozačem jer je oko njega bilo puno ljudi sa kapuljačama, te se nisam osećala dovoljno bezbedno da priđem.”
Ona kaže da se baš zbog pustih ulica, atmosfera straha osećala više, a ova kao novinarka dobro poznaje Negotin.
GOLA SILA NA GOLORUK NAROD
Predosećaj Milice Marković da će se nešto loše dogoditi, pokazao se tačnim. U ranim popodnevnim satima, batinaši, među kojima i dvojica žitelja Ćacilenda, Vlada Mandić i Miljan Vračević, napali su fotografa Gavrila Andrića i oteli mu telefon. Ispred biračkog mesta građani sa kojima je stajao Andrić uočili su dva vozila sa duplim biračkim spiskovima. Jedno vozilo se sklonilo, a drugo nije. Pozvana je policija koja jako dugo nije došla.
“U trenutku se pojavila ogromna grupa na motorima i kvadovima”, ispričao je Andrić za N1. Jedan od maskiranih momaka na kvadu oteo mu je telefon iz ruke dok je snimao ceo događaj: “Grupa nas je potrčala za tim ljudima, a ispred prostorija SNS, to je nekih stotinak metara odatle, izletela je grupa muškaraca iz prostorija koja je krenula da udara ljude na ulici. Jedan od studenata je udaren pesnicom u glavu.”
No, nasilje se nastavilo i kasnije. Uglješa Surdički je student socijalnog rada na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, ali je pre svega reporter studentskog medija Blokada INFO. Nakon zatvaranja biračkih mesta, Uglješa je napadnut dva puta, a ono što nije uspeo da prenese publici koja prati Blokadu INFO, priča za “Vreme”. “Od zgrade opštine Negotin gde se unosio izborni materijal nekoliko nas, novinara i novinarki, krenulo je ka prostorijama SNS-a, jer smo dobili informaciju da će i tamo biti obraćanje i objavljivanje rezultata izbora”, priča Surdučki. “Kada smo stigli, u jednom trenutku se začuo udarac, ne znam tačno kakav i ljudi su krenuli ka tamo. To je dva metra od mesta gde se održala konferencija, odnosno obraćanje. Tada je nekoliko novinara prišlo kako bi videli i zabeležili šta se dešava. U tom trenutku napadnuta je moja koleginica iz portala Mašina, pa sam prišao kako bih je odbranio. Sve vreme sam radio prenos uživo za Blokadu INFO i tu se vidi kako koleginici iz Mašine otkidaju deo pres akreditacije i trenutak kada mi sa leđa neko otima mobilni telefon, koji mi je jedino sredstvo za rad.”
Surdučki kaže da su ga gurali, ali, srećom, nema fizičkih povreda. Dok je pokušavao da pronađe telefon, okupljeni batinaši su ga vređali, unosili im se u lice i pokušavali da ih oteraju sa javne površine. “To se odigravalo dok smo bili na vezi sa policijom”, priča Surdački. “Koleginica i ja smo im govorili da nam je ugrožena bezbednost i da se plašimo. Taj poziv za nas je izuzetno dugo trajao. Mi smo, zbog svoje bezbednlsti prešli na drugu stranu puta, ali u toku prelaska puta, u našoj neposrednoj blizini su pucale petarde, ne znam da li je to bila slučajnost. U međuvremenu se veza sa policijom prekinula, te smo koleginica i ja otišli peške do tamo, gde sam dao izjavu i gde mi je ukazana medicinska pomoć.”
U Negotinu je već ujutru došlo do incidenta kada je policija zaustavila automobil u kom su se nalazili posmatrači.
“Auto im je pretresen, a potom su dvojicu posmatrača dodatno držali u stanici oko sat vremena”, kaže Surdučki i dodaje da je i u Negotinu zabeležen niz neregularnosti, porodično glasanje, odvoženje i dovoženje ljudi na gasanja automobilima bez tablica, u jednom naseljenom mestu je bilo pokušaja da se otvori treće biračko mesto, te je i tu došlo do intervencije policije, a u selu Urovica je, prema rečima i navodima pojedinih misija, sprečen tzv. bugarski voz. U toku dana ispred same zgrade opštine Negotin došlo je do fizičkog obračuna: dva nepoznata lica napala su opozicionog lidera iz Zaječara Uglješu Đuričkovića i njegovog prijatelja.
“Između 16 i 18 sati bilo je zatišje”, prepričava svoje iskustvo Surdučki. “Prilikom donošenja izbornog materijala jedna građanka je snimala, pretpostavljam donošenje samog izbornog materijala, ali je i tu došlo do incidenta. Tada sam takođe bio napadnut od strane nepoznatih lica, koji su pokušavali da mi zabrane i da me ometaju prilikom snimanja.”
IZ ĆACILENDA SU, ALI, DA LI SU PUŠTENI
Ćacilend i njegovi žitelji su proteke nedelje bili svakodnevno u centru pažnje. Sve je počelo u utorak 25. novembra. Pripadnici policije sukobili su se sa narodnim poslanicima Srbija centra (Srce), predvođenim predsednikom te stranke Zdravkom Ponošem, koji su pokušali da na sednicu parlamenta uđu na glavni ulaz Doma Narodne skupštine, kroz tzv. Ćacilend. Poslanici Srca uklonili su ogradu ka Takovskoj ulici i ušli u prostor zauzet šatorima u kojima borave pristalice režima, tzv. Ćacilend, kada im je prišlo više pripadnika policije i zaustavilo ih tražeći im da se legitimišu.
Sutradan, poslanici i poslanice skoro svih opozicionih grupa okupili su se na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Takovske i presekli žicu na ogradi Ćacilenda. Međutim, ovo nehigijensko divlje naselje bilo je puno žitelja. Oni su, praktično u jurišu, napali poslanike na stepenicama Doma Narodne skupštine, došlo je do guranja, nekoliko padova, poslanik Zeleno-levog fronta Robert Kozma je i napadnut, a policije, koju svako prvo ugleda kad prilazi Ćacilendu, nije bilo. Konačno su se pojavili i postavili u kordon kad se situacija već smirila.
Sa prvim mrakom stigle su nove pretnje. Zeleno-levi front saopštio da je njihovoj poslanici Biljani Đorđević nakon zasedanja Narodne skupštine student Vladimir Balać iz šatorskog naselja ispred Skupštine pretio ubistvom, odnosno klanjem nakon što je ona snimila postavljanje novih instalacija u Ćacilendu. Narodna poslanica kasnije je izjavila da se nije osećala bezbedno, a u pokušaju da se odbrani, režim je objavio snimak koji je načinio baš Balać. Ne izgleda dobro, niti može da bude odbrana. Na snimku se vidi da stanovnik Ćacilenda od skupštine do Doma omladine uporno prati ženu i viče na nju. Takođe, Biljana Đorđević je na snimku vidno uplašena, a kasnije je ispričala da je zapravo krenula po dete u vrtić.
Pitanje koje se nameće sada jeste da li su batinaši iz Ćacilenda u nedelju pušteni u Mionicu, Negotin i Sečanj?
“Tačno je da su ljudi iz tog paravojnog kampa bili u Mionici, ali daleko od toga da su bili pušteni”, kaže Predrag Voštinić. “Svi su bili pod strogom kontrolom i komandom. Ovo je prvi put da je taj izborni kriminal imao ovoliki stepen ne samo nasilja nego i organizovanosti. Operativne grupe maskiranih ljudi uvek su bile višečlane, pet-deset ljudi i imale su odrešene ruke za primenu nasilja, ali je bilo sasvim jasno da niko ništa ne radi po svom naumu. Iskreno, osim što više ne kriju neposrednu povezanost sa vlastima, ovde su pokazali zabrinjavajući nivo spremnosti da napadnu i povrede bilo koga.”
Porast represije i agresije je neupitan, upitno je samo da li su ovi batinaši dostigli svoj maksimum ili mogu još gore i strašnije.
Gostujući na TV N1 nakon izbora u Mionici, Negotinu i Sečnju, profesorka prava u penziji Vesna Rakić Vodinelić iznela je tezu da ovolika represija nije nužno loša vest. Po njenom mišljenju, što je represija jača, to je kraj režima bliži.
Sa tim se slaže i Voštinić.
“To je i dobra i najgora moguća vest u isto vreme”, kaže on. “Više se ne kriju, prebrali su ljude na koje mogu da računaju, naoružali se, imaju i previše naših para na raspolaganju pa su angažovali i najskuplje batinaše, i sasvim je jasno da su se odlučili za taktiku svakog diktatorskog režima – odbranu poslednjeg bunkera. Iz bunkera se niko nije vratio na presto. Znači, sigurno im je kraj blizu, ali ono što me uznemirava je ovaj razjareni period od sad do konačnog dana. Brinem za svakog pobunjenog u ovoj zemlji.”
A kakvo je trenutno stanje pobunjenih u ovoj zemlji možda najbolje govore dve slike. Jedna je poslanik Zeleno-levog fronta Bogdan Radovanović koji u skupštini sedi sa zavojima na glavi jer je u incidentu ispred kafane “Lovac” u Mionici dobio flašu u glavu. Druga je post Blokade INFO na Instagramu za građane da doniraju novac kako bi se Uglješi Surdučkom nabavio nov telefon. Kakav god bilo. Jer telefon kojim je snimao i koji je u razgovoru za “Vreme” nazvao sredstvom za rad, ujedno je i jedini koji je imao.
Ako je bitno, Uglješa ima 20 godina i tim telefonom prenosio je svaki, pa i one najbrutalnije proteste u Novom Sadu. Razbili su ga neki koji nose kačkete skuplje od tog telefona, nesvesni da uprkos ceni, ili baš zato što imaju cenu, ne vrede ništa. Nemaju obraz, nemaju principe, tek pameti nemaju. Imaju samo naređenje s početka ovog teksta.

Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja

Mnogo je „ako“ u slučaju Generalštaba, ali bi taj slučaj mogao da prodre do samog dna režima i predsednika Vučića koji se opet igra boga pomilovanja, piše „Vreme“ u naslovnoj temi novog broja

Ako se Selaković ili Vlada ne pozovu na ministrov imunitet, ako se nešto ne desi postupajućim tužiocima i njihovim porodicama, ako glavni tužilac TOK a Mladen Nenadić ne odluči da će TOK da “batali” ceo slučaj ili se zadovolji da sve ostane na ministru Selakoviću, ako vlast ne uspe da uguši tužilaštvo ili blokira njegov rad, ako policija i drugi državni organi budu postupali po nalozima tužilaštva, moguće je da će se predmet “Generalštab” probiti do samog “srca tame”, odakle je i potekao

Data i najavljena pomilovanja po službenoj dužnosti, svedoče o bojazni da pravosuđe neće biti poslušno. Predsednik Srbije, po svemu sudeći, nije svestan da oslobađanjem od krivičnog gonjenja posredno priznaje da ne veruje pravosuđu jer zna da je do sada na pravosuđe moglo da se utiče s vrha, ali da je odnedavno uspešnost takvog patronata neizvesna, i da bi krivica pomilovanih u redovnom postupku bila dokazana. Inače, posredi je očigledna zloupotreba

U menjačnicama godinama nije bila veća gužva nego ovog decembra, a jagma za evrima i dalje tinja. Uzrok je neizvesnost povodom posledica do kojih mogu dovesti sankcije Nisu. Dok režim krivi narod i medije za paničenje, razloge navale ljudi na devize treba prvenstveno tražiti u neodgovornim porukama Aleksandra Vučića i guvernerke Narodne banke Srbije, Jorgovanke Tabaković, javnosti
Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture
Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve