Stalne promene na čelu Ministarstva omogućavaju i stalno odlaganje razrešenja povezivanja instituta i Univerziteta čak i sada kada su pod istim ministarskim krovom. Ovaj problem kao i većina problema u našoj nauci potiče od jedinstvenih rešenja kakvih nema nigde u svetu
Šta je najpreče što bi nova vlada trebalo da uradi?
Prvi cilj svake korporacije je da pravi novac, a glavno pravilo svake vlade jeste da odlomi veliko parče tog novca i podeli ga ostalima, rekao je jedan od najbogatijih ljudi na svetu Leri Elison, osnivač i direktor softverskog giganta „Orakl“. Drugi Amerikanac Pi Džej O’Rurk, pisac, satiričar i novinar, reče pak da je dati novac i moć vladi isto što i pubertetlijama dati viski i ključeve od auta. Zato je, valjda, jednu od poslednjih svojih knjiga naslovio Ne glasaj – To samo ohrabruje kopilad.
Ipak, u Srbiji će se glasati i nova vlada će se već nekako – sračunati. Šta je to što bi trebalo da bude najpreči posao za Nemanjinu, bez obzira na to ko će tamo sedeti? „Vreme“ nije htelo da traži odgovor na ovo pitanje među političarima, analitičarima i svima onima za koje bismo mogli posumnjati da promovišu neku od ponuđenih političkih opcija. Opredelili smo se, ovog puta, da pitamo one ljude koji poseduju ozbiljan intelektualni i profesionalni kredibilitet i nisu lično zainteresovani za bilo kakvu korist od predizbornog javnog nastupa.
Možda je ispravnije ovo pitanje prvo obrnuti i upitati se šta očekuje naučnu javnost posle izbora. Pitanje ispred svih pitanja je svakako hoće li biti Ministarstva za nauku ili će nauka biti pridružena celokupnom obrazovanju ili nekom drugom resoru. Iskustvo nas uči da se nijedna partija nije otimala o ovo ministarstvo od 2000. pa do danas. Raspodela ministarstava pomalo liči na raspodelu igrača po timovima, gde štrebere svi ostave za kraj.
foto: a. anđićMORA SE POVEĆATI ULAGANJE U NAUKU: Zoran Petrović
Potreba da se obavi racionalizacija ukinula je ovo ministarstvo pre godinu dana, mada se može iskreno posumnjati da se zaista desila suštinska racionalizacija. Ukidanje šačice službenika nije donelo bitnu uštedu, a usporilo je rad i to su pre svega bila koaliciona poravnavanja. Drugo pitanje koje muči naučnike je koliko će trajati vreme prilagođavanja i definisanja prakse rada. O novim elementima naučne politike teško da može da bude govora van domena raspodele sredstava. S obzirom na nedostatak sredstava Ministarstvu su vezane ruke i ono pre može da deluje kao akter socijalne, a ne naučne ili razvojne politike.
Kada se novi ministar i njegov tim pojave na radnom mestu posle izbora, na stolu će ih sačekati nekoliko povećih domaćih zadataka. Na listi su finalizacija novog pravilnika o izborima u naučna zvanja i odluke hoće li taj pravilnik da bude osnova za ocenjivanja uspeha naučnih radnika u okviru finansiranja. Ovaj pravilnik, zvanično dovršen prošle nedelje, zahtevaće i neke manje promene u zakonu, a kad se zakon menja zašto ne korigovati niz stvari koje su do sada više ometale no pomagale naučnu politiku, dakle novi poveći zalogaj. Pored izbora u zvanja biće, na primer, potrebno da se usklade i funkcionisanje nauke i strategija obrazovanja, koja je takođe u poznim fazama finalizacije.
Veliki finansijski zalogaj koji je otpočeo ministar Đelić kroz nalaženje sredstava za ulaganje u infrastrukturu i opremu zahteva praćenje trošenja tih sredstava i rada novoformiranih agencija. Mnoge odluke u vezi sa raspodelom tih sredstava su još predmet kontroverzi ili jednostavno nisu dovršene. Posebno je značajno da zaživi centar za inovacije koji treba da nadomesti ulagački (venture) kapital i prebrodi jaz između naučnih rezultata i proizvodnje za tržište ili pružanje usluga. Uspeh tog centra će zavisiti od uspeha pojedinačnih projekata i moraće se uvesti veoma stroga kontrola i pravdanje kako se projekat ne bi istopio pod pritiskom centrifugalnih sila trošenja i plata. Čini se da bi najpametnija strategija bila osnovati predstavništva naše nauke, pre svega u SAD, ali i u Zapadnoj Evropi i Japanu gde bi se istraživačke usluge naše nauke ponudile velikim tržištima ideja i kapitala. Pojedinačni napori su u ovom domenu jednostavno neefikasni.
Sledeći zadatak je svakako ocenjivanje tekućih projekata, odnosno odluka o odlaganju ocenjivanja jer su i sredstva za rad kasnila u nekim slučajevima i znatno više od godinu dana.
Što se instituta tiče, njih svakako problemi u funkcionisanju Ministarstva koje se bavi naukom tište više no univerzitete, jer je mnogima od njih nauka jedini izvor prihoda. Institucionalno finansiranje instituta postoji u zakonu, ali još nije primenjeno na ozbiljan način.
Stalne promene na čelu Ministarstva omogućavaju i stalno odlaganje razrešenja povezivanja instituta i Univerziteta čak i sada kada su pod istim ministarskim krovom. Ovaj problem kao i većina problema u našoj nauci potiče od jedinstvenih rešenja kakvih nema nigde u svetu. Prvi je mehanizam zapošljavanja na Univerzitetu i status asistenata, a drugi je dualnost finansiranja zaposlenih na institutima i na univerzitetima. Razrešenje ovoga problema je jednostavno, ali zahteva veliku dozu hrabrosti i snage da se procedura obavi u okviru jednog mandata.
U stvari, ukoliko se uz formiranje novog ministarstva obezbede i snaga (politička i jasne ideje) i hrabrost, onda se može preći na rešavanje niza suštinskih problema. Uvođenje nacionalne naučne fondacije (kakva je nekad postojala) bilo bi rešenje za odvajanje većeg dela zaposlenih od samog Ministarstva i depolitizaciju raspodele sredstava i ocenjivanja projekata. Uvođenje kvota po oblastima bi omogućilo da matični odbori uvedu svoju politiku poboljšanja kvaliteta jer kako je sada organizovano finansiranje postoji velika mogućnost prelivanja sredstava iz jedne oblasti u drugu, obično u pravcu nižih, a ne viših kriterijuma i rezultata. U okviru naučne politike trebalo bi se pozabaviti pitanjima rasta oblasti i pojedinih tema, jer sada sami studenti biraju gde će i šta da specijaliziraju, što je luksuz kakvog nema nigde u svetu. Drugim rečima rast pojedinih disciplina određuje berza nezaposlenih, a ne potrebe i neka jasna naučna politika.
Glavni problem u nauci kao i u svim oblastima u našoj zemlji je jednostavno nedostatak sredstava. Pored povećanih sredstava za nabavke opreme deo sredstava koji stoji na raspolaganju naučnicima je oko 50.000 dinara godišnje po istraživaču što treba da pokrije školarine, deo putnih troškova za konferencije, popravke, kalibracije, specijalizovane usluge, deo aktivnosti na međunarodnoj razmeni. Ovo najviše otežava rad grupa sa najvećim međunarodnim uspehom i vezama i preti da ponovo izoluje našu nauku. Takođe su u velikim problemima i grupe koje grade svoje eksperimente što je opet najbolja osnova za tehnološke primene. Kako će novi ministar izdržati bitke u vladi oko ono malo sredstava koja postoje to ćemo tek videti, ali jasno je da u većini zemalja kriza dovodi do povećanja ulaganja u nauku dok kod nas, ako se izuzme kredit vodi do smanjenja.
Na kraju treba napomenuti da će izbori koji slede imati i jak uticaj na rezultate jednog drugog izbora koji traje, a koji će se finalizovati u novembru u SANU-u, možda više nego bilo koje prethodne godine.
Autor je redovan član SANU-a, istraživač na Institutu za fiziku u Beogradu i pristalica akcije Kaži Ne ukidanju Ministarstva za nauku, koju je pokrenula grupa mladih naučnika
foto: a. anđićMORA SE POVEĆATI ULAGANJE U NAUKU: Zoran Petrović
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!