Poslednji demokratski izbori u Srbiji održani su 2012. godine. Vučić tada nije pobedio. Svaki naredni izbori bili su pokradeni i direktno – plaćanjem, zastrašivanjem birača, dovođenjem na birališta, bugarskim vozovima, ali i indirektno – manipulacijom preko tabloida i televizija koje su isključivo u funkciji propagande pomenute osobe.
Demokratija podrazumeva slobodu izbora. Da bi neko mogao slobodno da izabere, mora da ima mogućnost da bude informisan i da izbor donese slobodnom voljom. Svi izbori od 2014. pa do danas, nisu bili demokratski, niti će se pod ovom i ovakvom vlašću takvi održati!
Jedina ideologija ovog režima je brutalna otimačina novca. I ne samo novca koji je trenutno tu, već ubrzano zadužuju i našu decu i unuke.
Direktna demokratija, plenumi, zborovi, nadstranačko delovanje, mladalački zanos, energija, kreativnost, šetnje, obilaženje Srbije, suze i nada… samo su deo onoga što smo proživeli poslednjih meseci.
Ne želim da se sećam nasilja, pokušaja ubistava, targetiranja studenata i novinara… Zgusnulo se vreme. Narod se oslobodio straha. Još uvek se nije oslobodio ovakve vlasti. I to je problem.
Studentski pokret demokratiju gradi nanovo. Prosvetari, univerzitetski profesori, advokati, poljoprivrednici i mnogi drugi poneli su teret na sopstvenim leđima i sopstvenim džepovima.
Opozicionari, takođe. Na svoj način. Kao da su sami odabrali da budu više ili manje izopšteni. Iako u toj grupi ima iskrenih boraca spremnih za rovovsku borbu, ima i bezidejnih pomagača režima. Nebitno je da li to rade svesno ili nesvesno. Narod se oslobodio straha. Još uvek se nije oslobodio ovog dela opozicije.
Kako do restarta
Logika nalaže da ćemo se svi zajedno najlakše osloboditi političkih balasta na izborima. I to bi verovatno bilo tačno, da u postojećem stanju u kome se nalazimo postoji opcija restart. Sistem je zabagovao, peščani satić se vrti.
Da nismo u digitalnoj eri, pomislio bi čovek da preskače gramofonska ploča: ispunili smo zahteve, ispunili smo zahteve, ispunili smo zahteve.
Što je istina, u istoj meri kao i da nadstrešnica nije renovirana, da je borba protiv korupcije zasenila sve, da su u Pionirskom parku studenti, da policija ne štiti kriminalce, da su 28. marta naprednjaci održali najveći skup ikada…
No mi kao društvo i dalje ne radimo dovoljno da pritisnemo dugme za hard reset, odnosno tvrdo gašenje i ponovno podizanje sistema. Ovo nije trenutak za ograđivanje. Ovo je trenutak za spuštanje svih ograda.
Jedina ideologija sa ove strane treba da bude uspostavljanje sistema u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srbije. Da bi se došlo do toga, nema mnogo opcija. Treba stvoriti uslove da se prvi put organizuju demokratski izbori nakon trinaest godina. Takve izbore Vučić ne zna, i ne može da dobije.
Izgleda jednostavno, ali nije
To neće biti ni jednostavan ni brz posao, a taj posao mora da obavi politička institucija nadležna za to. Prelazna vlada, ekspertska, prolazna, narodnog poverenja… naziv nije bitan. Bitan je sadržaj.
Stručna i moralna u sastavu, a što se programa tiče, jednostavna i konkretna – institucije države vratiti u zakonske i ustavne okvire i otrgnuti ih iz čeličnog zagrljaja jedne interesno organizovane grupe, povezane sa kriminalom, a koja se predstavlja kao politička stranka.
Srediti birački spisak i dovesti medijsku sliku u normalu i onemogućiti bilo kakav vid krađe u biračkom procesu. Policije ima dovoljno, videli smo.
Izgleda prilično jednostavno. Ali nije. Neke interesne grupe pokušavaju od početka da se infiltriraju u čitav proces i izvuku nanovo sopstvenu korist. Da li se te interesne grupe zovu služba, spavači, ambiciozni pojedinci ili nešto drugo, takođe je nevažno. To im se ne sme omogućiti.
Cosa nostra
Od prvog sekunda sam na svaki način podržavao studentski pokret. I javno i sopstvenim prisustvom. Oni su nam pružili nadu. Postali magnet. Privukli najšire slojeve, a onda u nekom trenutku potpuno smisleno i racionalno postavili granice dokle im se može prići.
Ponoviću – jedini način da se ova vlast skine su demokratski izbori. Jedini način da se do demokratskih izbora dođe je prethodno stvaranje uslova za njihovo održavanje. Jedini način da se stvore uslovi je formiranje nekog oblika vlasti koji bi za oročen vremenski period mogao da uradi sve što je maksimalno moguće. Jedini način je ujedinjavanje svih društvenih snaga oko jedinstvenog cilja.
Dakle pametan (i)zbor je samo jedan.
I da dodam, ne očekujmo podršku političara iz belog sveta. Ni Marte Kos, ni Fon der Lajen, ni Trampa, Putina, Sija… Jer borba sa mafijom je – Cosa nostra. Naša stvar!
*autor je marketinški stručnjak