

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Poslanica SNS i nekadašnja portparolka Hitne pomoći doktorke Nada Macura mora da se izvini zbog njene izjave da je „lečenje SMS porukama popularan način“ u svetu i da su te poruke diktirali - pacijenti, rekla je Tamara Stojanović iz kragujevačkog odbora Stranke slobode i pravde
„Sramota je nazvati borbu za terapiju popularnom. Izvinite se“, poručila je Tamara Stojanović u autorskom tekstu, prosleđenom medijima iz SSP.
„Vaša izjava da je ‘lečenje SMS porukama popularan način lečenja’ nije samo neprimerena, ona je ponižavajuća za svaku porodicu koja se bori da svom detetu obezbedi osnovno pravo na terapiju. Kao majka deteta sa smetnjama u razvoju, poručujem Vam: Ništa u vezi sa ovom borbom nije POPULARNO“, naglasila je Tamara Stojanović.
Ona je navela da „jedan sat fizikalne terapije košta 35–40 evra“.
„Našoj deci nisu potrebne dve sesije mesečno, već kontinuirani rad više puta nedeljno, godinama. To su hiljade i hiljade evra koje porodice moraju same da obezbede jer sistem ne pokriva realne potrebe. Kolica za dete sa invaliditetom koštaju od 5.000 evra pa naviše. Neurološko auto-sedište oko 4.000 evra. Komunikator za dete koje ne može da govori – oko 8.500 evra. To nisu luksuzni proizvodi. To su osnovna sredstva bez kojih dete ne može da se kreće, bude bezbedno ili komunicira“, naglasila je Tamara Stojanović.
Ona je Nadu Macuru upitala „Da li je ‘POPULARNO’ kada roditelj javno objavljuje medicinsku dokumentaciju svog deteta?“ ili kada se „privatnost porodice razgolićuje pred nepoznatim ljudima?“
„Da li je ‘POPULARNO’ kada zavisite od dobre volje građana jer sistem ne funkcioniše? Ne. To je poniženje kroz koje prolazimo jer nemamo drugi izbor“, istakla je Tamara Stojanović.
Ona u tekstu ocenila da nekadašnja portparolka Hitne pomoći u Beogradu dr Nada Macura svojom izjavom pokazuje nerazumevanje stvarnosti.
„Vaše reči pokazuju zastrašujući nivo bezobrazluka, nerazumevanja stvarnosti u kojoj žive porodice dece sa invaliditetom. Kada neko sa javne funkcije relativizuje našu borbu, to nije samo loše sročena rečenica, to je poruka da se problem gura pod tepih. Sramota nije na roditeljima koji mole za pomoć. Sramota je na sistemu koji ih je do toga doveo“, ističe Tamara Stojanović.
Ona kao dodatni apsurd navodi izjave ministarke za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milice Đurđević Stamenkovski koja smatra roditeljima treba obuka kako da čuvaju svoje dete.
„Zamislite tu drskost! Dok se roditelji sami bore da obezbede terapije, pomagala i lečenje, poruka države je da nama treba edukacija, a ne sistemska podrška. I sramota je na svakome ko tu borbu nazove ‘POPULARNO’. Mi se ne bavimo popularnošću. Mi se bavimo preživljavanjem i napretkom naše dece“, poručila je Tamara Stojanović.
Ona je poslanicu SNS Nadu Macuru pozvala da se javno izvini ukoliko postoji imalo političke i ljudske odgovornosti i da umesto olakih izjava predloži konkretna rešenja kako nijedno dete više ne bi zavisilo od SMS poruka da bi dobilo terapiju, kolica ili komunikator.
„Naša deca nisu tema za retoričke konstrukcije. Ona su živa bića koja zaslužuju sistemsku podršku“, naglašava Tamara Stojanović, koja je tekst potpisala sa „majka koja ‘POPULARNO’ leči dete“.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve