Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku
Na aerodrom „Nikola Tesla“, u ponedeljak 7. jula nešto iza ponoći, posle osmočasovnog neprekidnog leta iz Kanade, sleteo je avion „boing 747“, deveti džambo-džet koji je u ovom veku dotakao pistu beogradskog aerodroma. Njime, međutim, nisu u Srbiju stigli kanadski turisti, poslovni ljudi ili „dijasporci“, već 185 steonih junica holštajn-frizijske rase namenjene farmi BD Agro u Dobanovcima. „Steone junice ‘premijum’ kvaliteta“, naglašava Ljubiša Jovanović, direktor ove farme, najveće pojedinačne farme mlečnih krava u Evropi. „Prvi kontingent stigao je tačno pre godinu dana, isto je, kao i danas, padala kiša, i sa još jednom, desetom po redu isporukom u avgustu, ovaj posao – kompletiranje matičnog stada vredno 12 miliona evra, biće okončano.“
REDAK ZVER I PRIČA: Džambo u Surčinu pun trudnih junica, 6/7. jul 2009.
Istim avionom je došao i Pjer Trudo, potpredsednik kanadske kompanije koja nosi ime po njegovom prezimenu, a trgovina „genetskim materijalom“ joj je osnovna delatnost. „Na raspolaganju nam je 14.000 krda goveda u Kvebeku i Ontariju, gde se, inače, uzgajaju najkvalitetnija goveda u Kanadi, od najkvalitetnijeg biramo najkvalitetnije i to isporučujemo farmi BD Agro. Prosečna mlečnost u tim stadima je 9650 kilograma mleka godišnje, a od ove selekcije očekujemo 12, 13 pa i 14 hiljada kilograma mleka po grlu godišnje, reč je, dakle, o genetskom materijalu vrhunskog kvaliteta koji će na dobro vođenoj farmi dati vrhunske rezultate, poput onih u Kanadi“, rekao je za „Vreme“ Pjer Trudo. „Bolje od onih u Kanadi“, dobacuje Jovanović. „Već sada, u prvoj laktaciji junica iz ranijih kontingenata, sada već krava, postižemo bolje rezultate.“
Transfer junice
Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku, sa steljom od piljevine i slame posute dezinfekcionim mirisnim posipom, fiziologije radi.
Elem, nisu se išetale, već su istovarene: iz aviona sanduci su suljani na lift-platformu koja je sanduk spuštala do „fingera“ kroz koji su junice prelazile u kamion. Začudo, nisu bile, sem nekoliko izuzetaka, jogunaste, „slušale“ su i izvršavale naredbe iako, kako reče jedan radnik sa farme, „ne znaju ni reč srpskog“. Na farmi su, opet kroz „finger“, ušle u karantin – izdvojena staja na obodu farme u kojoj će provesti narednih 30 dana, koliko da se utvrdi da neka od njih, kojim slučajem, nije bolesna. U karantinu ih je dočekao serviran obilan „branč“, seno sa senom i sveža voda. Neke su se obroka odmah prihvatile, neke su se snebivale, a neke su se stajom šetkale, osmatrale, njušile, kao da procenjuju kvalitet smeštaja.
Sve je proteklo „capa-cap“, sem nevolja na samom početku, na ulasku na Aerodrom. Kao što to obično biva, momku iz aerodromskog obezbeđenja koji „duži“ portirnicu ispred kargo terminala kanda je bilo dosadno: prvo je pronicljivim pitanjima pokušavao da ustanovi da li je reporter „Vremena“ novinar. „Vi ste novinar?“, pitao je pa na potvrdan klimoglav konstatovao „Znači novinar“, potom inverzno „Novinar, znači“ proučio propusnicu „znači novinar, znači“. Sa foto-reporterom je malo teže išlo. „Imamo problem“, značajno ga je pogledao, na upitno podizanje obrva objasnio da njegove propusnice nema, pa je prevrtao po pultu ispred sebe dok ga pogranični policajac nije kucnuo po ramenu. „U ruci ti je“, reče. Potom je iskrsao novi „imamo problem“: broj lične na propusnici nije odgovarao faktičkom stanju – na njoj je bio ubeležen broj stare, a fotoreporter je, u međuvremenu, „izvadio“ novu. Sve se poklapa, samo neki tamo broj ne, pa je iskrsao problem. Ipak, prevaziđen je, doduše posle podužeg intelektualnog dijaloga. Prihvatio je revnosni momak da čovek nije (samo) broj. Kasnije se čulo da je svako kome je ovih dana izdata nova lična karta čuo isto zabrinuto: „Imamo problem.“ Ljubiša Jovanović takođe. U jednom momentu u „imamo problem“ umešao se i šef smene – grickao je nokte, pljuckao odgrižene parčiće okolo i pitao iznervirane čekače propusnica: „U čemu je problem?“ A krupna kiša je neprestano padala tog jutra…
Kako god, od sletanja aviona do ulaska u karantin prošlo je svega nešto više od tri sata: transfer je obavljen prosečnom brzinom jedna junica na minut.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Istraga ubistva u restoranu „27“ na Senjaku uz eventualnu umešanost Veselina Milića odavno je kontaminirana i teško da će biti pravde. To za novi broj „Vremena“ kaže tužilac Radovan Lazić
Iz saopštenja tužilaštva stiče se utisak da se uloga bivšeg šefa beogradske policije u čitavom događaju kontinuirano umanjuje. Da li je to zaista rezultat do sada sprovedenih dokaznih radnji i novih saznanja prikupljenih tokom istrage ili je reč o relativizaciji njegove uloge iz nekog drugog razloga, teško je utvrditi. Ipak, imajući u vidu sve čudne i neuobičajene poteze Visokog javnog tužilaštva u Beogradu, sasvim je opravdano sumnjati da se radi o relativizaciji odgovornosti i da neko sa veoma visokog položaja pokušava da zaštiti Milića
Nemanja Nenadić naglašava da su vršioci dužnosti spremni da, zarad očuvanja svog nezakonitog statusa, čine još veće kompromise nego što bi činili oni koji su postavljeni, pa makar to bilo i po principu partijske podobnosti, na pun mandat. Ili, kako je objasnila Ana Brnabić 2019. godine “v.d.” status zapravo motiviše ljude da rade još bolje
U razgovoru za “Vreme” predstavnici nekoliko opozicionih partija govore o studentskom pokretu. Jedni ga bezrezervno podržavaju i odustaju od isticanja svojih kandidata na izborima, drugi se spremaju da za učešće na izborima u nekom koalicionom formatu, treći su negde između i još važu. Za buduće analize, neka se zna ko je bio na kom stanovištu u junu 2026. godine, pošto će još promena sigurno biti
Šta, zapravo, u procesu pridruživanja EU hoće, a šta neće od Srbije i obratno? Gde je danas Srbija u onome što hoće i neće od EU, te šta je suština fingiranja ovdašnjeg režima – za nedeljnik “Vreme” govori dr Vladimir Međak, potpredsednik Evropskog pokreta u Srbiji i bivši glavni pravnik u pregovaračkom timu Vlade za pregovore o pristupanju EU
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.