Svetsko tržište zelenog rudarstva ubrzano se razvija, podstaknuto rastućom potražnjom za održivim praksama i ključnim mineralima neophodnim za globalnu energetsku tranziciju. Procenjeno na 11,97 milijardi dolara u 2024. godini (Yahoo Finance), predviđa se da će tržište dostići vrednost od 27,9 milijardi dolara do 2029. godine, uz godišnju stopu rasta od 9,5% (Allied Market Research).
Tehnologije povezane sa zelenim rudarstvom fokusiraju se na eksploataciju ključnih minerala poput bakra, nikla i kobalta – elemenata koji čine osnovu za baterije električnih vozila, vetroturbine i druge komponente zelene tranzicije. Iako se čini da samo 1% rasta tržišta doprinosi smanjenju emisija CO₂, stvarni značaj ovih tehnologija leži u njihovoj sposobnosti da unaprede efikasnost rudarskih operacija, povećaju bezbednost radnika i smanje negativan uticaj na životnu sredinu (ScienceDirect, 2024). U tom kontekstu, globalna konkurencija postaje sve izraženija. Prema pisanju “Vašington posta”, Kina trenutno u potpunosti dominira na tržištima svih kritičnih sirovina i održivih energetskih izvora – samo tokom 2024. godine Kina je proizvela 92% svih prerađenih retkih zemnih elemenata, a prate je Čile i Indonezija, koja raspolaže značajnim nalazištima nikla. (Washington Post).
Nagli rast ovog sektora ne rukovodi se samo tržišnim faktorima, već i nestabilnom globalnom geopolitičkom situacijom. Evropska unija, u pokušaju da umanji posledice sankcija uvedenih Ruskoj Federaciji, kroz Zakon o kritičnim sirovinama aktivno nastoji da smanji zavisnost od stranih dobavljača povećanjem regionalnih proizvodnih kapaciteta. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države su početkom 2025. godine izvršnim naredbama predsednika Donalda Trampa pojednostavile procedure za domaću proizvodnju minerala, kao i ubrzale istraživanje i eksploataciju resursa sa morskog dna (Holland & Knight, 2025; Euronews, 2025).
U toku prošle godine, tri glavne kineske berze objavile su smernice koje od 400 najvećih kompanija zahtevaju izveštavanje o održivosti do 2026. godine. Analitičari širom sveta ovaj potez su označili kao još jedan u nizu napora Kine da bude što usklađenija sa evropskim propisima kako bi što je pre moguće postala ravnopravan deo rudarskog sektora na tržištu Evropske unije (Illuminem, 2024).
OD BORA DO BRISELA
Rudarski sektor u Srbiji decenijama je smatran sinonimom za zagađenje i ozbiljne ekološke probleme. Ipak, prema nedavno urađenoj studiji o stanju rudarskog sektora u Jugoistočnoj Evropi (SEE Next), u prethodnom periodu došlo je do pozitivnih pomaka u implementiranju novih tehnologija koje bude nadu da bi rudarenje sirovina moglo da bude u većoj meri održivo za životnu sredinu. Kanadski Dundee Precious Metals koristi veštačku inteligenciju kako bi na lokaciji Čoka Rakita minimalizovao negativne posledice rudarskih aktivnosti po životnu sredinu (Dundee Precious Metals, 2025), kineska kompanija Ziđin, koja upravlja rudarskim kompleksom u Boru, investirala je preko 7 miliona dolara u napredne sisteme za upravljanje vodama tj. u u postrojenje za tretman otpadnih voda, dok u isto vreme, australijski Strickland Metals, koji je nedavno objavio nalaze visokokvalitetnog zlata na prospektu Gradina kod Novog Pazara, u svojim istraživanjima koristi inovativne tehnike bušenja dijamantskim bušilicama i napredne tehnike indukovane polarizacije (Sydney Morning Herald i Energologija).
I državna preduzeća pridružila su se talasu modernizacije u energetskom sektoru. Kako navodi Nova ekonomija, Elektroprivreda Srbije upravo završava jedno od najvećih ekoloških postrojenja u zemlji – postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova u Termoelektrani “Nikola Tesla”, vredno 220 miliona evra (Nova ekonomija). Iako ovi projekti ukazuju na težnju da se u oblasti rudarstva stvari pokrenu, ekološki propisi Srbije još uvek nisu dostigli nivo koji zahteva Evropska unija, što otežava potpuno usklađivanje domaće industrije sa međunarodnim ekološkim standardima i usporava primenu praksi koje bi dugoročno obezbedile održivost i veću prihvatljivost rudarskih aktivnosti u javnosti.
Srbija danas stoji na pragu globalne zelene revolucije, u pokušaju da pronađe balans između zahteva Evropske unije i tradicionalnih partnerstava sa Kinom i Rusijom. Usvajanje modernih tehnologija i privlačenje stranih investicija može značajno ubrzati i pojeftiniti proces zelene tranzicije, pozicionirajući Srbiju kao ključnog snabdevača mineralima važnim za evropske energetske ciljeve. Međutim, da bi ostvarila pun potencijal u ovoj oblasti, Srbija mora što pre da uskladi standarde sa zahtevima EU i, pre svega, osigura da strane rudarske kompanije posluju u skladu sa domaćim zakonima i na transparentan način, kako bi se zadobilo poverenje javnosti i osigurao održiv razvoj sektora.