Smena načelnika Policijske uprave Novi Sad Gorana Radonjića izazvala je niz pitanja u stručnoj i opštoj javnosti, jer predstavlja još jedan u nizu naglih i netransparentnih kadrovskih potresa u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
Тa promena, za razliku od ranijih „rotacija“, nije obična reorganizacija niti unapređenje, već klasična smena – uz degradaciju i premeštaj na niže, slabo definisano radno mesto u okviru Uprave policije zamenika načelnika Komandnog operativnog centra (KOC) – u prevodu „imaš funkciju, primaš platu, a jedini ti zadatak da se ne mešaš u svoj posao“.
Kao što je svojevremeno, u vreme ministrovanja Nebojše Stefanovića, krenula „seča“ nepodobnih kadrova – stavljani su za „koordinatore „ u sedištu MUP ili u pojedinim upravama, a da niko od njih, ni od njihovih šefova nije znao šta rade ili za šta su zaduženi.
Skrajnu ih tu dok ne dočekaju penziju (neki nažalost nisu, izdalo ih srce zbog takvog profesionalnog poniženja).
Šta se zapravo dešava unutar vrha MUP-a?
Kako za „Vreme“ svedoči jedan visoki oficir MUP, dodatni znak uzbune je što je u isti taj KOC raspoređen i dosadašnji šef Biroa direktora policije, izvesni Popović, takođe pukovnik kao i Radonjić.
„Kada se dva visoka policijska kadra, sa jakim biografijama, ‘spuštaju’ na radna mesto koja formalno nisu ni bitna, opravdano se postavlja pitanje šta se zapravo dešava unutar vrha MUP-a“, ukazao je on.
Novi Sad je poslednjih godina imao izuzetno česte promene načelnika policije, uglavnom dovedene iz Beograda, što stvara utisak institucionalne nestabilnosti i dovodi u pitanje kontinuitet rada, odgovornost, kao i nezavisnost policije od političkog uticaja.
Od četiri poslednja načelnika, tri su osuđena ili su pod istragom, zbog raznih krivičnih dela. Šta ćе biti sa petim, pitanje je, da li će uspeti da se izbori sa kriminalnom hobotnicom SNS u Novom Sadu, mestu koje je pod apsolutnom kontrolom brata predsednika Republike Andreja Vučič i njegovih „satrapa“.
U sistemu koji bi trebalo da bude profesionalan, stabilan i vođen zakonom, učestale i neobjašnjene smene rukovodilaca mogu biti znak sukoba unutar sistema, prikrivanja internih problema, ili čak političkih čistki koje se sprovode daleko od očiju javnosti.
Sama činjenica da je Radonjić smenjen bez zvaničnog obrazloženja, a zatim premešten na „nižerazredno“ mesto koje je nebitno u sistematizaciji MUP, ostavlja utisak improvizacije i unutrašnjih razračunavanja.
„Ovakva praksa podriva poverenje javnosti u rad policije, ali i demotiviše profesionalce unutar sistema, jer šalje poruku da status, zalaganje i rezultati ne znače mnogo ako se kosi s nekom višom, neformalnom agendom“, objašnjava izvor „Vremena“.
Policija kao oruđe političkog uticaja
Pitanje koje se nameće jeste da li se policija koristi kao oruđe političkog uticaja ili unutarstranačkih obračuna? Ako se visoki policijski kadar raspoređuje po nejasnim kriterijumima i bez jasne odgovornosti, to može biti pokazatelj ozbiljnog urušavanja principa profesionalnosti i hijerarhije.
U vremenu kada se građani suočavaju sa rastućim problemima bezbednosti, posebno u većim urbanim sredinama poput Novog Sada, stabilnost i kredibilitet Policijske uprave mora biti prioritet. Neodgovorene smene, degradacije i nelogični premeštaji ne samo da zbunjuju javnost, već direktno ugrožavaju bezbednosni sistem i potkopavaju autoritet institucija koje bi trebalo da štite red i zakon.
Zato je od ključne važnosti da MUP javno objasni razloge ovakvih kadrovskih promena, a ne da se to svodi na nesuvisla objašnjenja ministra Ivice Dačića, kako se u stvari radi o unapređenju, nego treba da se vrati transparentnost u proces imenovanja i smenjivanja i omogući da policijski sistem bude otporan na političke i lične interese. To je, nažalost, u sadašnjem sistemu vlasti, neostvarivo – jer je princip „poslušnost, pa onda sve ostalo“.
Hoće li Marić postati partijski poslušnik?
Novi načelnik PU NS pukovnik Nevenko Marić imaće pred sobom težak posao, koji će, ustvari, biti jednostavan – ili će imati volje i razbiti kriminalni klan SNS koji vlada Novim Sadom, ili će pokleknuti i postati partijski poslušnik, koga će posle nekog vremena „nagraditi“ formalno boljim radnim mestom i većom platom.
I ranije je MUP imao praksu da za načelnike „problematičnih“ policijskih uprava šalje iskusne kadrove iz Beograda, poput nedavno preminulog pukovnika u penziji Srđana Grekulovića, koji je slan da „gasi vatru“ tamo gde je kriminal zavladao i lokalni policajci bili u sprezi – Zaječar, Jagodina, Niš. Ali radilo se o iskusnom policajcu, koji je prošao teren, što se za Marića ne bi moglo reći, on je radni vek proveo u Beogradu.
Njegove bivše starešine kažu da se radi o ozbiljnom kriminalističkom policajcu, sposobnom, koji je prošao nekoliko kurseva FBI, ali mana mu je, kao i ostalim kad iz UKP dođu na čelo policijske uprave, to što ne znaju ostale linije rada, poput policije opšte nadležnosti, takozvanih partoldžija, koji su srce sistema, ljudi na ulici.
O lojalnosti kad je reč o političkom uticaju da se ni ne govori – ja sam te postavio, ja ću te i smeniti ako ne slušaš ili ako diraš tamo gde ne treba. A u Novom Sadu ima mnogo ljudi i grupa oje je zabranjeno „čačkati“.