Šta je dostojnost i koja se profesija, deo društva ili političkog okruženja može njome pohvaliti
Bivša ministarka pravde Snežana Malović kod subotičkih advokata nije dobila zeleno svjetlo da se upiše u Imenik advokata; nedostojna je, rekla je većina prisutnih advokata, ali ostaje da se vidi i obrazloženje, pa potom da se izjasni Advokatska komora Vojvodine.
Donedavna sudija najvišeg suda u zemlji i bivša predsjednica Visokog savjeta sudstva Nata Mesarović također, iako je molbu za upis u redove beogradskih advokata podnijela još polovinom januara ove godine, zasad je „na ledu“; njena dostojnost bi se trebala provjeriti kod specijalnog i ostalih tužilaca, s obzirom na to da je Republičko tužilaštvo ukinulo odluku Miljka Radisavljevića da krivičnoj prijavi kolega za zloupotrebe službenog položaja pri (re)izboru sudija iz 2009. godine protiv nje i ministarske Malović nema mjesta. Na stranu to što ona ima potvrde da se protiv nje ne vodi nikakav krivični postupak: mora svejedno da se provjeri, nadamo se samo ne na način sumnjivih rekla-kazala BIA-provjera, kako je to radila bivša ministarka.
Kao da su advokati i njihove komore, probuđeni minulim protestom protiv nakaradnih propisa o notarskim nadležnostima, odlučili da se pozabave i davno „uginulim“ Zakonom o lustraciji; taj, pak, nikad nije ič važio, te da prve, a valjda i jedine lustrirane budu dvije žene s pravosudnog Olimpa.
Centralno pitanje u ovoj priči jest: što je dostojnost i koja se profesija, dio društva ili političkog okruženja može njome pohvaliti?
Centralni odgovor je: dostojnosti u društvu nema.
Advokati danas preispituju slučajeve Malović/Mesarović, kao da su one iste. Jesu odigrale važne role u tzv. reformama, u kojima su vrijeđale i advokate kao profesiju. Na primjer, posebno se preispitivalo to što je nekom od sudija bračni drug advokat, ali ne i ako je – kao Malovićevoj – pripadnik MUP-a. Saznali smo i za skandalozne BIA-argumente u procesu (ne)reizbora, jednako kao što smo čuli i posve skandalozni način rješenja problema – odluku Ustavnog suda Srbije, nakon što se promijenila vlast, naime, o vraćanju sudija i tužilaca na funkcije. Kao da ništa nije bilo.
Nisu iste aplikantice za advokate: iza Nate Mesarović stoji dugogodišnja uspješna (i dostojna) sudijska karijera, iza Snežane Malović je biografija nimalo pravna, bila je pravno–politički aparatčik, takva je i danas. Dokaz? Najprije nije bila stranački obavezana, onda se pojavila kao poslanica DS-a, potom ih je nebuloznim pismom optužila da su kriminalci – bez objašnjenja što je među njima radila – i otišla u novokomponiranu NDS karijeru, u kojoj je i danas, u parlamentu.
Nasuprot njih dvije, imamo još mnogih onih koje u advokaturi nisu dosad pitali ama baš ništa o tzv. dostojnosti: koja su pitanja postavljana kad je, npr. Rade Bulatović, nekadašnji direktor BIA, bio priman u Advokatsku komoru, a razne su ga afere pratile, među važnijima i ona optužnica za atentat na premijera Zorana Đinđića, od čega se odustalo zajedno sa Vojislavom Šešeljem i još nekima? Da li je netko tada propitivao dostojnost? Nije, kao što nije dostojnost propitao niti u odnosu na neke viđenije članove upravnih i inih odbora istih komora – a zašto bi advokati, uostalom, bili drugačiji i bolji od ostalih segmenata društva u Srbiji, sudija i tužilaca, liječnika, novinara, profesora i nastavnika…? Ili se netko pitao zašto su baš advokati s ovom novom vlašću isplivali za nove BIA-šefove i zašto se baš njima namjenjuje (navodno) nova tužilačka ili neka slična karijera?
Ima advokata koji ovih dana govore da su protiv toga da dame s pravosudnog Olimpa uđu u njihove redove. Međutim, većina onih s kojima smo razgovarali, ipak, je – za. Upravo je tu poanta cijele priče: većina privatno anketiranih prisjetit će se toga da je advokatura, u stvari, desetljećima „kanta za smeće“ za sve koji su „zabrljali“, koji su „izvisili“ od aktualne vlasti, koji su bili nezadovoljni. Sve je njih u svoje redove primala i elita, koja neupitno i danas među advokatima postoji. Sjetimo se da je svojevremeno, na primjer, Vojvođanska komora primila među svoje i Vladimira Šeksa, tog Mefista hrvatskog pravnog poretka i opravdanja ratnih zločina, nakon što su ga odbili i Zagreb i Beograd…
Pisao je pred neku godinu advokat Dragoljub Todorović o toj navodnoj dostojnosti kao o prilagođenoj društveno-političkoj podobnosti, omraženoj (s pravom) u međuvremenu. Aktualan je danas, kao nikad dosad.
Mislimo o tome, pa makar nam dvojac Malović/Mesarović mutio misli i emocije.
I u pamet se, advokati. I građani.
Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Evropska unija uložila je milone evra kako bi pomogla Srbiji da sredi uklanjanje medicinskog i infektivnog otpada. Niš je jedan od prvih gradova koji su dobili postrojenje za ovu delatnost. Međutim, ono se danas ne koristi, poslove uklanjanja otpada dobija privatna firma, a zdravstvenim ustanovama istekle su dozvole. Uslovi za njihov produžetak postavljeni su tako da ne mogu da ih ispune
Pitanje za ljude sistema je – ko će biti prvi? Da li će policija, tužilaštvo i sudstvo, da li će oni iz prosvete i sa univerziteta ili iz javne uprave čekati da im “odseku glave” – i to malom broju čestitih i hrabrih, kako preti predsednik Srbije, ili će snažnije raditi po zakonu insistirajući na njegovom sprovođenju, a ne po njegovoj volji
Istinoljublje se, kaže Hana Arent, nikada nije ubrajalo u političke vrline. Da li to znači da je suština istine u njenoj nemoći, a suština politike u podmuklosti? Pa, ako je tako, zar nemoćna istina ne zaslužuje istu količinu prezira koliko i moć koja ne mari za istinu
Propali su pokušaji da država Srbija nacionalizuje NIS, da dvojica ljudi bliskih režimu kupe ruski udeo u NIS-u, da neka zapadna naftna kompanija ili investicioni fond uđu u vlasničku strukturu umesto Rusa. Ko sada, kao jedino preostalo rešenje prihvatljivo vlastima, ubrzano registruje flotu rečnih tankera za prevoz sirove nafte iz skladišta MOL-a u Mađarskoj do rafinerija NIS-a u Pančevu? Šta to sa sobom nosi? Zašto se Srbija nije odlučila za stečaj NIS-a
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
