

Partijska nameštenja
Naprednjački v.d. je spreman na sve
U Srbiji nameštenja nisu više naprosto partijski plen nego se imenuju večiti „vršioci dužnosti“, piše „Vreme“ u novom broju. A v.d. onda svim silama čuva fotelju




“Jun je moj omiljeni mesec, tada proleće eksplodira na 2000 metara. Potoci bujaju, livade su u cvatu. Uzgajivači stoke pristižu iz doline i ostaju na planinskim pašnjacima do septembra. Miriše na mladu travu, na vodu, na štalu”
Paolo Konjeti je u Italiji superzvezda. On je od retko privilegovanih koji mogu da biraju medije za koje će govoriti i izdavače kojima će poveriti novi rukopis. Nakon Nagrade publike na nedavno završenom 75. Filmskom festivalu u Kanu filmu Osam planina, snimljenom po motivima njegovog istoimenog romana, već postojeća popularnost Paola Konjetija biće još veća.
Tek što je prešao četrdesetu, a za sobom ima već deset knjiga. Guste crvene kose i brade, strogog i prodornog pogleda crnih očiju ispod tamnih obrva, Paolo Konjeti se ipak smeši. Rođen je u Milanu, a najveći deo godine provodi u svojoj planinskoj kući, u zelenoj italijanskoj regiji Val d’Aosta. Raznovrsne su teme njegove jezgrovite i meditativne proze: pisao je o velikim gradovima, veličanstvenim planinama, prirodi, putovanjima, prijateljstvu, mukama odrastanja i traženja mesta pod suncem – ukratko, pavezijanski rečeno, pisao je i piše o zanatu življenja. U Srbiji je izdavačka kuća Laguna objavila dve Konjetijeve knjige: zbirku novela Divlji dečak i bestseler roman Osam planina, obe u prevodu Gordane Breberine, a u septembru će i najnoviju Sreća vuka.
Roman Osam planina, ovenčan nagradom Strega 2017. godine (najvažnija književna nagrada u Italiji), preveden je u 40 zemalja i bestseler. Da li vam je to omogućilo da živite od pisanja?
Pre ove knjige dvadeset godina bavio sam se pisanjem. I nakon toliko godina tokom kojih sam radio najrazličitije poslove kako bih sebi omogućio da pišem (bio sam kuvar, barmen, video-montažer, učitelj pisanja), konačno mogu da živim od svojih knjiga, a to je duboko zadovoljstvo. Želja da budem pisac je ostvarenje mog dečačkog sna, koji se u to vreme činio nedostižnim i ne mnogo drugačijim od želje da se bude astronaut (astronaut i pisac su u osnovi dve slične profesije). Lepo je imati toliko čitalaca i lepo je kad mi se neko zahvali na onome što sam napisao, jer mu je to malo promenio život ili mu jednostavno pravilo društvo na jedan dan…
Pročitajte ceo intervju sa Paolom Konjetijem u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (9. juna)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


U Srbiji nameštenja nisu više naprosto partijski plen nego se imenuju večiti „vršioci dužnosti“, piše „Vreme“ u novom broju. A v.d. onda svim silama čuva fotelju


Ko iz opozicije sigurno podržava Studentsku listu, a ko sigurno izlazi u svojoj koloni? O tome se „Vreme“ raspitalo u novom broju


Dok Aleksandar Vučić i Ana Brnabić sipaju drvlje i kamenje po građanima Srbije koji se usude da letuju ili rade u "neprijateljskoj" Hrvatskoj, ministarka energetike Dubravka Đedović Handanović u Zagrebu ima biznis koji nije prijavila kod kuće sve dok ga novinari nisu otkrili


Dvanaestogodišnji dečak teško je povređen u Mladenovcu, kada je na njega pala metalna konstrukcija autobuskog stajališta. Slične nesreće ranije su se događale i u školskim dvorištima


Pregovori o kupovini ruskog većinskog udela između mađarskog MOL-a i Naftne industrije Srbije ponovo su produženi. Ministarka Handanović potpisala je ugovor u vezi sa potencijalnim upravljanjem NIS-om
Tivatska avantura Aleksandra Vučića, uzroci i posledice
Kako su Hari i Coje osvajali Crnu Goru Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve