
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Foto: AP
Nakon diplomatske kanonade Nemačke, Vučićeve posete Berlinu i najave dolaska kancelara Šolca u Beograd, javnost i dalje ne zna kakve se mere očekuju od Srbije i dokle je Vučić spreman da ide. Jasna je samo poruka da “nema sedenja na dve stolice”, ali Vučić izgleda misli da još može da kupuje vreme i izbegava sankcije protiv Rusije
Za “Vreme” iz Bona
Od Kancleramta u Berlinu ima nekoliko stotina metara do kultne kafane Ständige Vertretung (Stalno predstavništvo). Nju su krajem devedesetih otvorila dvojica bonskih ugostitelja, kada je sedište Vlade odlazilo iz Bona za Berlin. Na zidovima su divovski portreti političara, služe se kelš i kobasice, tu svraćaju i poslanici i turisti.
Kad je prošle srede (4. maj) predsednik Srbije Aleksandar Vučić, sa timom koji ga je pratio u berlinskoj misiji, svratio na pivo i kasnu večeru u Ständige Vertretung, mora da je sa setom gledao u slike Angele Dorotee Merkel na zidovima. U njeno vreme su izleti u Berlin bili ugodni, Vučić bi dobio fotografije sa kancelarkom u kontra-svetlu, dok se iza njih uzdiže toranj na Aleksanderplacu, možda pokoju majčinsku kritiku, i išao bi srećan nazad da se hvali kako može da pozove gospođu Merkel u pola noći – ako treba.
U drukčija vremena, Olaf Šolc bi dočekao Vučića kao muška kopija Angele Merkel, čiji je vicekancelar do juče bio. Taj socijaldemokrata je hladan i racionalan, zna šta znače cene gasa, a šta radna mesta, i da zaokret od Rusije nije lak ni Nemačkoj, a kamoli Srbiji.
Ali, vremana su se promenila.
Pročitajte ceo tekst Nemanje Rujevića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (12. maja)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve