Te to su „Đilasovi studenti“, te omladinci opozicionih stranaka. Ili su uzeli novac da ruše vlast.
U tom uvek sličnom vokabularu režimske propagande kao zgodan, originalan ukras pomalja se „Blokadna kuharica“ koja studente treba da ocrni kao anarhiste koji se rukovode savetima iz omražene Hrvatske.
Ili, kako piše naprednjački portal 24/7, studenti koriste „ustaški“ priručnik.
„Nisam čitala ‘Blokadnu kuharicu’ pa ne znam šta nalaže kao sledeći korak kad vam neko ispuni zahteve?“, napisala je ovog četvrtka predsednica Skupštine Ana Brnabić na Tviteru.
Desilo se to pošto je predsednik Aleksandar Vučić u sredu tobože ispunio zahteve studentima, a oni – tako nezahvalni – nastavili sa blokadama tvrdeći da zahtevi nisu ispunjeni i da Vučić, uostalom, nije adresa.
Kakav je to „kuvar“?
„Blokadna kuharica“ je zapravo knjižica koju je krajem 2009. izdao Centar za anarhističke studije u Zagrebu. Autori su nepoznati, to jest kolektivno je potpisuju studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U tom kratkom vodiču, koji je ceo dostupan na internetu, opisuju se iskustva organizacije blokada na fakultetima u Hrvatskoj tokom 2009, kada je glavni zahtev bilo besplatno studiranje.
Tu se preporučuje „plenumski model odlučivanja“ koji koriste i studenti u Srbiji – ali niti su to smislili Hrvati niti je to rezervisano za anarhiste.
Plenum je zapravo neka vrsta zbora svih „zainteresovanih studenata“, dakle svih koji hoće da učestvuju. Onde svako sme da govori, odluke se donose većinom.
Zbilja, reporteri „Vremena“ su izveštavali o višesatnim plenumima recimo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu gde se ovi principi poštuju.
„U plenumskom modelu odlučivanja odluke se donose kolektivno, nema predstavništva pa prema tome ne može biti niti istaknutih pojedinaca koji bi pretendirali biti glasom pokreta“, piše u „Blokadnoj kuharici“.
Pred medije kao kolektiv
Još jedna specifičnost koja se onde opisuje, a u jednoj meri se primenjuje i u Srbiji jeste odnos sa medijima.
Kako se navodi, današnji mediji traže lica, „glasnogovornike“, ali „s tim običajem nužno je raskinuti ako se želi spriječiti personalizacija i zasjenjivanje plenuma povlaštenim glasnogovorničkim licima“.
„Najefikasniji način izbjegavanja te opasnosti jest anonimnost svih članova kolektiva“, navodi se u knjižici.
Ovakvi principi blokade se ne koriste prvi put u Srbiji, niti je među studentima sporno da koriste iskustva i iz drugih zemalja.