Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Na Badnji dan premijerova supruga se svađala po prodavnicama, pa je došla i policija. Na Božić, predsednik države, predsednica Skupštine i ministri razularili su se na Infomer TV. Bilo je ždranja, pevanja, igranja. Muzika je bila živa, ali pevač je ubica
Postpraznična Srbija prilično se razlikuje od one na koju smo navikli u poslednjih godinu i kusur… Predsednik Vučić je “utanjio” sa obraćanjima nakon rekordnih 400 i kusur u prošloj godini, uličnih protesta zasad nema (čekamo novosadski 17. januara), pola Srbije nema struju, pa i ako se bune, nemaju kako da nam jave. Dok se ne otopi led i ne krene ponovo ono naše staro, glavne vesti iz oblasti unutrašnje politike premestile su se u trač-rubrike novina i portala.
Ali, da su bezazlene – nisu. Štaviše, gadne su i opasne iako uključuju kupovinu odeće na Badnji dan, jednu “zujalicu”, zvanje policije i jedno ubistvo. Mada uklonjen sa prostora ispred Doma Narodne skupštine, Ćacilend je živ i zdrav, metastaziran i rasprskan širom zemlje.

ZUM ZUM ZUMZUMZUM
Tračerski deo političkog života Srbije baca svetlo na junakinju naših dana o kojoj do sada nije bilo reči. Bio je Badnji dan, rekao bi čovek, kao iz bajke, snežan, prazničan, vreme darivanja. Jedna Jelica ušla je u tržni centar i shvatila da joj je na ranije kupljenoj odeći ostala “zujalica”, uređaj koji vam na kasi skinu kad platite, a služi da pišti na izlazu ako ukradete. Dakle, jedna Jelica je zapištala i shvatila u čemu je problem, ali ne i u čemu je rešenje. Kako je brza moda način života, u tržnom centru – konkretno u Ada molu na beogradskom Banovom brdu – potražila je radnju istog lanca i tražila da joj skinu zujalicu.
Međutim, naša Jelica nije bilo koja Jelica. Reč je o Jelici Bjekić Macut, supruzi predsednika Vlade Srbije Đure Macuta. Tim podatkom se završava sva proverena i potvrđena sadržina događaja. Dalje idu perspektive dveju suprotstavljenih strana, same Jelice i radnika u Ada molu, uz posredovanje advokata Ivana Ninića, u ulozi “radio Mileve”.
“Osuđeni ubica može da ušeta u isti prostor sa štićenim licima, ali zato menadžer u tržnom centru u ponedeljak ide na saslušanje jer nije hteo da skine tzv. ‘zujalicu’ ženi Đura Macuta, pa je gospođa (uz upit: da li vi znate ko sam ja?) digla pola MUP-a koji su došli u Adu mol. Bahata gospođa Macut je htela da skine ‘zujalicu’ u prodavnici u kojoj nije kupila robu, pa je po pravilima prodavca morala da ode tamo gde ju je kupila i kada je rešila problem, vratila se sa policajkom iz svog obezbeđenja da se razračuna sa onima, koji su joj ‘uništili Badnji dan’”, napisao je Ninić na mreži Iks.
ZNAŠ TI KO SAM JA
Drugu verziju iznela je Jelica Bjekić Macut. Ona je u pisanoj izjavi u kojoj reaguje na tekst objavljen na portalu N1 pod naslovom “Ninić: Menadžer u TC Ada mol prijavio suprugu Đura Macuta za zlostavljanje”, navela da je u maloprodajnom objektu jednog modnog brenda u Ulici Vojislava Ilića kupila odevni predmet, uz uredno izdat fiskalni račun, ali da je propustom zaposlenih na robi ostala sigurnosna zujalica.
“Sledećeg dana sam se, sa računom, obratila prodavnici istog brenda u TC Ada mol radi njenog uklanjanja. I pored toga što sam kod sebe imala dokaz o kupovini, zaposleni su to odbili, uz neosnovanu sumnju da je roba ukradena”, navela je Jelica Bjekić Macut.
Nakon toga je, kako je dodala, u prodavnici u kojoj je roba kupljena (u Ulici Vojislava Ilića) zujalica odmah uklonjena uz, kako je istakla, “izvinjenje i potvrdu da je došlo do njihovog propusta, kao i potvrdu da je ista procedura trebalo da bude ispoštovana i u drugoj radnji. Po povratku u TC Ada mol, umesto profesionalnog i zakonitog postupanja, usledile su nove optužbe, nakon čega je menadžer samoinicijativno pozvao policiju”, navela je doktorka Bjekić Macut.
Istakla je i da je “duboko šokirana i zatečena neistinititim tvrdnjama da je bilo koga gurala, vređala ili izgovorila rečenicu ‘Znaš ti ko sam ja’”.
Da li je ili nije izgovorila rečenicu “Znaš ti ko sam ja”, nećemo nikad pouzdano saznati. Ali, sve i da je rekla menadžeru u tržnom centru da je supruga Đure Macuta, velika je verovatnoća da bi joj ovaj uzvratio pitanjem: “Ko vam je taj?”
PREDSEDNIK I MINISTRI U ZAGRLJAJU UBICE
Drugi skandal već se naslućuje iz prvog. Pažljivi čitalac primetiće da je Ninić na Iksu napisao kako “osuđeni ubica može da ušeta u isti prostor sa štićenim licima”. E, to nije bilo na Badnji dan, nego na Božić i prenosila je televizija, ako se Informer TV može televizijom nazvati.
Dragan J. Vučićević rešio je da slavi Božić u studiju, sa predsednikom države i ministrima, kao da nema kuću i porodicu. Nije to bilo pola sata-sat, popričali se, Hristos se rodi, vaistinu se rodi – ne.
Tri sata je Vučić nešto pričao (gledali smo, ali nismo ništa zapamtili), pa su ga u studiju zamenili ministri u vladi i viđeniji naprednjaci. Na doručku kod Informera sedeli su ministri Nenad Vujić, Milica Đurđević Stamenkovski, Boris Bratina, Zoran Gajić, predsednica Skupštine Ana Brnabić, predsednik Olimpijskog komiteta Dejan Tomašević i drugi državni zvaničnici. Onda je nastupilo dva sata terevenke sa ždranjem, muzikom i divljanjem ovih ljudi, nadaleko poznatih po hrišćanskoj vrlini i skromnosti.
Muzika je bila živa, ali pevač je bio ubica.
MA, JE L’ ZNATE VI KO JE OVAJ
Nakon emisije javnost je saznala da je u studiju Informera jedan od zabavljača – pevač i harmonikaš Dragan Ašanin koji se fotografisao s predsednikom Aleksandrom Vučićem, grlio ministra Darka Glišića, Ani Brnabić pevao na uvce i sa ministrom policije Ivicom Dačićem delio mikrofon – svojevremeno osuđen na 12 godina zatvora zbog ubistva.
Vučićević se prvo vadio: “Samo da objasnim, ja to nisam znao. Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovek. Ja ga ne bih pozvao da peva da sam to znao iz moralnih raloga”, izjavio je kad je otkriveno o kome se radi.
A evo i o čemu se radi… Osamnaestogodišnja Jasmina Đorđević bila je mlada pevačica koja se spletom nesrećnih okolnosti našla u vezi sa Ašaninom. Kad je odlučila da raskine vezu sa njim, upao joj je u stan u kom se nalazila sa dvanaestogodišnjim bratom i ispalio tri metka u tek punoletnu devojku. Preminula je na putu do Urgentnog centra.
AŠANIN U PRATNJI ORKESTRA MILANČETA ANTONIJEVIĆA
Sve se to dogodilo pre 33 godine. A u vremenu sadašnjem, novi poverenik za zaštitu ravnopravnosti Milan Antonijević izdao je dva saopštenja povodom božićnog horora na Informeru.
U jednom je osudio to što je Ašanin pevao pesmu Turkinja se pred džamijom klela da je samo Srbina volela. Stih je nesumnjivo uvredljiv i oni koji ga pevaju ne znaju odakle je: iz pesme Oj, vojvodo Sinđeliću, u kojoj se kaže “ti si turske posekao glave, zato tebe Srbi rado slave”, a onda se Bošnjakinje iz Sandžaka zapravo nazivaju Turkinjama. Bošnjačka zajednica u Srbiji od devedesetih upozorava da je pesma uvredljiva i ponižavajuća.
Ima neke bolesne ironije u tome da ženoubica ponižava žene, čak i nakon odslužene kazne.
Onda se poverenik Milan oglasio drugim saopštenjem, koje je terca Ašaninu: “Odgovornost javnih aktera i medija je da poštuju pravo na rehabilitaciju, načelo srazmernosti i zabrane diskriminacije”. U suštini: da mi pustimo tog Ašanina na miru, ubio je, odrobijao je, ima pravo na rad i život, ne budite zli i nevaljali.
E, da je tako jednostavno, gde bi nam bio kraj. Načela srazmernosti treba da se drže institucije i odnosi se na krivično pravo i pravo uopšte. Građani se, kao pojedinci, vode ličnim etičkim i moralnim načelima i poštuju zakone. Sad kad smo to raščistili: pevanje predsedniku, ministrima i predsednici Skupštine nije rad neko počast, uvek je tako bilo shvaćeno i uvek su oni koji pred najvišim državnim zvaničnicima nastupaju to tako doživljavali. Pogledajte ko peva na inauguracijama američkih predsednika, na primer.
Neka tog Ašanina gde mu je mesto, po birtijama i opskurnim Jutjub kanalima. Pred predsednikom, ministrima i predsednicom skupštine – ne može. Nije sve u pravu, ima nešto u zdravom razumu i osećaju za moral: ne može osuđeni ubica da peva pred ljudima koji su na ovim funkcijama. Osim ako nisu slični njemu. A ovi jesu, što da se lažemo.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve