

Izbori
Sedam sati avionom da bi glasali na srpskim izborima
U velikim zemljama građani Srbije imaju problem jer su mesta za glasanje dosta udaljena. Kako da se organizuju u skladu sa zakonom
"Vreme" br. 965 od 2. jula 2009.
Prof. Vojin Dimitrijević je, uljudno, primetio da Lj. Smajlović očigledno nije pravnik iako u svom tekstu ulazi u pravne vode (procesuiranje novinara za ratnu propagandu). Umesto da prihvati pouke V. Dimitrijevića, Lj. S. u polemici pokušava da prebaci V. Dimitrijeviću nekorektnu interpretaciju, tobože on polemiše sa nagađanjima o njenom mišljenju, a ne sa onim što je napisala!
Kada se iz odgovora pročita šta je ona stvarno napisala i ponovila, nesumnjivo je da je njen stav da protiv novinara ratnih propagandista nema smisla ni započinjati postupak pošto bi to bila: selektivna pravda (smrdi na politiku), nedokaziva ili veoma teško dokaziva, da li pravda? To smo, uostalom, imali prilike da čujemo i u gostovanju Lj. S. kod Olje Bećković u „Utisku nedelje“.
Selektivna je zato što se ne vodi protiv polovine nacije koja je prema njenoj interpretaciji Bruna Vekarića bila za rat, a tužilaštvo se odlučuje za novinare a zaboravlja čak i političare i naravno polovinu nacije.
Doduše, Lj. S. dopušta da novinari mogu da izvrše krivična dela ali, koliko shvatam, jedino protiv časti i dostojanstva, a i o tome će konačnu reč reći sud u Strazburu za osudu novinarke koja je pred našim sudom nepravedno osuđena što je klevetala Natašu Kandić. Naravno, šta ćemo i sa Irakom i američkim i drugim propagandistima koji neće odgovarati.
Argumentacija Lj. S. je prozirna i neubedljiva. Ministarka pravde je u nedavnoj poseti Sarajevu obećala da će svi ratni zločinci biti procesuirani i da je to jedan od prioriteta srpskog pravosuđa. Zamislite da su se oni organizovali u sindikat i pojave se u javnosti sa protestom: Zašto baš samo mi? Zašto ne ratni profiteri? Mi smo, ipak, branili zemlju, čast nacije, bivšu SFRJ, za svoje zasluge smo dobijali odlikovanja, unapređenja, penzije. Profiteri su koristeći našu hrabrost i požrtvovanje o kojima su hvalospeve izricali svi ozbiljniji srpski mediji, pljačkali i punili svoje džepove. Na to sindikat ratnih profitera odgovara: Jesmo mi nešto zaradili ali, da nije nas, nacija ne bi imala šta da jede, ne bi bilo – benzina, kafe, grejanja, higijene itd. Zašto ne biste pročeprkali lanac uličnih prodavaca koji su vam derali kožu sa leđa naplaćujući duplo od onoga što su nama plaćali? Uostalom, tako se snabdevala čitava nacija znajući poreklo robe koju kupuje! I tako do beskraja.
Pitanje koje postavljam Ljiljani Smajlović glasi: Da li ona misli da je u medijskoj sceni Srbije bilo ratnih huškača, pozivanja na krvoprolića, razaranja, slavljenja takvih pobeda, svečanih ispraćaja i svečanih dočeka, manipulacija. DA ili NE?
Ako je odgovor: DA, sledeće pitanje, po pravilima novinarske profesije je: KO, GDE, KADA, ZAŠTO i NA KOJI NAČIN?
Ako je odgovor : NE, sledeće pitanje je: ČEMU OVA POLEMIKA?
Uopšte nije važno da li je Lj. S. pravnik, ali bi i kao novinar ili ličnost koja se obraća javnosti mogla da shvati da se krivično delo ratnog huškanja, ratne propagande može izvršiti samo tom radnjom bez nastupanja posledice i ako do rata i genocida ne dođe. A ako dođe, pa se lažno prikažu kese sa mrtvim srpskim bebama, pa nakon toga usledi žestoka reakcija u kojoj strada hiljade nedužnih pa pola nacije to odobrava kao revanš, pa se konačno sazna da je priča o bebama i kesama izmišljena, onda tužilac baš neće imati težak posao sa novinarom ili urednikom čije je to maslo.
Dakle, više se ne postavlja pitanje pravničke informisanosti Lj. S. Nameću se pitanja elementarnog morala i poštenja. Odgovore na ova pitanja Lj. S. izbegava. Teško je poverovati da je doskorašnja glavna urednica o ovim pitanjima neobaveštena. Ako to čini osećajući da se najavljena potraga odnosi na udruženje novinara kojem ona predsedava to još može da prođe. Zadatak joj nije lak ali, bože moj, ona je samo u ulozi advokata: brani zločinca sa čijim se zlodelom ne slaže. Ovi moji iz Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine, čiji sam član, a verujem i iz NUNS-a taj problem nemaju.
PS. Neskromno i nerado moram da podsetim da sam u „Vremenu“ br.946, kritikujući uređivačku politiku D. Žarkovića, najavio dolazak Ljiljane Smajlović na stranice „Vremena“ što se, eto, i te kako obistinilo, a da ću ja biti u bilo kakvom kontaktu sa Ljiljanom Smajlović nisam ni sanjao.


U velikim zemljama građani Srbije imaju problem jer su mesta za glasanje dosta udaljena. Kako da se organizuju u skladu sa zakonom


Rumunska partija pozvala je sve pripadnike nacionalne manjine, kao i celokupnu javnost, da prepoznaju važnost ovog trenutka i da na predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas daju listi „Studentska lista - Studenti pobeduju"


Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije


Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire


Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve