Kako se jedna lažna vest lako proširila Tviterom i zašto bi neki ljudi sebi trebalo da samoukinu internet, uključujući neke vajne novinare
Poznata je stvar da je na internetu moguće slagati milione ljudi odjednom, pa opet uvek iznova iznenadi koliko je to lako.
Jer, čini se, većina korisnika društvenih mreža stvari uzima zdravo za gotovo i ništa ne proverava. Štaviše, spremno šire laž dalje ukoliko se uklapa u njihov svetonazor.
Zgodan primer ovih dana je jedan tvit na srpskom, koji prikazuje kako se crvenom farbom prekriva veliki mural posvećen Kamali Haris, par dana posle njenog fijaska na izborima koje je ubedljivo dobio Donald Tramp.
„Juče u Prištini. Malo požurili, pa da sklone dok niko nije video“, piše korisnik koji je podelio video u petak (8. novembar).
Do sada je snimak na profilu tog korisnika videlo 175.000 ljudi, zahvaljujući tome što je blizu četiri hiljade ljudi lajkovalo objavu, a blizu petsto je retvitovalo.
Bizarno je što izgleda ljudi ne vide ili neće da vide ili im je svejedno da mural kreči – crnac.
Naravno, možda i u Prištini ima pokoji crnac, ali bi taj detalj mogao da ljudima makar izazove skepsu toliko da provere.
Ovu informaciju su, na osnovu pomenutog tvita, preneli režimski portali Pinka i Kurira.
Atlanta, Priština, ma svejedno
U pitanju je zapravo viralni video krečenja murala u Atlanti, Džordžija, prenosi više američkih medija.
Pa ni to nije ništa spektakularno – jer mural je bio deo kampanje i na njemu je stajao veliki lik američke potpredsednica uz poruku „Glasajte do 5. novembra“.
Umetnik Kristofer Klark, koji je oslikao mural, na Instagramu je napisao da ideja nije bila da mural ostane večno. „Uvek je bio plan“ da se mural prekreči posle izbora, naveo je on.
Jasno je zašto likuju američki fanovi Donalda Trampa. Možda je jasno i zašto njegovi srpski fanovi tako žarko žele da se „blamaža“ odigrala u Prištini.
Ali, kako su ljudi olako spremni da progutaju i prošire očitu laž? To je još nedovoljno ispitana oblast.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Primeri Crne Gore i Albanije pokazuju na koji način se komunicira u javnosti onda kada zemlja zaista želi da uđe u Evropsku uniju, kaže novinarka portala Savremena politika Sofija Popović
Jerg Heskens je podržavao projekat „Jadar“, čak i kada su pojedinci iz nemačke ambasade u Beogradu ukazivali na to da Nemačka ne bi trebalo da ga forsira zbog protivljenja građana, piše BIRN
Skupština Srbije usvojila je izmene pet pravosudnih zakona koje su ponovo upućene u proceduru nakon što su prvobitna rešenja iz januara razmotrena i usaglašena sa preporukama Venecijanska komisija. Poslanici su istovremeno izglasali i više zakona iz oblasti zdravstva, stambene politike, energetike i međunarodnih finansijskih sporazuma
Nakon što je Visoki krivični sud Hrvatske potvrdio presudu Branimiru Glavašu za ratne zločine nad osječkim Srbima, predsednik Zoran Milanović doneo je odluku o oduzimanju svih ranije vraćenih odlikovanja i generalskog čina. Branimir Glavaš nakon ove odluke Milanovića objavio: „Sada ću u svečanim prilikama nositi tatina odličja kojim ga je odlikovao poglavnik NDH, dr Ante Pavelić"
Koje sve neprijatne teme vlast zatrpava histeričnom aktuelizacijom priče o koriščenju zvučnog oružja na protestu u Srbiji marta prošle godine i kud sve ovo vodi, pitaju se Božo Prelević, predsednik Bodrožić i Filip Švarm u novoj epizodi podkasta "Ova situacija"
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.