img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Lični stav

Studenti Srbije: Evropska unija kao politički horizont

05. jun 2026, 08:13 Jelisaveta Blagojević
Foto: N1
Studenti biciklisti na putu za Strazbur
Copied

Možda pitanje više nije da li je Srbija spremna za Evropu. Možda je pitanje da li Evropa ume da prepozna sopstvene demokratske subjekte kada joj dolaze, kao na primer studenti na biciklima

Studenti iz Srbije vozili su bicikle do Brisela. Da banalizujem: ne do Moskve, ne do Vašingtona, ne do Pekinga. U tom izboru destinacije nalazi se politička činjenica mnogo važnija od brojnih pregovaračkih poglavlja, reformskih mapa puta ili diplomatskih formulacija koje već godinama određuju jezik evropskih integracija.

Ipak, upravo ta činjenica kao da nije do kraja prepoznata.

Možda zato što smo svi – i evropske institucije i domaći politički akteri, svako na svoj način – isuviše navikli da politiku prepoznajemo samo onda kada dolazi u administrativno urednim oblicima: kroz institucije, procedure, pregovore, deklaracije, izbore, monitoring izveštaje i tehničke kriterijume. A ponekad se politika događa drugačije. Neočekivano. Kroz telo, pokret, trajanje i simbolički izbor destinacije.

Bliskost bez obaveze

U savremenom jeziku postoji izraz situationship. Označava odnos koji postoji, ali odbija da se definiše. Bliskost bez obaveze. Intimnost bez jasnog priznanja. Pripadanje bez zajednički potvrđene budućnosti. Teško je odoleti utisku da odnos Srbije – i šire Zapadnog Balkana – prema Evropskoj uniji već dugo funkcioniše upravo tako.

Dovoljno blizu da se ne može govoriti o spoljašnjosti. Dovoljno daleko da se ne može govoriti o punoj pripadnosti.

Pregovori postoje, kriterijumi postoje, uslovljavanja postoje, zajednički politički rečnik postoji. Ali konačna politička forma ostaje suspendovana. Budućnost postoji upravo tako što neprestano izmiče.

Problem nije samo u produženom čekanju. Problem je u tome što odlaganje postaje politička tehnologija. Permanentna kandidatura prestaje da bude prolazna faza i počinje da funkcioniše kao poseban režim političkog vremena: dovoljno otvoren da održava očekivanje, dovoljno neodređen da izbegne obavezu konačne odluke.

Decenijama je dominantno pitanje glasilo: da li je Srbija spremna za Evropu?

Studentsko bicikliranje do Brisela, međutim, tiho ali veoma precizno preokreće to pitanje.

Demoktratska subjektivnost

Jer šta zapravo znači kada mladi ljudi iz Srbije, u trenutku dubokog nepoverenja prema institucijama, političkog zamora, ekonomskih neizvesnosti i geopolitičkih fragmentacija, ipak svoju političku imaginaciju usmeravaju ka Evropi? Ne deklarativno. Ne kroz marketinške slogane. Ne kroz birokratski jezik usklađivanja regulativa. Već kroz kolektivni čin kretanja.

To što su vozili do Brisela nije geografski detalj. To je politički iskaz. Možda čak jedan od najsnažnijih političkih iskaza poslednjih godina.

Jer u tom izboru destinacije nalazi se nešto što prevazilazi klasični diskurs evropskih integracija. Nalazi se tvrdnja o političkoj pripadnosti. Ili još preciznije: tvrdnja o tome kome se upućuje sopstveni demokratski zahtev.

Upravo zato taj gest nosi političku težinu koja daleko prevazilazi administrativni život pregovaračkih poglavlja. Mnogo je lakše otvoriti ili zatvoriti određeno poglavlje nego proizvesti demokratsku subjektivnost.

A možda demokratija danas ne pati prvenstveno od nedostatka institucija, već od nedostatka demokratskih subjekata. Od nedostatka ljudi koji sebe razumeju kao političke aktere zajedničkog sveta.

U tom smislu, studenti nisu samo demonstrirali proevropsku orijentaciju — što je već dovoljno banalna interpretacija događaja. Oni su učinili nešto mnogo zanimljivije: doprineli su evropskom političkom imaginarijumu.

To je važna razlika.

Povratak u birokratske obrasce

Jer Zapadni Balkan se u dominantnom jeziku evropskih integracija gotovo uvek pojavljuje kao prostor nedostatka. Nedovoljno reformisan. Nedovoljno stabilan. Nedovoljno demokratski konsolidovan. Prostor koji mora sustizati, dokazivati, prilagođavati se, čekati evaluaciju.

Ali politička subjektivacija retko nastaje kroz puku evaluaciju. Ona nastaje onda kada pojedinci i kolektivi počnu sebe da vide kao učesnike zajedničkog političkog sveta – čak i onda kada formalno priznanje još nije potpuno obezbeđeno.

Upravo tu studentsko bicikliranje postaje politički značajno. Ne zato što rešava pitanje članstva. Nego zato što otvara pitanje demokratije. Jer možda pitanje više nije samo da li je Srbija spremna za Evropu.

Možda je pitanje da li savremena Evropa još uvek ume da proizvodi demokratske subjekte. Da li još uvek poseduje političku imaginaciju sposobnu da prepozna kolektivno delanje koje ne dolazi iz institucionalno udobnih centara moći. Da li još uvek zna da demokratija nije samo upravljanje, nego i sposobnost zajedničkog pojavljivanja u javnom prostoru, delanja bez garancija, preuzimanja političkog rizika.

Paradoks je, međutim, u tome što ni jedna ni druga strana kao da nisu do kraja prepoznale šta se zapravo dogodilo.

Evropske institucije brzo su se vratile svom poznatom registru: formulacijama podrške, proceduralnim jezicima, institucionalnim manirima. Domaći politički akteri učinili su nešto veoma slično, svako iz svoje ideološke rovovske pozicije.

Kao da je događaj morao biti što pre preveden nazad u već poznate političke obrasce kako bi njegova potencijalna nepredvidivost bila neutralisana.

Evropa kao politički horizont

A možda se upravo u tom kratkom trenutku dogodila politika u pravom smislu te reči.

Ne politika kao administracija. Ne politika kao diplomatska rutina. Ne politika kao beskonačni menadžment očekivanja. Već politika kao pojava kolektivnog subjekta koji ne traži samo mesto unutar postojećeg evropskog poretka, nego aktivno učestvuje u oblikovanju onoga što Evropa danas može da znači.

To ne znači romantizovati studentske proteste. Niti tvrditi da politički gestovi mogu zameniti institucije. Demokratiji su potrebne institucije. Ali institucije same po sebi nisu dovoljne.

Moguće je imati procedure bez političke imaginacije. Moguće je imati pravne okvire bez demokratske energije. Moguće je imati integracione procese koji traju decenijama, a da pri tome postaje sve nejasnije šta se zapravo integriše — države, tržišta, regulative ili politički subjekti.

U tome je možda i osnovna ironija ovog trenutka.

Dok evropske integracije već dugo funkcionišu kao svojevrsni politički situationship – bliskost bez pune obaveze, približavanje bez konačne odluke – studenti su učinili nešto gotovo staromodno: artikulisali su Evropu kao politički horizont. I upravo zato njihov gest zaslužuje ozbiljnije čitanje nego što ga je dobio.

Jer možda studenti koji biciklima voze ka Evropi ne pokušavaju samo da stignu do Brisela. Možda usput demonstriraju nešto što je danas postalo mnogo ređe i mnogo politički dragocenije: sposobnost da se demokratija ne čeka kao gotova institucionalna forma, nego da se proizvodi kroz zajedničko delanje, trajanje, rizik i kolektivno kretanje.

Možda pitanje više nije da li je Srbija spremna za Evropu. Možda je pitanje da li Evropa još ume da prepozna sopstvene demokratske subjekte kada joj dolaze – biciklima.

 

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Analiza

21.avgust 2026. Andrej Ivanji

Izborno odbrojavanje: X faktor studentskog pokreta naspram naprednjačke mašinerije

Vanredni parlamentarni izbori biće održani 18. ili 25. oktobra, rekao je Aleksandar Vučić. Ne bi to učinio da ne misli da će rezultat biti takav da će po zatvaranju biračkih mesta moći da proglasi pobedu. Da li je, međutim, napravio račun bez studenata

Pomoć Srbiji

21.avgust 2026. M. L. J.

Kad je teško – Putin: Kako je ruski „iljušin“ zapalio politički požar u Srbiji

Zašto Srbija nije tražila pomoć u gašenju požara od Evropske unije, a jeste od Rusije? Pogotovo ako se zna da EU jeste najveći donator u zemlji, a Moskva tek uskače u ovakvim situacijama, iako nikakav novac ne daje. Bugarska je posve zabrinuta i bezbednosno

Izbori

21.avgust 2026. I.M.

Funkcionerska kampanja: Ministri i poslanici SNS obilaze Srbiju, zabeleženo 160 poseta

Funkcioneri Srpske napredne stranke, među kojima su ministri i poslanici, mesecima obilaze Srbiju, a Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) zabeležio je 160 njihovih poseta širom zemlje od početka aprila do sredine avgusta

Pretplata

21.avgust 2026. Jovana Gligorijević

Hajmo zajedno, u dubinu

U „Vremenu“ uvek idemo ispod površine vesti, ronimo za svoje čitaoce. Potrebni ste nam sada, više nego ikada tokom ovih suludih decenija

Aleksandar Vučić na RTS-u

Izbori

20.avgust 2026. B. B.

Vučić: Izbori 18. ili 25. oktobra

Na jednoj listi biće Srpska napredna stranka sa svojom listom, na drugoj sve ostale političke opcije, rekao je Aleksandar Vučić

Komentar
Aleksandar Vučić sedi za stolom pod šatorom, pred njim meze, sokovi i mikrofovni televizija

Pregled nedelje

Portparoli razočaranih birača

Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija

Filip Švarm
Aleksandar Vučić u Paraćinu

Komentar

Trijumf volje nad ruševinama republike

Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon

Ivan Milenković
Studneti pobeđuju prskanje farbom ipreko matrice

Komentar

Studentski pokret između paranoje i nade

Ako se studentski pokret bude više bavio  „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna

Slobodan Georgijev
Vidi sve
Vreme 1859
Poslednje izdanje

Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”

Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati se
Rat u MUP

Kako policajci razvaljuju policiju

Izveštači i predsednik Srbije

Strogo kontrolisana i dozirana pitanja

Srbija i Crna Gora

Ekonomski pritisak na Crnu Goru

Globalno zagrevanje

Da li čovečanstvo ima budućnost

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure