

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku
Na aerodrom „Nikola Tesla“, u ponedeljak 7. jula nešto iza ponoći, posle osmočasovnog neprekidnog leta iz Kanade, sleteo je avion „boing 747“, deveti džambo-džet koji je u ovom veku dotakao pistu beogradskog aerodroma. Njime, međutim, nisu u Srbiju stigli kanadski turisti, poslovni ljudi ili „dijasporci“, već 185 steonih junica holštajn-frizijske rase namenjene farmi BD Agro u Dobanovcima. „Steone junice ‘premijum’ kvaliteta“, naglašava Ljubiša Jovanović, direktor ove farme, najveće pojedinačne farme mlečnih krava u Evropi. „Prvi kontingent stigao je tačno pre godinu dana, isto je, kao i danas, padala kiša, i sa još jednom, desetom po redu isporukom u avgustu, ovaj posao – kompletiranje matičnog stada vredno 12 miliona evra, biće okončano.“


Istim avionom je došao i Pjer Trudo, potpredsednik kanadske kompanije koja nosi ime po njegovom prezimenu, a trgovina „genetskim materijalom“ joj je osnovna delatnost. „Na raspolaganju nam je 14.000 krda goveda u Kvebeku i Ontariju, gde se, inače, uzgajaju najkvalitetnija goveda u Kanadi, od najkvalitetnijeg biramo najkvalitetnije i to isporučujemo farmi BD Agro. Prosečna mlečnost u tim stadima je 9650 kilograma mleka godišnje, a od ove selekcije očekujemo 12, 13 pa i 14 hiljada kilograma mleka po grlu godišnje, reč je, dakle, o genetskom materijalu vrhunskog kvaliteta koji će na dobro vođenoj farmi dati vrhunske rezultate, poput onih u Kanadi“, rekao je za „Vreme“ Pjer Trudo. „Bolje od onih u Kanadi“, dobacuje Jovanović. „Već sada, u prvoj laktaciji junica iz ranijih kontingenata, sada već krava, postižemo bolje rezultate.“


Očekivanje da će junice išetati iz aviona na pistu u pratnji stjuardesa ispostavilo se kao preslobodoumno, pre svega jer je džambo-džet visok avion, a i zato što se stoka prevozi u sanducima, gusto napakovana da se ni mrdnuti ne može, u ovom slučaju po pet junica u jednom sanduku, sa steljom od piljevine i slame posute dezinfekcionim mirisnim posipom, fiziologije radi.
Elem, nisu se išetale, već su istovarene: iz aviona sanduci su suljani na lift-platformu koja je sanduk spuštala do „fingera“ kroz koji su junice prelazile u kamion. Začudo, nisu bile, sem nekoliko izuzetaka, jogunaste, „slušale“ su i izvršavale naredbe iako, kako reče jedan radnik sa farme, „ne znaju ni reč srpskog“. Na farmi su, opet kroz „finger“, ušle u karantin – izdvojena staja na obodu farme u kojoj će provesti narednih 30 dana, koliko da se utvrdi da neka od njih, kojim slučajem, nije bolesna. U karantinu ih je dočekao serviran obilan „branč“, seno sa senom i sveža voda. Neke su se obroka odmah prihvatile, neke su se snebivale, a neke su se stajom šetkale, osmatrale, njušile, kao da procenjuju kvalitet smeštaja.


Sve je proteklo „capa-cap“, sem nevolja na samom početku, na ulasku na Aerodrom. Kao što to obično biva, momku iz aerodromskog obezbeđenja koji „duži“ portirnicu ispred kargo terminala kanda je bilo dosadno: prvo je pronicljivim pitanjima pokušavao da ustanovi da li je reporter „Vremena“ novinar. „Vi ste novinar?“, pitao je pa na potvrdan klimoglav konstatovao „Znači novinar“, potom inverzno „Novinar, znači“ proučio propusnicu „znači novinar, znači“. Sa foto-reporterom je malo teže išlo. „Imamo problem“, značajno ga je pogledao, na upitno podizanje obrva objasnio da njegove propusnice nema, pa je prevrtao po pultu ispred sebe dok ga pogranični policajac nije kucnuo po ramenu. „U ruci ti je“, reče. Potom je iskrsao novi „imamo problem“: broj lične na propusnici nije odgovarao faktičkom stanju – na njoj je bio ubeležen broj stare, a fotoreporter je, u međuvremenu, „izvadio“ novu. Sve se poklapa, samo neki tamo broj ne, pa je iskrsao problem. Ipak, prevaziđen je, doduše posle podužeg intelektualnog dijaloga. Prihvatio je revnosni momak da čovek nije (samo) broj. Kasnije se čulo da je svako kome je ovih dana izdata nova lična karta čuo isto zabrinuto: „Imamo problem.“ Ljubiša Jovanović takođe. U jednom momentu u „imamo problem“ umešao se i šef smene – grickao je nokte, pljuckao odgrižene parčiće okolo i pitao iznervirane čekače propusnica: „U čemu je problem?“ A krupna kiša je neprestano padala tog jutra…


Kako god, od sletanja aviona do ulaska u karantin prošlo je svega nešto više od tri sata: transfer je obavljen prosečnom brzinom jedna junica na minut.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve