
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: marija janković
Opširan intervju sa Goranom Markovićem biće objavljen u sledećem broju “Vremena” koji izlazi 13. januara 2022.
Reditelj Goran Marković izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Dugogodišnjim filmskim i književnim radom ali i javnim angažmanom, Goran Marković je dao nemerljiv doprinos borbi protiv nacionalizma i autoritarnih tendencija svih vrsta, afirmirao građansku hrabrost, nepristajanje na nasilje, kulturu dijaloga i sećanja. U godini za nama, svojim primerom još jednom je podvukao važnost poštenja, nepotkupljivosti, prava i sloboda građana, ali i značaj ličnog integriteta bez obzira na profesiju kojom se čovek bavi.
Zbog svega ovoga i uprkos ogromnom umetničkom delu, Goran Marković je po ko zna koji put iskusio opskurna podmetanja, govor mržnje i pritiske sa pozicija vlasti i moći. Bez obzira na njih, principijelnost, hrabrost i kreativnost Gorana Markovića najbolje je svedočanstvo odbrane vrednosti građanskog društva u doba kada ih na bezbroj načina nastoje pokopati laž, poltronstvo i strah.
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019) i Pavle Petrović (2020).

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve