Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku
Na aerodrom „Nikola Tesla“, u ponedeljak 7. jula nešto iza ponoći, posle osmočasovnog neprekidnog leta iz Kanade, sleteo je avion „boing 747“, deveti džambo-džet koji je u ovom veku dotakao pistu beogradskog aerodroma. Njime, međutim, nisu u Srbiju stigli kanadski turisti, poslovni ljudi ili „dijasporci“, već 185 steonih junica holštajn-frizijske rase namenjene farmi BD Agro u Dobanovcima. „Steone junice ‘premijum’ kvaliteta“, naglašava Ljubiša Jovanović, direktor ove farme, najveće pojedinačne farme mlečnih krava u Evropi. „Prvi kontingent stigao je tačno pre godinu dana, isto je, kao i danas, padala kiša, i sa još jednom, desetom po redu isporukom u avgustu, ovaj posao – kompletiranje matičnog stada vredno 12 miliona evra, biće okončano.“
REDAK ZVER I PRIČA: Džambo u Surčinu pun trudnih junica, 6/7. jul 2009.
Istim avionom je došao i Pjer Trudo, potpredsednik kanadske kompanije koja nosi ime po njegovom prezimenu, a trgovina „genetskim materijalom“ joj je osnovna delatnost. „Na raspolaganju nam je 14.000 krda goveda u Kvebeku i Ontariju, gde se, inače, uzgajaju najkvalitetnija goveda u Kanadi, od najkvalitetnijeg biramo najkvalitetnije i to isporučujemo farmi BD Agro. Prosečna mlečnost u tim stadima je 9650 kilograma mleka godišnje, a od ove selekcije očekujemo 12, 13 pa i 14 hiljada kilograma mleka po grlu godišnje, reč je, dakle, o genetskom materijalu vrhunskog kvaliteta koji će na dobro vođenoj farmi dati vrhunske rezultate, poput onih u Kanadi“, rekao je za „Vreme“ Pjer Trudo. „Bolje od onih u Kanadi“, dobacuje Jovanović. „Već sada, u prvoj laktaciji junica iz ranijih kontingenata, sada već krava, postižemo bolje rezultate.“
Transfer junice
Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku, sa steljom od piljevine i slame posute dezinfekcionim mirisnim posipom, fiziologije radi.
Elem, nisu se išetale, već su istovarene: iz aviona sanduci su suljani na lift-platformu koja je sanduk spuštala do „fingera“ kroz koji su junice prelazile u kamion. Začudo, nisu bile, sem nekoliko izuzetaka, jogunaste, „slušale“ su i izvršavale naredbe iako, kako reče jedan radnik sa farme, „ne znaju ni reč srpskog“. Na farmi su, opet kroz „finger“, ušle u karantin – izdvojena staja na obodu farme u kojoj će provesti narednih 30 dana, koliko da se utvrdi da neka od njih, kojim slučajem, nije bolesna. U karantinu ih je dočekao serviran obilan „branč“, seno sa senom i sveža voda. Neke su se obroka odmah prihvatile, neke su se snebivale, a neke su se stajom šetkale, osmatrale, njušile, kao da procenjuju kvalitet smeštaja.
Sve je proteklo „capa-cap“, sem nevolja na samom početku, na ulasku na Aerodrom. Kao što to obično biva, momku iz aerodromskog obezbeđenja koji „duži“ portirnicu ispred kargo terminala kanda je bilo dosadno: prvo je pronicljivim pitanjima pokušavao da ustanovi da li je reporter „Vremena“ novinar. „Vi ste novinar?“, pitao je pa na potvrdan klimoglav konstatovao „Znači novinar“, potom inverzno „Novinar, znači“ proučio propusnicu „znači novinar, znači“. Sa foto-reporterom je malo teže išlo. „Imamo problem“, značajno ga je pogledao, na upitno podizanje obrva objasnio da njegove propusnice nema, pa je prevrtao po pultu ispred sebe dok ga pogranični policajac nije kucnuo po ramenu. „U ruci ti je“, reče. Potom je iskrsao novi „imamo problem“: broj lične na propusnici nije odgovarao faktičkom stanju – na njoj je bio ubeležen broj stare, a fotoreporter je, u međuvremenu, „izvadio“ novu. Sve se poklapa, samo neki tamo broj ne, pa je iskrsao problem. Ipak, prevaziđen je, doduše posle podužeg intelektualnog dijaloga. Prihvatio je revnosni momak da čovek nije (samo) broj. Kasnije se čulo da je svako kome je ovih dana izdata nova lična karta čuo isto zabrinuto: „Imamo problem.“ Ljubiša Jovanović takođe. U jednom momentu u „imamo problem“ umešao se i šef smene – grickao je nokte, pljuckao odgrižene parčiće okolo i pitao iznervirane čekače propusnica: „U čemu je problem?“ A krupna kiša je neprestano padala tog jutra…
Kako god, od sletanja aviona do ulaska u karantin prošlo je svega nešto više od tri sata: transfer je obavljen prosečnom brzinom jedna junica na minut.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!