img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Državna znamenja

29. март 2001, 19:13 Aleksandar Ćirić
Copied

I gaće na štapu imaju dubinska simbolička značenja, ali zastava i himna znamenja su svake države koja drži do sebe. U tom pogledu ova Jugoslavija je negde između (gaća i držanja). Sve to uprkos – ili baš zbog – smrtnoj ozbiljnosti s kojom se, svako malo, pristupa rešavanju sudbinskog pitanja tih insignija državnog postojanja.

Finale košarkaškog turnira Olimpijskih igara u Atlanti 1996. po tom pitanju ne bi trebalo da zanemari nijedan budući istraživač. Vispreni – i blaženo neobavešteni – Amerikanci štancovali su tim povodom ogromne količine jugoslovenskih trobojki sa petokrakom, pa su zato čak i stari američki četnici navijali za „plave“ sa crvenom zvezdom na čelu i grudima. Lucidniji, politički korektan njihov deo mahao je jugoslovenskim trobojkama bez petokrake (izgleda isto kao holandska zastava, samo okrenuta naopako). I, takođe, s varijantama na temu, sa dvoglavim orlom Karađorđevića ili Obrenovića, sa „ocilima“ ili bez njih, sa baldahinom i/ili dvostrukom krunom… Ili, možda zbog još nedovoljno proučenog, spontanog međudinastičkog pomirenja, samo „crkvenom“ trobojkom sa krstom i četiri „C“. Sve u svemu, za Divca i drugove mahalo se sa devet različitih zastava. Tom prilikom, na sreću, nismo pobedili, inače bi bilo čudo da je došlo do pevanja himne.

Prošle godine, u Sidneju, ista priča sa zastavama. Plus himna: polovina publike je na „Hej Sloveni“ sa razglasa otpevavala „Od Topole, od Topole…“, a ostatak gledalaca, uključujući i oko milijardu televizijskih, u čudu se pitao šta se to zbiva. Ništa, stara priča, srpska posla.

Pokojni Miodrag Bulatović opisao je petokraku sa zastave „druge“ Jugoslavije kao „zgaženu žabu“. Ovim povodom zanemarićemo uvredu (iz neznanja) koja je tim opisom naneta pentagramu kao pitagorejskoj figuri savršenstva, ili Hajnekenu čiji je zaštitni znak, da druge upotrebe petokraka ne pominjemo. Onda su novokomponovani tumači srbstva uzeli da otkrivaju njeno masonsko-satanističko značenje u istoriji, i šire. Posle je čaršija tu žabu razvlačila i muljala po ustima, tribinama i publikacijama, sve dok je alpinisti Srpskog pokreta obnove (to je ona stranka Vuka Draškovića) 1997. nisu skinuli sa zgrade Starog dvora. Ali, pre toga smo od Slobodana Miloševića dobili grb „treće“ Jugoslavije, heraldički opisan kao dvoglavi orao u poletu sa štitom na kom su četiri polja od kojih su na dva krstovi sa „ocilima“, a na dva „lavovi u prolazu“.

Sad, slučajno, ispostavilo se da su ti ti crnogorski lavovi stvarno „u prolazu“. Ostaju nam, dakle, ocila. Koja, opet, nisu ocila, ali ni četiri „C“, već heraldički nesporazum oko vizantijskog kraljevskog „B“. Zapad je tu, naravno, umešao svoje prste, ali nehotice: evropska heraldika ne zna za slova u grbovima, pa ih je „videla“ kao alatku za izbijanje varnice. Posle su Srblji u toj slici videli i od nje ponovo napravili (sasvim druga) slova. Njihova objašnjenja, istorija i naročito „istorija“ mogle bi se meriti bibliotekama, da te biblioteke imaju bar po jednog čitaoca na svakih deset pisaca i stotinu tumača.

Detektivski pristup – pitanje čega nema u svemu što ima – ukazuje na više nego mutno poreklo dvoglavog orla i krune kao državnih simbola Srbije/Jugoslavije. Kratko rečeno, orao je (kao i ona četiri „B“) „preuzet“ od Vizantije, a kraljevska/carska kruna za svetorodnu dinastiju Nemanjića dobijana je po potrebi od – rimskog pape. Zato je više nego značajno dostojanstveno ćutanje Srpske pravoslavne crkve o političkim poslovima svetog Save ili, recimo, ugarskom vazalu Lazaru Hrebeljanoviću i njegovim potomcima.

U onoj Jugoslaviji koja je na zastavi imala petokraku – uostalom uvezenu iz Rusije, kao i plavo-belo-crveno znamja – povremeno se raspravljalo o svečanoj pesmi iliti državnoj himni. Konkursi su ostali nerešeni do kraja, i na „Hej Sloveni“/“Poljska još nije propala“ iz prve polovine XIX veka, panslovensko-sokolskoj himni između dva svetska rata, ustaje se i danas. Ustaje i, bar na stadionima, zviždi. Tu himnu, zviždanje, valjalo bi nekako sačuvati: čak i skeptično tumačenje masovnih (navijačkih) trendova kaže da će zviždanje potrajati duže od svake himne. Slava bogovima! Jedino – pa, hajde da kažemo i demokratsko – rešenje može biti samo opštenarodni referendum. Ali bi, umesto pitanja „Jeste li za samostalnu i nezavisnu a ipak ovakvu i onakvu budućnost u savezu zajednici bratstvu i nezavisnim stolicama…“, lista bila mnogo duža. Prosto, top ten: na listiću brojevi, a svako neka upiše ime himne. Pa, nek’ bude „Đurđevdan“, ili „Kalašnjikov“, ili „Pomrčina“, „Nizamski rastanak“, „Internacionala“, „Vostani Serbie“, „Marš na Drinu“, „Lijepa vaša“… Čak i „Bože pravde“ (uzgred, himna Republike Srpske), mada nam je kraljevstvo – božje i zemaljsko – em tanko, em kratko, em nikakvo.

Najgore bi bilo da i ove nove, demokratske vlasti Srbije i, pretpostavimo, još donekle Jugoslavije nekom uredbom ili zakonom utvrde himnu. Poljska će onda definitivno propasti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

23.април 2025. Bojan Bednar

Moje parče Berlinskog zida

Komentar

Pregled nedelje

Šamarčina iz Moskve

Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji

Filp švarm       

Komentar

Razaranje Univerziteta: Nasilje, moć i noša

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučić pod kapuljačom

Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1795
Poslednje izdanje

Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac

Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati se
Smene na čelu novosadske policije

Od ranije poznati načelnici

Sve greške predsednika Srbije

Aleksandar Vučić, vođa opozicije

Slučaj Novaka Đokovića

Uvek svoj, a na pravoj strani

Intervju: Mario Knezović, frontmen grupe “Zoster”

Sve može biti muzika

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure