img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Mir

10. septembar 2025, 22:04 Bojan Bednar
foto: esa/ap
Copied

U materijalizam potpuno potonuli ljudi mir uglavnom doživljavaju kao moralni ideal, a retko – što je potpuno kontradiktorno njihovim uverenjima da za sve mora da postoji tačna mera – kao zakon prirode, iako u osnovi svemira mir postoji u obliku ravnoteže. Kosmos ne opstaje zbog sukoba, već zbog sklada sila, gravitacija i inercija su u stalnom dijalogu, a energija i materija prelaze neprekidno iz jednog oblika u drugi. Da ravnoteže nema, svet kakav poznajemo raspao bi se u trenutku.

Ljudi su stvoreni jednaki već po samoj naučnoj istini, neupitno fundamentalnoj: atomi u ljudskom telu potiču iz unutrašnjosti davno ugašenih zvezda. Nauka ne poznaje povlašćene čestice: isti ugljenik gradi i telo tiranina i telo potlačenog, isti vodonik čini kap okeana i ljudske krvi. Ako je priroda tako radikalno egalitarna, iluzija o nadmoći jednog čoveka nad drugim ne može biti ništa više od zablude.

U svima nama gori ista biohemijska vatra: ćelije proizvode energiju razlaganjem glukoze, mozak funkcioniše kroz elektrohemijske impulse, koža stari pod uticajem sunčevog zračenja. Niko nije izuzet iz tih procesa. Iluzija nadmoći ne menja stvarnost da su svi ljudi jednaki na molekularnom nivou.

Konačno, ta jednakost nas čeka na kraju puta. Bez obzira na to da li ćemo nakon kremacije, sa još nekoliko nasumično odabranih neznanaca, kao izmešani pepeo završiti u nekoj urni, ili ćemo se, solirajući u sanduku, neko vreme raspadati i gnjiliti u kompost, na kraju ćemo biti opet svedeni na svoju neumoljivu prirodnu suštinu: na ugljenik, kiseonik, vodonik i azot, i mrvice kalcijuma i fosfora.

Ugrubo, računajući važeće cene hemijskih elemenata u industrijskoj formi, čovek od 80 kilograma vredi oko 62 evra. U telu od 80 kilograma, kiseonik koji čini oko 65 odsto mase vredi oko osam evra, ugljenik sa oko 18 odsto vredi bezmalo 30 evra, a ukupna količina vodonika, koga ima oko 10 odsto, vredi oko 24 evra, i tako redom.

Da se ne bi osetili izopštenima oni koji veruju u sumanutu viziju političkog genijalca ovdašnjeg po kome život jednog Izuzetnog vredi koliko i sto života Drugih, evo računice i za njih: ukupna vrednost istog tog čoveka od 80 kilograma, ali na tržištu laboratorijskih supstanci, velike čistoće, tačno je 100 puta veća, oko 6.200 evra. Takvi laboratorijski slučajevi i zaslužuju da budu laboratorijski posmatrani, ali čak i takvi, laboratorijski “čisti”, ne mogu da pobegnu od neumoljive činjenice da ne vrede više od dobrodržećeg polovnog automobila.

Ove računice samo su naizgled dehumanizujuće, ali su zapravo nesporan odraz materijalističkog koncepta tržišne ponude i potražnje po kojoj ljudi pokušavaju da prožive nametnute im živote. Prigrlili su materijalističku filozofiju kao početak i kraj, kao vrhunsko dostignuće i meru svih stvari, a bankovni računi postali su njihove lične karte i pasoši. Ako tuđe živote mere i jeftinije od šezdesetak evra, a mere ih tako jer ratove posmatraju kao sport, pa seire nad žrtvama na strani “protiv koje navijaju”, i ako prirodne katastrofe posmatraju kao “odmazdu” za nevernike, neistomišljenike, neprijatelje ili za one koje jednostavno mrze jer su drugačiji, onda bi ljudi trebalo da prihvate i da je njihova vrednost taman tolika, manje od evra žive vage.

Ta nemogućnost da prihvate realnost, što je zapravo uporno odricanje naučnih činjenica i berzanske stvarnosti, sprečavaju jednake da prepoznaju međusobnu jednakost i da prihvate da, kao što u kosmosu stabilnost postoji samo kroz međusobno delovanje sila, tako i među ljudima mir nastaje isključivo kroz dijalog. Reč ima ulogu gravitacije: povezuje ono što bi inače odlutalo u rasipanju. Kada prestane komunikacija, zajednice se raspadaju, baš kao što bi planeta bez gravitacije odletela u prazninu.

Kosmički paradoks nam pokazuje: univerzum se neprestano širi, ali u toj ekspanziji ne gubi unutrašnju povezanost. Kvantna fizika pokazuje da čestice ostaju u korelaciji čak i kada su udaljene svetlosnim godinama. To uplitanje dokazuje da prostor nije prepreka za povezanost. Ljudi koji su neuporedivo bliži, u istoj državi, zato teško mogu da opravdaju odsustvo međusobnog razumevanja.

Mir nije statičan ideal, već dinamički proces i traje dok se održava ravnoteža. Kao što pomeranje orbite može da dovede do sudara kosmičkih tela ili do toga da ona bespovratno odlete u nepregledni vakuum, tako i društva koja izgube sposobnost dijaloga upadaju u haos.

Zabluda je očekivati da će mir jednom zauvek biti postignut. Ni svemir nije dovršen, jer se stalno menja, stvara i nestaje, pa je i mir proces a ne stanje, nije odsustvo sukoba, već način da sukob ne preraste u razaranje nego u priliku za razumevanje. Zato je mir više naučna nužnost nego moralni izbor.

Mir.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

Komentar
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji
Požar kod Ćacilenda

Komentar

Šta se desilo u Ćacilendu?

Goruće pitanje nije zašto se šator u Ćacilendu zapalio, već šta šta to šatorsko naselju ima da traži ispred Narodne skupštine već pola godine

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure