

Iz novog broja „Vremena“
Zašto drhtiš kad je deset-nula
Nedeljnik „Vreme“ u novom broju analizira kako su jedvite pobede vlasti u deset malih sredina zapravo pokazale da je uskoro kraj




Nakon diplomatske kanonade Nemačke, Vučićeve posete Berlinu i najave dolaska kancelara Šolca u Beograd, javnost i dalje ne zna kakve se mere očekuju od Srbije i dokle je Vučić spreman da ide. Jasna je samo poruka da “nema sedenja na dve stolice”, ali Vučić izgleda misli da još može da kupuje vreme i izbegava sankcije protiv Rusije
Za “Vreme” iz Bona
Od Kancleramta u Berlinu ima nekoliko stotina metara do kultne kafane Ständige Vertretung (Stalno predstavništvo). Nju su krajem devedesetih otvorila dvojica bonskih ugostitelja, kada je sedište Vlade odlazilo iz Bona za Berlin. Na zidovima su divovski portreti političara, služe se kelš i kobasice, tu svraćaju i poslanici i turisti.
Kad je prošle srede (4. maj) predsednik Srbije Aleksandar Vučić, sa timom koji ga je pratio u berlinskoj misiji, svratio na pivo i kasnu večeru u Ständige Vertretung, mora da je sa setom gledao u slike Angele Dorotee Merkel na zidovima. U njeno vreme su izleti u Berlin bili ugodni, Vučić bi dobio fotografije sa kancelarkom u kontra-svetlu, dok se iza njih uzdiže toranj na Aleksanderplacu, možda pokoju majčinsku kritiku, i išao bi srećan nazad da se hvali kako može da pozove gospođu Merkel u pola noći – ako treba.
U drukčija vremena, Olaf Šolc bi dočekao Vučića kao muška kopija Angele Merkel, čiji je vicekancelar do juče bio. Taj socijaldemokrata je hladan i racionalan, zna šta znače cene gasa, a šta radna mesta, i da zaokret od Rusije nije lak ni Nemačkoj, a kamoli Srbiji.
Ali, vremana su se promenila.
Pročitajte ceo tekst Nemanje Rujevića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (12. maja)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Nedeljnik „Vreme“ u novom broju analizira kako su jedvite pobede vlasti u deset malih sredina zapravo pokazale da je uskoro kraj


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve