Šta je dostojnost i koja se profesija, deo društva ili političkog okruženja može njome pohvaliti
Bivša ministarka pravde Snežana Malović kod subotičkih advokata nije dobila zeleno svjetlo da se upiše u Imenik advokata; nedostojna je, rekla je većina prisutnih advokata, ali ostaje da se vidi i obrazloženje, pa potom da se izjasni Advokatska komora Vojvodine.
Donedavna sudija najvišeg suda u zemlji i bivša predsjednica Visokog savjeta sudstva Nata Mesarović također, iako je molbu za upis u redove beogradskih advokata podnijela još polovinom januara ove godine, zasad je „na ledu“; njena dostojnost bi se trebala provjeriti kod specijalnog i ostalih tužilaca, s obzirom na to da je Republičko tužilaštvo ukinulo odluku Miljka Radisavljevića da krivičnoj prijavi kolega za zloupotrebe službenog položaja pri (re)izboru sudija iz 2009. godine protiv nje i ministarske Malović nema mjesta. Na stranu to što ona ima potvrde da se protiv nje ne vodi nikakav krivični postupak: mora svejedno da se provjeri, nadamo se samo ne na način sumnjivih rekla-kazala BIA-provjera, kako je to radila bivša ministarka.
Kao da su advokati i njihove komore, probuđeni minulim protestom protiv nakaradnih propisa o notarskim nadležnostima, odlučili da se pozabave i davno „uginulim“ Zakonom o lustraciji; taj, pak, nikad nije ič važio, te da prve, a valjda i jedine lustrirane budu dvije žene s pravosudnog Olimpa.
Centralno pitanje u ovoj priči jest: što je dostojnost i koja se profesija, dio društva ili političkog okruženja može njome pohvaliti?
Centralni odgovor je: dostojnosti u društvu nema.
Advokati danas preispituju slučajeve Malović/Mesarović, kao da su one iste. Jesu odigrale važne role u tzv. reformama, u kojima su vrijeđale i advokate kao profesiju. Na primjer, posebno se preispitivalo to što je nekom od sudija bračni drug advokat, ali ne i ako je – kao Malovićevoj – pripadnik MUP-a. Saznali smo i za skandalozne BIA-argumente u procesu (ne)reizbora, jednako kao što smo čuli i posve skandalozni način rješenja problema – odluku Ustavnog suda Srbije, nakon što se promijenila vlast, naime, o vraćanju sudija i tužilaca na funkcije. Kao da ništa nije bilo.
Nisu iste aplikantice za advokate: iza Nate Mesarović stoji dugogodišnja uspješna (i dostojna) sudijska karijera, iza Snežane Malović je biografija nimalo pravna, bila je pravno–politički aparatčik, takva je i danas. Dokaz? Najprije nije bila stranački obavezana, onda se pojavila kao poslanica DS-a, potom ih je nebuloznim pismom optužila da su kriminalci – bez objašnjenja što je među njima radila – i otišla u novokomponiranu NDS karijeru, u kojoj je i danas, u parlamentu.
Nasuprot njih dvije, imamo još mnogih onih koje u advokaturi nisu dosad pitali ama baš ništa o tzv. dostojnosti: koja su pitanja postavljana kad je, npr. Rade Bulatović, nekadašnji direktor BIA, bio priman u Advokatsku komoru, a razne su ga afere pratile, među važnijima i ona optužnica za atentat na premijera Zorana Đinđića, od čega se odustalo zajedno sa Vojislavom Šešeljem i još nekima? Da li je netko tada propitivao dostojnost? Nije, kao što nije dostojnost propitao niti u odnosu na neke viđenije članove upravnih i inih odbora istih komora – a zašto bi advokati, uostalom, bili drugačiji i bolji od ostalih segmenata društva u Srbiji, sudija i tužilaca, liječnika, novinara, profesora i nastavnika…? Ili se netko pitao zašto su baš advokati s ovom novom vlašću isplivali za nove BIA-šefove i zašto se baš njima namjenjuje (navodno) nova tužilačka ili neka slična karijera?
Ima advokata koji ovih dana govore da su protiv toga da dame s pravosudnog Olimpa uđu u njihove redove. Međutim, većina onih s kojima smo razgovarali, ipak, je – za. Upravo je tu poanta cijele priče: većina privatno anketiranih prisjetit će se toga da je advokatura, u stvari, desetljećima „kanta za smeće“ za sve koji su „zabrljali“, koji su „izvisili“ od aktualne vlasti, koji su bili nezadovoljni. Sve je njih u svoje redove primala i elita, koja neupitno i danas među advokatima postoji. Sjetimo se da je svojevremeno, na primjer, Vojvođanska komora primila među svoje i Vladimira Šeksa, tog Mefista hrvatskog pravnog poretka i opravdanja ratnih zločina, nakon što su ga odbili i Zagreb i Beograd…
Pisao je pred neku godinu advokat Dragoljub Todorović o toj navodnoj dostojnosti kao o prilagođenoj društveno-političkoj podobnosti, omraženoj (s pravom) u međuvremenu. Aktualan je danas, kao nikad dosad.
Mislimo o tome, pa makar nam dvojac Malović/Mesarović mutio misli i emocije.
I u pamet se, advokati. I građani.
Srbija je ušla u građansku neposlušnost, a to sa sobom nosi posledice. U danima za nama postalo je nemoguće prebrojati privedene, uhapšene i povređene. Ostaće zabeleženo da su se policijske marice u punoj brzini zaletale u mirne građane i da je jedan čovek hteo da naudi sebi, pod teretom pritiska vlasti
Šta je sve pokazao protest u subotu 28. juna? Kakve poruke i pouke odatle može da izvuče vlast – i čini li to – a kakve studenti i građani koji demonstriraju? Da li je manifestacija nacionalizma na Vidovdan bila očekivana, potencijalno opasna ili predstavlja nešto sasvim drugo? U kakvom se položaju sada nalazi režim, a u kakvom njegovi protivnici
Brojanje glasova na ponovljenim izborima, na jednom izbornom mestu, u varošici od 10.000 ljudi, pratio je lično predsednik države Aleksandar Vučić jer je znao – ako padne Kosjerić, zaljuljaće se mnogo više od jedne opštinske vlasti. Uspeo je SNS na kraju da zadrži izbornu pobedu, uz uobičajeni repertoar – zastrašivanje, demonstraciju sile i medijska blaćenja protivnika
Građani i studenti su tako dobro organizovani da policija izgleda smešno. Trčkaraju od ulice do ulice, od kvarta do kvarta, kao neka zbunjena deca. Ako ovaj bunt iznedri očekivani rezultat, odnosno ako Novi Sad odista postane ovdašnji Gdanjsk – to će u istoriju grada nesumnjivo biti upisano zlatnim slovima. Govoriće se o tome sa ponosom, kao što se sa ponosom ističe da je 1748. godine postao slobodan, autonoman grad, dekretom carice Marije Terezije. Slobodu je tada platio, ona se uvek plaća
“Posle ovih sedam meseci”, kaže psiholog Zoran Pavlović, “represija postaje sasvim jasno kontraproduktivna. Režimi koji koriste prekomernu silu često nehotice mobilišu građane, jer nasilje delegitimizuje vlast, a ljudima daje moralnu jasnoću i emocionalnu snagu da se suprotstave. Represija, drugim rečima, ne samo da neće pasivizovati društvo (što režim planira), već će samo ojačati granicu između ‘nas’ i ‘njih’, ojačaće i identitet otpora i pojačati koheziju unutar grupe koja trpi nepravdu. Broj ljudi koji izlaze na ulice ne smanjuje se već raste”
I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer
Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
