Studenti ne vuku šahovske figure da bi pobedili, kao mi, oni žele da obezbede uslove da bi se uopšte moglo igrati. Oni će, kako neko reče, nekome jednoga dana biti slavni preci. Hoćemo li i mi?
Tamo između Kolarca i Filološkog, kao najkraći put između Knez Mihajlove i Studentskog trga, nalazi se jedan mali, tesni sokak. Vlasti su pre više od pedeset godina odlučile da ga nazovu ulicom 1300 kaplara. Verovali su da je to sasvim dovoljno da operu savest što su ih žrtvovali da bi spasli svoju, samoubilačkim potezima na rub propasti dovedenu, državu.
U jesen 1914. tih hiljadu trista dobrovoljaca, đaka i studenata, mahom između dvadeset jedne i dvadeset četiri godine, pa i mlađih, poslati su u Vojnu školu u Skoplje, u čuvenu Plavu kasarnu. Tamo su formirali Đački bataljon i pod komandom potpukovnika Dušana Glišića iz Čačka, veterana balkanskih ratova, započeli vojnu obuku. Obuka je prekinuta nakon samo dva meseca, kada je Vrhovna komanda naredila da se pošalju na front, u bitke na Maljenu i Suvoboru. U borbu su, kako je zabeleženo, krenuli sa pesmom, stanovnici Skoplja na železničkoj stanici bacali su cveće pod njihove noge.
Hiljadu trista kaplara
Skopski đački bataljon činili su studenti Beogradskog univerziteta, mladi učitelji, đaci trgovačkih akademija i stručnih škola, mladi profesori, inženjeri, književnici, novinari, slikari i glumci, doktori prava i filozofije, bili su to sinovi seljaka, političara, pisaca, glumaca, rabadžija…
Među njima i sinovi najviđenijih političara tog doba Jaše Prodanovića, Petra Peruničića, predsednik skupštine Andra Nikolić poslao je na front oba svoja sina, studente prava, Dušana i Radivoja, koji se nisu vratili. Miodrag, sin – jedinac Ljube Davidovića, poginuo je na Kajmakčalanu, Strahinja Ban, sin Branislava Nušića, takođe se nije vratio iz rata, kao ni dvojica sinova generala Pavla Boškovića.
Od 1321 vojnika Skopskog đačkog odreda, kraj rata dočekalo je manje od njih pet stotina. Mnogi od preživelih su postali ugledni umetnici, profesori na univerzitetima i akademici, među njima i Stanislav Vinaver, arhitekte Aleksandar Deroko i Miladin Pećinar, geograf i istoričar Vojislav Radovanović, slikar Hristifor Crnilović, diplomata Pavle Beljanski.
Oni prave tablu
Danas Srbija nije u ratu kao tada. Ali se ponovo, kao i tada, bori za svoj opstanak kao funkcionalno društvo slobodnih ljudi. I danas ponovo neki mladi ljudi reskiraju svoje zdravlje, pa i živote, da bismo to postigli.
Foto: Katarina StevanovićStudentski mars na Novi Sad. Docek u Staroj Pazovi
Ovo nisu obični politički protesti kakvih smo imali na desetine poslednjih decenija. Ovo uopšte nisu politički protesti. Studenti i maturanti nemaju političke zahteve. Oni ne traže smene političara, izbore ili promene zakona. Oni samo traže da se postojeći zakoni poštuju. Da ljudi koji su izabrani da ih sprovode konačno počnu da rade svoj posao. I to je sve. A to zaista i jeste sve. Kako je primetio jedan od njihovih profesora – oni ne igraju šah, oni prave tablu.
I zbog toga, kako istraživanja pokazuju a i golim okom se to može lako videti, imaju podršku velike većine našeg društva. Ali i trpe surove napade manjine. Podigli su se gradovi, varoši, sela i zaseoci da ih podrže.
Ali podigao se i društveni talog kome nipošto ne odgovara vladavina zakona i red. I sasvim očekivano, njihovo oružje je nasilje. Nasilje svake vrste. Maltretiranje porodica, noćni pozivi, pretnje, medijski linč, prebijanje bejzbol palicama, lomnjenje kostiju, gaženje kolima ljudi i životinja…
Tri studentkinje, Kristina, Sonja i Ana zadobile su povrede opasne po život. Ali niko od njih, naravno, nije odustao. Naprotiv, na svoju stranu privlače sve više i više ljudi najrazličitijih poltičkih afiniteta i ideologija, vernika i ateista, zagovornika našeg priključenja Evropskoj uniji i simpatizera ruskog diktatora. Nacionalista i kosmopolita, građanske desnice i socijaldemokrata, narodnjaka i rokera i kako se nekad govorilo – vanpartijaca i organizovanih…
Gledamo ih upravo u forsiranom pešačkom maršu ka pravdi i slobodi. Danas će započeti i biciklistički desant na tu slobodu. Među njima su, nipošto to ne smemo zaboraviti, naš novi Milutin Milanković, naša nova Isidora Sekulić, tamo su i Miloš Crnjanski i Josif Pančić.
Pre dva meseca
A pre dva meseca, na Novom Beogradu ispred Dramske, u grupi koju su najgori među nama napali, bili su novi Aleksandar Petrović, novi Nušić, Ljuba Tadić, nove Milena Dravić i Mira Trailović. Ako njih ne zaštitimo, onda koga ćemo? Tu nema i ne sme biti nikakve podele na vlast i opoziciju, leve i desne.
Bezbednost ove dece mora biti svetinja za svakoga. I ono što oni traže ima biti ispunjeno. Jer oni ne ugrožavaju ničije pozicije ili položaje. Njih to uopšte ne interesuje. Apsolutno ne postoji niko ko bi se trebalo osetiti ugroženim u bilo kom smislu, ako nije prekršio zakon.
Posebna odgovornost leži, naravno, na vladajućim strukturama, jer više moći, po prirodi stvari, zahteva i više odgovornosti. Ti ljudi moraju učiniti sve da se budućnost ove zemlje zaštiti u svakom smislu, a deluje da im do sada to nije bilo visoko na listi prioriteta. Tu nema kompromisa i relativizacija. Inače njihova odgovornost neće biti samo moralna ili politička.
Sto trideset hiljada kaplara
Čuju se ponegde i dobronamerne primedbe, da ne bude da sad naše mlade idealizujemo previše. Kažu morali bi ti naši klinci da se jasnije profilišu ideološki, previše su tradicionalstički orjentisani, ne prave dovoljan odmak od crkve, neki ni od nacionalizma. A čuju se i glasovi koji dovode u sumnju njihov muzički ukus, što je, ako mene pitate, ozbiljnija primedba od ovih predhodnih. Ali sve to je basnoslovno beznačajno. To je način razmišljanja naših generacija, a mladi svet uopšte ne vide u našim dihotomijama.
Foto: FoNetStara Pazova, doček studenata
Objasnio je profesor, oni ne vuku figure da bi pobedili, kao mi, oni žele da obezbede uslove da bi se uopšte moglo igrati. Osim toga, ovo je njihov svet, oni imaju pravo da budu kakvi god požele i da ne traže niodkoga dozvolu za to.
Zaista, Srbija danas nije u ratu. Ali Katarina, Sonja i Ana i sve njihive koleginice, one su naše Milunke Savić, one su naše Vukice Mitrović. Pogledajte te mladiće i devojke po fakultetima, sve te njihove hrabre kolone po ulicama naših gradova svakodnevno, ovu koja ide ka Brankovim Karlovcima i Novom Sadu danas. To su naših sto trideset hiljada kaplara.
Ova deca će, kako neko reče, nekome jednoga dana biti slavni preci. Hoćemo li i mi?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Centar za lokalnu samoupravu oštro je reagovao na odluku o skraćivanju linija 704, 706 i 707, upozoravajući da će to negativno uticati na 150.000 stanovnika Zemuna i okolnih naselja, a da će se okoristiti privatni prevoznici
Hapšenja visokih funkcionera i lokalnih moćnika izazvali su buru u javnosti, ali stručnjaci tvrde da su ključni ljudi vlasti ostali netaknuti. Dok su pojedinci poput Milorada Grčića privedeni, Nebojša Stefanović ili Zvonko Veselinović i dalje se ne nalaze na optužnicama
Lider SSP-a Dragan Đilas upozorio je da vlast koristi sve oštriju retoriku i zastrašivanje kako bi ugušila višemesečne proteste, te da Vučićeve izjave, u kojima studentske proteste čak poredi s fašističkim maršem na Rim, ukazuju da se sprema primena sile da bi se ugušili
Tokom protesta “Sretnimo se na Sretenje” održanom u Kragujevcu studenti su nagovestili da bi sledeći grad u kome će organizovati veliki protest mogao da bude Niš
Snimci sa seta studentskog filma o protestima postali su režimsko oružje za diskreditaciju studentskih protesta. Dok autori filma objašnjavaju da su snimali umetnički projekat, Aleksandar Vučić tvrdi da je to „jedna od tehnika obojene revolucije”
Odbor Festa je doneo odluku da taj festival više neće biti u februaru nego u septembru. Stiče se utisak da je rešavanje ovog sporednog problema zapravo samo najava rešavanja onog suštinskog
Lažov zna razliku između stvarnosti i laži. Zato i jeste lažov. Zato se smatra uračunljivim. Ali više nismo sigurni da Aleksandar Vučić tu razliku pravi
Ne postoje dve Srbije, već samo jedna koja se za Sretenje slila u Kragujevac. Ako se ne bude ratosiljala kleptokrata i lažnih proroka koji su je zajahali, neće je biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!